Heni Erceg: Bagerom je ubijeno sjećanje na razdoblje antifašističke borbe

To što dobar dio građana Mostara živi upornu isključivost prema matičnoj državi BiH ima se zahvaliti hrvatskoj politici i prema tom gradu, i prema ostalim mjestima zapadne Hercegovine iz koje su Bošnjaci mahom iseljeni. Uspjeh podjele na nas i njih – svjesno etabliran u Hrvatskoj i radikalizovan u dekadi ove hadezeove elite – uvjerljivo je preslikan upravo u Mostaru, a jedan nedavni događaj savršeno oslikava duboki moralni cinizam vječnog šefa HDZ-a BiH, Dragana Čovića, intimusa hrvatskog premijera i njegove ergele.

Elem, stavio Čović na glavu židovsku kapicu, pa u ime sjećanja na holokaust održao još i govor – human i etičan – o tome kako se zlo ne smije ponoviti, kako je baš zbog toga sjećanje važno…, a bio je uz njega i izvjesni Amir Kabiri, Izraelac, direktor mostarske fabrike Aluminij, suvlasnik hrvatskog fudbalskog kluba Zrinjski i šef Židovske općine u Mostaru.

Taj, kao da je ispao iz crnog HDZ-ova šinjela, koristi svaku priliku da za krvavi rat na Bliskom istoku krivi isključivo Palestince koji su za njega otprilike ona sorta kakva su za Čovića Bošnjaci u Mostaru. Za koje bi bolje bilo da ih nema.

Trending

Aktivisti 'Karton revolucije': "Sutra nam je suđenje. Žele nas poslati u zatvor"

Stav toga Kabirija prema izraelskom uništenju Palestine jednak je naime stavu HDZ-a prema zločinima hrvatske države u ratu s Bošnjacima i pokušaju prisvajanja dijela BiH.

I koliko moraš biti moralno deficitaran, znajući da dok laprdaš o potrebi sjećanja na holokaust, tek malo dalje ruši se spomenik onima koji su se borili protiv fašista i njihova zatiranja svakog traga postojanju Židova? To jest spomenik za 77 igrača fudbalskog kluba Velež koji su se pridružili partizanima i poginuli u NOB-u.

28.01.26. 18:14

Skandal: Na stadionu Pod Bijelim Brijegom srušen spomenik posvećen poginulim igračima Veleža

Pedeset je godina spomenik s tri kraka – simbol tri naroda u zajedničkoj borbi protiv okupatora – stajao na stadionu, jest doduše ’93. "obučen" u hrvatsku šahovnicu, da bi ga se konačno srušilo, jer je, eto, "prostor dosta skučen". Bagerom je tako ubijeno sjećanje i na partizansku momčad i na, svakom dobrom hadezeovcu mrsko, razdoblje antifašističke borbe.

Do 90-tih Mostar je, lišen nacionalističke podjele, disao za svoj kultni klub Velež, da bi 1993. stadion postao mjesto užasa za bošnjačke stanovnike, pa kao u svim fašističkim režimima i hrvatskoj vojsci poslužio za sabirni centar otkuda su uhapšeni Bošnjaci deportovani u logor Heliodrom.

Već prvog dana na stadionu je okupljeno skoro 4.000 ljudi koje su vojnici Hrvatskog vijeća obrane, iscrpljene žeđu, glađu i strepnjom, krcali u autobuse i odvodili u logore – sve opisano na haškom suđenju šefovima hrvatske paradržave Herceg-Bosne, piše Tačno.net.