Dnevnik Radija Sarajevo | Elvedina Muzaferija: U nove pobjede!

Redakcija portala Radiosarajevo.ba donosi Dnevnik Radija Sarajevo, kojeg ispisuju osobe iz političkog, kulturnog, privrednog, sportskog i uopće javnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Ovosedmični Dnevnik piše najbolja bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija koja je protekle sedmice zauzela treće mjesto u veleslalomu na FIS takmičenju Kup Južne Amerike i osvojila 28 FIS bodova.

Elvedina Muzaferija Dnevnik Radija Sarajevo ispisivala je u El Coloradu u Čileu.

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Subota, 31. august: Odličan početak sezone

Nakon dva mjeseca treninga u teretani i života u ritmu ljeta - ponovo sam na snijegu. Put u El Colorado trajao je cijelu vječnost. Prošle nedjelje ranim letom krenula sam iz Sarajeva za Zagreb. Tamo mi se pridružila moja fizioterapeutkinja Petra. Stigla je iz Slovenije i imale smo sedam sati čekanja na aerodromu. Treneri su krenuli iz Italije i cijeli tim skupio se usput do Amsterdama. Letjeli smo dalje deset sati za Buenos Aires, a zatim dva i po sata do Santiaga. Potom isto toliko autom do El Colorada.

Na nekih tri hiljade metara nadmorske visine dočekala sam jutro pred prvu ovosezonsku utrku. Nije baš jednostavno posebno jer nije moja disciplina. Kup Južne Amerike prvi je veliki test za mene nakon finala Svjetskog kupa prošlog proljeća. Ovaj put vozila sam veleslalom i u prvoj utrci bila sam druga, s malim zaostatkom za skijašicom iz Švedske.

Vrijeme između utrka prošlo je opuštenije u druženju s ostalim skijašicama. I drugu vožnju sam startala dobro, ali desila se greška koja me pomjerila na treće mjesto u konačnom rezultatu. Nije najbolje, kako sam zamišljala, ali nije ni loše. Napravila sam najbolje bodove u karijeri u disciplini veleslalom. Čekali smo dva sata dodjelu medalja i isplatilo se. Podij podiže samopouzdanje. Uslijedio je tretman kod Petre, timski ručak i odmor nakon napornog dana.

Nedjelja, 1. septembar: Izbijanje klina klinom

Nedjelja je bila prvi slobodan dan u Čileu. Nakon utrke i tako naporne subote bilo je to sve što mi je trebalo. Mogla sam ostati u krevetu do osam sati, doručkovati sasvim lagano i usporiti tempo. Čitala sam poruke na mobitelu od jučer i odgovarala na čestitke za treće mjesto. Nisam mogla da ne mislim na onu grešku na stazi koja me potisnula na treće mjesto, ali sam se i radovala svakoj čestitki.

Oko jedanaest sati biram aktivni odmor i odlazim u teretanu. Znam da će i treneri biti zadovoljni kada čuju da sam „izbila klin klinom“. Provodim neko vrijeme na traci s koje se pruža predivan pogled na stazu. Traka za trčanje postavljena je ispred staklenog panela koji zaista daje poseban doživljaj.

Nema gužve ni u teretani, ni na stazi i sve je tako idealno.  Prestala sam da mislim o tri hiljade metara nadmorske visine. Neko vrijeme samo sam vježbala na traci i uživala. Aktivni odmor završila sam jogom za oporavak. Onda je došlo vrijeme za ručak i izležavanje u sobi, do kraja dana.

Ponedjeljak, 2. septembar: Lijepa vijest iz Sarajeva

Ustajanje u ranu zoru, doručak, zagrijavanje i odlazak na stazu. Nakon dana odmora uvijek slijedi više skijanja u odnosu na ostale dane. Napravila sam osam vožnji, možda čak i deset, nisam sigurna tačno u žicu. I dalje treniramo veleslalom jer još uvijek radimo na tehničkom dijelu. Bez obzira na to što su moje discipline brze, tehnika je nešto što se mora vježbati i na čemu treneri insistiraju.

Dan je sve više odmicao i vrijeme je zaista lijepo. Uslovi za skijanje su toliko dobri da mi je uprkos umoru i teškim nogama bilo žao krenuti prema apartmanu. Ali, to nije kraj aktivnosti tako da mi je predah uz ručak dobro došao. Na svu sreću hrana je ovdje jako dobra. Poslije ručka Petra se potrudila da moji mišići ponovo budu opušteni i spremni za trening u teretani.

Trenirala sam ponovo s pogledom na stazu. Lijepo i opuštajuće stvarno. Nicola i Davide nakon teretane sazvali su sastanak analize skijanja. Svaka utrka i svaki trening se analizira. Izvlače se greške i analizira zbog čega je do toga došlo. Nikola i Davide rade to sasvim detaljno i mnogo mi pomažu da razumijem i lakše ispravim greške. Sva naša komunikacija je otvorena jer samo tako možemo ispraviti greške. Danas mi je stigla i dobra vijesti iz Skijaškog saveza – Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo na čelu sa ministrom Kenanom Magodom realiziralo je sredstva za podršku pripremama i takmičenju u FIS Svjetskom kupu. Poslije sastanka svi zajedno otišli smo na večeru, a onda neodoljivo s odigrali partiju Una prije spavanja.   

