Nevjerovatne priče iz sarajevske Hitne pomoći: Od tragedije do komedije

Posebno su pod stresom ekipe Hitne pomoći, koje se svakodnevno susreću s teškim odlukama, emotivnim situacijama, ali i s onim koje se mogu nazvati bizarnim i smiješnim.

Interesantne stvari iz Hitne pomoći je podijelila s ekipom portala Radiosarajevo.ba – doktorica ove ustanove, Jasmina Hanjalić, inače i književnica, što je rijedak i interesantan spoj.  Srećom, doktorski poziv je presudio jer pred nama je stajala žena koja niti u jednom trenutku nije rekla ništa ružno o pacijentima, kolegama iako smo se doticali teških, tragičnih, komičnih i bizarnih stvari tokom razgovora.

„Svakom radniku Hitne pomoći je izuzetno teško raditi. U kompletnom zdravstvu, ono od čega najviše bježe zdravstveni radnici jeste hitan slučaj“, govori doktorica Hanjalić na početku razgovora.

Doktorica napominje zašto je to tako: „Pacijenti koji leže u bolnici, koji čekaju operaciju, sve je to već unaprijed planirano, urađena dijagnostika, sve se već unaprijed zna, doktor se spremio za operaciju, ima raspored, a u Hitnoj pomoći u svakom trenutku možete očekivati najveće iskušenje u životu. Ne samo u profesionalnom smislu – hoćete li uraditi posao kako treba, da li će naići izuzetno težak slučaj s kojim se niste sreli do sada, iskušenje je kako ćete iznijeti tu situaciju zato što je pacijent uglavnom užasnut, uplašen, ugrožen. Njegova pratnja, blizak rod, prijatelj, djevojka, mladić – su također u stresu, obično ne mogu racionalno da funkcioniraju i vi svakog momenta možete doći u najtežu životnu situaciju.“

Doktorica navodi da je deset minuta prije našeg razgovora došao mladić koji je doveo majku u Hitnu. Mladić je već od ranije poznat osoblju ove ustanove kao narkoman. Napominju da je napravio haos ni zbog čega, ali zahvaljujući iskustvu, pribranosti i socijalnoj inteligenciji doktorice, problem se riješio na miran način bez pozivanja policije.

„U našem pozivu imamo posla s osobama sužene svijesti, koji su, naprimjer imali povredu glave, koji su u alkoholiziranom stanju, koji su pod utjecajem raznih droga, stimulativnih sredstava, tu su i psihijatrijski bolesnici. Svako akutno pogoršanje, iznenadno pogoršanje psihijatrijskog bolesnika kada on postaje izuzetno agresivan, kada lupa po kući, reagira isključivo Hitna pomoć i policija.

Mi moramo psiho-fizički biti spremni da uđemo u kuću teškog psihijatrijskog bolesnika koji je možda i naoružan, tako se dešavalo da napadnu našu ekipu. Jednom se desilo i da je pacijentica bacila bombu i tada su ranjena dva policajca, naša ekipa je bila na pristojnoj udaljenosti, ali je bilo slučajeva da su ekipe Hitne pomoći i napadnute, znalo se desiti da imaju lomove ruku i slično“, objašnjava doktorica izazove ovog poziva u Hitnoj pomoći.

Njihov posao nije samo stresan, već je i stručni izazov. Posebno što se dešavaju situacije kada, naprimjer imaju pacijenta bez svijesti, bez pratnje, i za deset-petnaest minuta moraju uspostaviti dijagnozu i započeti liječenje.

Doktorica Hanjalić govori iz prakse jer je doktor u Hitnoj pomoći već 23 godine. Navodi da je bila svjedok raznim situacijama u kojima su se nalazile ekipe ove institucije – propadanje kroz truli pod, obrušavanje zida na ekipu, izbijanje požara, poplave, kada neko upadne u rijeku itd. Dakle, napominje doktorica, najteže životne situacije obično isprate ove ekipe.

“Ponekad se desi, iako smo educirani da vodimo računa o sopstvenoj bezbjednosti, da nas sama situacija ponese i da reagiramo emotivno i ugrozimo svoju bezbjednost, pogotovo u ratu – kada su neki gubili i život radeći svoj posao. Znalo se desiti i da ekipa, jureći da odgovori na poziv, doživi saobraćajnu nesreću”, govori doktorica.