Utorak, 3. septembar: Visočanka i čileansko meso

Nakon ponedjeljka svaki naredni dan je isti. Rano ustajanje, doručak, zagrijavanje i postavljanje na stazi najdalje do sedam ujutro. Pripreme su zapravo jedan dobro uhodani karantin u kojem se krećete kao u Pac-man igrici. Trening na stazi, trening u teretani, oporavak, odmor. I tako dan za danom.

Zato se u utorak neko sjetio da napravimo BBQ party kod nas u apartmanu. Nabavili smo meso i ostale cure koje su ovdje na pripremama i u blizini su našeg apartmana. Meso je ovdje iznenađujuće ukusno. Za nekoga ko je rođen i odrastao u Visokom visoki su i kriteriji kvaliteta i ukusa mesa, ali iskreno u Čileu se dobro jede.

Generalno izbor je dobar i hrana je ukusna. Muški dio timova bio je zadužen za roštilj, a mi žene dale smo sebi više vremena za priči i naravno, partiju Una. Osim roštilja u predvečerje, moram priznati da sam ponovo uživala u pogledu na zalazak sunca. Ovdje su ti prizori nevjerovatni. Nebo poprima jarku crvenu boju, oblaci postaju sasvim obojeno u vatrene boje i sav krajolik ispod oblaka postaje nekako obojen. Svaki dan je sunčan i svaki zalazak sunca nestvarno lijep.

Srijeda, 4. septembar: Proljeće u El Coloradu

U El Coloradu je sada proljeće. Prošla je njihova zimska sezona i za lokalno stanovništvo ovo mjesto trenutno nije mnogo interesantno. U neposrednoj blizini apartmana nalazi se tek jedan kafić koji radi samo vikendom. Ostalim danima, ako bi poželjeli popiti kafu jednostavno ne biste imali gdje naručiti.

Ovo mjesto ima tek nekoliko zgrada i nema ni granap. Kada nam nešto zatreba, svi timovi, svi smo smješteni na istoj lokaciji,  kucaju od vrata do vrata dok kod nekoga ne nađu ono što traže.

Ako ništa drugo, ovdje je solidarnost na snazi. Petra, Nicola i Davide odlučili su danas poslije skijanja da potraže market pa su za to prevalili više od sat i pol puta dok su ga našli. Konačno posrećilo im se nešto da potroše i vratili su se prilično zadovoljni. Povratak u civilizaciju pod navodnim znacima bio je uspješan. Za to vrijeme ja sam u teretani odradila još jedan trening baš onako kako mi je dao instrukciju iz Sarajeva moj trener Edhem.

Četvrtak, 5. septembar: Brzina – za moju dušu

Danas sam već jako umorna i jedva čekam oporavak kod Petre. Navikla sam da rano legnem i probudim se prije nego što svane, ali fizičko trošenje ima i svoje trajanje. Ponovo sam skijala dobro.

Vrijeme je bilo odlično, staza zadovoljavajuća. Davide je samo klimao glavom što mi daje za pravo da se nadam da će i današnja analiza skijanja trajati nešto kraće. Nikola će to vrijeme provesti u servisu i podmazivati skije. Zapravo, desila se jedna sasvim svijetla tačka danas. Treneri su odredili da ću uz veleslalom voziti i Super-G. Predobro, konačno malo brzine - za moju dušu.

Ovaj dan koji je zamalo bio kao i svi ostali dani na planini ponovo sam skijala do podne, analizirala i u teretani trenirala od podne. Zanimljivo? Ponekad i nije, ali je dio cilja i tako mora biti. Na svu sreću Petra nije tu samo da me masira, nego je i rame na koje se mogu osloniti bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Uostalom, ona je jedna od rijetkih koji pristaju ići uz skijaše, putovati veći dio godine, a ponekad i živjeti u ne tako idealnim uslovima.

Planina je takva da nikada ne znate kada vam može pokazati zube.

Petak, 6. septembar: Žal za Bosnom

Jutros smo svi ponovo u akciji s ranom zorom. Žurimo iskoristiti ovaj dan maksimalno na skijama i u teretani jer se već sutra spuštamo u niže, i toplije krajeve i tu ćemo ostati cijelu sedmicu. Usput, trebat ćemo spremiti stvari. Sve torbe, a mnogo ih je. Samo ja nosim 25 pari skija. Nikola, Petra i Davide, također, nose svoju opremu. Sve ćemo spakovati na sedmicu dana, a onda se vratiti skijanju i brzim disciplinama.

Još jedan odličan trening sa osam vožnji prošao je jako dobro. Na ručku smo sumirali postignuto u protekle dvije sedmice. Ima još prostora u mome veleslalomu da se nešto popravi i na tome ćemo raditi  kroz analize na skijanju.

Petnaest je dana prošlo otkako sam otišla iz Bosne i i sve više me hvata želja za mojom porodicom. Poželjela sam roditelje, sestre, supruga, sestrića, ali znam put do ostvarenja svakog cilja je milion sitnih koraka.