Napominje i da emocionalno svima uvijek najteže pada kada strada dijete, mlada osoba, pogotovo iz punog zdravlja. Vidno emotivna, doktorica se sjeća svoja najteža tri slučaja, nekima je posvetila i pjesmu, pokoju priču jer kaže od takvih stvari se teško možete ograditi.

“Umrlo je iznenada dijete od osam godina. Vi kao šef ekipe, morate ući kod majke i dati joj utjehu, ohrabriti je, učiniti sve da u vama nađe neki oslonac, ne samo terapijom već lijepom riječju”, govori doktorica Hanjalić.

Vremenom se nauče nositi sa svim tim stresnim situacijama koje doživljavaju na poslu: “Svaki naš pacijent mora imati kompletnog doktora, a ne doktora koji plače. Napominjem da mi zapravo nikada ne oguglamo i pogrešno je misliti da ne susosjećamo s našim pacijentima, nego samo naučimo kako da se nosimo s tim.“

Doktorica navodi da uvijek moraju “otvoriti četvere oči”, jer se susreću se sa svim porama ovog društva, ulaze u domove gdje se vrši nasilje u porodici, dom gdje su narkomanske igle oko njih, ulaze u domove gdje se ne može proći od fekalija, gdje se susreću sa slučajevima zanemarivanja i sl.

Moraju dobro sarađivati s MUP-om i Tužilaštvom i kad god uoče nešto sumnjivo, moraju reagirati.

No kaže da nije ni sve tako crno, da zna biti vrlo interesantnih situacija koje pamtite cijeli život.

“Mi se znamo i smijati, a to nekada situacija i nalaže, to je način da se mi dijelom tako oslobodimo svoga stresa. Bila je jedna anegdota koja je istinita i koja se našla u mojoj knjizi ‘Priče u bijelom’. Priča se zove ‘Bez kapi mlijeka’, a taj događaj se desio prije rata.

U ambulantu je došla jedna mlada žena s bebom. Govorila je doktoru da dijete neprestano plače. Beba nije imala temperaturu, pa je doktor rekao mladoj ženi da skine majicu. Ona je negodovala, ali doktor je bio uporan i govorio joj je da ga ne uči medicini. Skinula je majicu i doktor joj je opipao grudi, rekao joj je da nema ni kapi mlijeka u prsima i da je dijete zapravo gladno. Mlada žena je onda rekla: ‘Ali, doktore, ja sam bebi tetka!’”, ispričala je kroz smijeh naša sagovornica.

Sagovornica govori da ima situacija kada dođe do nesporazuma, da se zna desiti da se zamijene pacijenti: “Kaže mi sestra da je u paravanu broj tri pacijent koji ima visok pritisak, a tamo leži pacijent s bolom u želucu. Dešavaju se komične situacije. Recimo dođe bračni par između kojih je velika razlika u godinama, pa kažemo, npr. možete izaći, pregledat ćemo Vašu kćerku, a on kaže da mu je to supruga. Ili kažemo čovjeku da pomogne mami da sjedne, a ispadne da mu je to supruga. Te situacije znaju biti komične, nekada i neugodne.”

Doktorica napominje da ima i bizarnih, ponekad i škakljivih situacija: ”Zna biti i nekih povreda tokom seksualnog čina, a osobe pacijenti nisu partneri, pa mi gledamo da pomognemo, a da ostanemo profesionalni. Bilo je slučajeva iznenadne smrti tokom seksualnog čina, ali ne sa suprugom već s komšinicom, naprimjer. Znaju biti te situacije koje su jako osjetljive. Bude i situacija kada imamo intervencije s javnim ličnostima, nezgodne situacije, ali mi se držimo ljekarske etike i jako smo diskretni.”

Znaju se dešavati nekada i čudne situacije koje ekipu Hitne pomoći KS-a razvesele i nasmiju, ali i rastuže.  Doktorica je podijelila neke od tih interesantnih situacija s nama:

- Pacijentice su donijele mačku za koju misle da je bolesna, a čekaonica puna pacijenata. Upućivali smo ih na veterinare, no djevojke su zahtijevale da se mačka pregleda u Hitnoj.
- Ljudi znaju zvati i prijavljivati da je negdje pregažen pas i da dođemo na intervenciju da ga reanimiramo.
- Ljudi nas nekada zovu i prijavljuju gdje su vidjeli zmiju.
- Ima dosta slučajeva zloupotrebe poziva, naprimjer – bila je jedna gospođa koja je živjela u centru grada i koja nas je često zvala radi visokog pritiska. Kada je ekipa došla, pozvala ih je u toalet da im pokaže nešto, da bi na kraju ispalo da joj nije u redu mašina za veš. “Vi ste muškarac, pogledajte malo šta nije u redu s mašinom”, rekla je navedena gospođa dežurnom doktoru koji se odazvao pozivu.
- Jedan deda je zvao dispečere i rekao da mu je gospođa izašla iz kuće: “Sam sam, recite mi kako da ovo u frižideru popravim. Eto, vi ste žena, možete li mi pomoći.”
- Naš broj je besplatan pa se zna desiti da nas zovu djeca i omladina koji nemaju kredita na telefonu i koji želi da im nazovemo roditelje i da im kažemo da će zakasniti kući.
- Zove žena i kaže da joj dijete povraća, mi ispitujemo situaciju, savjetujemo je, kažemo ako bude alarmantno da dovede dijete. Žena odgovara da ne može dijete donijeti nikako jer je njenom djetetu 31 godina.
- Imamo pacijenticu koja je došla da pita zašto je komšiluk mrzi i da učinimo nešto da je više ne mrze.
- Bilo je pacijenata koji su dolazili svaku noću u Hitnu do svoje smrti. Jedna pacijentica je dolazila svaku noć pet godina, i po kiši i po snijegu, iza 19 sati, stane uredno u red da joj izmjerimo pritisak, progovori koju rečenicu s nama i ode. Nikada nije trebala terapiju u tih pet godina.
- Bio je pacijent koji je ležao u bolnici Koševo i koji je zvao nas da mu damo injekciju jer mi najbolje dajemo injekcije.
- Znalo se desiti da pacijent padne u krugu bolnice na Koševu, a zovu nas da dođemo.
- Nekada nas zovu da im napunimo kredit na mobilni telefon.
- Nekada nas zovu da ih uputimo kako da dopune kredit.
- Imamo pacijenticu koja često zove i pita stvari poput: “Moram ići na jednu proslavu, ne znam šta da obučem?”
- Imamo pacijentica koje znaju pitati da li mogu ići negdje van kuće, naprimjer, nedavno je jedna gospođa pitala može li ići u džamiju.
- Neki zovu čisto informativno da pitaju koji je dan danas.
- Ima nekada i bezobraznih nastupa, neki muškarci znaju zvati i slati erotske poruke kada čuju ženski glas.
- Nekada zovu da pitaju kada će biti podjela penzija.
- Nekada nas zovu alkoholizirani pacijenti svakih nekoliko minuta i automatski blokiraju liniju za one kojima stvarno treba pomoć.
- Bilo je i situacija da nas zovu iz Amerike da odemo u kućnu posjetu njihovim roditeljima.
- Majka i kćerka su zvale iz SAD-a zabrinute što im se ne javlja otac od te kćerke, zamolile mene da ga nazovem jer su zabrinute za njega. Bile su uporne i ja sam nazvala broj koji su mi dale, da bi ispalo da on, zapravo, ne želi da im se javi i da je u dobrom zdravlju. Gospodin se izvinjavao u njihovo ime.
- Nekada ima i pokušaja zloupotrebe, npr. bila je majka koja živi u Njemačkoj i koja je zvala da provjerimo kako su joj djeca. Bivši muž joj živi u Sarajevu, a njihovo dvoje djece je bilo na odmoru kod njega. Uporno je zvala da idemo u kućnu posjetu jer je mlađe dijete bolesno. Na kraju sam nazvala čovjeka, da bi se ispostavilo se da je majka imala namjeru oduzeti djecu ocu te je željela da ostane zabilježen poziv Hitne intervencije, da bi ispalo da se on ne brine o djeci i slično.

Za kraj doktorica Hanjalić poručuje: “Najbolnije, najsvjetlije ovog kantona prolazi pokraj nas, mi smo prisutni kada se slavi, kad je Sarajevo Film Festival, lijepi kulturni i sportski događaji, ali smo tu i kad se žali, kad je Srebrenica, ukop, smrt, nesreća i bijeda, mi smo tu, ljudi za sve.”