Casals Iglesias, prevoditelj "Sarajevo Bluesa": Bosna je nada da će svijet preživjeti mračna vremena

Španska kritika s velikim je interesom i izrazito pozitivno reagirala na prijevod knjige Sarajevo Blues našeg Semezdina Mehmedinovića, koju je tamošnjoj publici približio Marc Casals Iglesias — istaknuti prevoditelj i književnik. Njegovim posredstvom čitateljima na Pirinejskom poluotoku već su predstavljena djela našeg nobelovca Ive Andrića, uključujući Prokletu avliju, kao i proza Darija Džamonje. Ranije je preveo i Mehmedinovićevu knjigu Me'med, crvena bandana i pahuljica.

Kultno djelo Semezdina Mehmedinovića, koje već tri decenije kontinuirano izlazi i pronalazi nove čitatelje širom svijeta, dobilo je snažan odjek i u Španiji. Gema Monlleó, književna kritičarka i esejistica iz Barcelone, opisala ga je kao "šamar sjećanja svima koji su rat gledali na televiziji, a možda nisu dovoljno glasno rekli 'dosta'".

O recepciji Sarajevo Bluesa u Španiji, izazovima prevođenja i značaju ovog djela danas, za portal Radiosarajevo.ba govori Marc Casals Iglesias.

Trending

Veliki uspjeh našeg Zmaja: Amir Hadžiahmetović proglašen za najboljeg igrača mjeseca Hull Cityja

Radiosarajevo.ba: Kako ste se odlučili za rad na "Sarajevo Bluesu" i kakvo iskustvo nosite iz ovog projekta?

Casals Iglesias: Zapravo, prijedlog da prevedem "Sarajevo Blues" došao je od izdavačke kuće "Deleste", kao i raniji prijedlog da prevedem knjigu "Me'med, crvena bandana i pahuljica". Oba prijevoda su za mene bila mnogo ispunjavajuća, kako kao prevodioca, tako i kao osobe, zbog duboke humanosti koja prožima tekstove Semezdina Mehmedinovića. U slučaju "Sarajevo Bluesa", uprkos težini teme, bilo mi je prava čast da prevedem tako važnu knjigu za grad koji duboko volim i s kojim se osjećam snažno povezan.

Radiosarajevo.ba: Na jednom mjestu ste kazali da volite prevoditi djela Semezdina Mehmedinovića — šta Vas posebno privlači njegovom pisanju?

Casals Iglesias: Pored humanosti o kojoj sam ranije govorio, u njegovom pisanju postoji i jedna suštinskost, duboka, a istovremeno suptilna emocija koja me dira, kao i mnoge druge čitaoce.

Ta emocija, izražena kroz naizgled jednostavnu sliku ili jezički obrat, nešto je čemu težim kao pisac, pa je pravo iskustvo učiti izbliza kako on to postiže. S druge strane, Semezdin Mehmedinović ima veoma oštru percepciju stvarnosti, a njegovi tekstovi su nepredvidivi: nikada ne znate u kojem će pravcu krenuti.
Mislim da su to dvije osobine velike književnosti.

Radiosarajevo.ba: Kako ste dočekali prve reakcije publike u Španiji? Čini se da je kritika Vaš prevod dočekala vrlo emotivno — kako Vi to doživljavate?

Casals Iglesias: Prve reakcije, kako kritike tako i publike, vrlo su dobre. Treba reći da u Španiji postoji plodno tlo za ovu temu, jer generacije do moje (rođen sam 1980) imaju sjećanje na rat u Bosni i opsadu Sarajeva kao na evropski užas i sramotu koji su, uprkos neaktivnosti političara, snažno pogodili društvo.

Ako sam uspio prenijeti makar dio emocije iz Semezdinovih tekstova i iskustva opsade Sarajeva koje oni odražavaju španskom čitaocu, za mene je to uspjeh i profesionalno i lično, jer književnost smještena u Sarajevo i Bosnu nije vezana samo za moj posao nego i za moj život.

Radiosarajevo.ba: Španska publika se ranije upoznala s Mehmedinovićem kroz "Diarios del olvido" — da li "Sarajevo Blues" mijenja način na koji će ga čitati i razumjeti?

Casals Iglesias: Mislim da ove dvije knjige čine idealan diptih za ulazak u djelo Semezdina Mehmedinovića, jer "Sarajevo Blues" opisuje iskustvo opsade, koje je bilo razlog da autor, nakon završetka rata, ode u Sjedinjene Američke Države. Iako su na španskom objavljene obrnutim redoslijedom, "Sarajevo Blues" osvjetljava teme traume i iskorijenjenosti koje prožimaju čitav tekst "Me'med, crvena bandana i pahuljica".

Radiosarajevo.ba: Koliko je prevođenje ovakvog djela više od jezičkog zadatka — jeste li imali osjećaj da zapravo prenosite i jedno historijsko iskustvo?

Casals Iglesias: Glavni prevodilački problem koji sam imao nije strogo prevodilački. Radi se o tome da ja nisam neposredno doživio opsadu Sarajeva niti rat uopšte. Zato sam imao na umu sve ono što su mi tokom godina pričali moji prijatelji iz Sarajeva i emocije s kojima su to dijelili sa mnom.

Sa jezičke strane, snažno je na mene uticala knjiga "Sarajevo" Alfonsa Armade, španskog ratnog reportera koji je opsadu pratio za "El País". To je spoj novinskih hronika i ličnog dnevnika koji mi je pomogao da pronađem jezik i ton koje sam smatrao prikladnim za "Sarajevo Blues" na španskom.

Radiosarajevo.ba: Mislite li da književni prevodi poput ovog mogu imati i širu društvenu ulogu — približiti iskustvo opsade Sarajeva čitaocima koji o tome znaju vrlo malo?

Casals Iglesias: Apsolutno. I, što je još važnije, služe da pokažu iskustvo opsade iz perspektive onih koji su je proživljavali. Veliki dio onoga što se izvan Bosne širilo o opsadi Sarajeva bile su percepcije stranaca, ponekad ljudi koji su bili posvećeni gradu, ali ponekad više usmjereni na zapadnu perspektivu onoga što se dešavalo.

To se vidi i u načinu na koji se naposljetku govori o takozvanom "Sarajevo safariju": čini se važnijim to što su u tome bili uključeni zapadnjaci nego činjenica da su ubijani Sarajlije!?

Mislim da prijevodi poput ovoga mogu pomoći da se fokus vrati tamo gdje treba biti.

Radiosarajevo.ba: Koliko je danas važno govoriti o opsadi Sarajeva, imajući u vidu da savremeni svijet ponovo svjedoči sličnim stradanjima i razaranjima?

Casals Iglesias: Nažalost, "Sarajevo Blues" i opsada Sarajeva danas su aktuelniji nego ikad, ne zato što se o njima govori, već zato što je to iskustvo koje se ponavlja. Znam da ste vi Sarajlije pratili sve što se dešavalo u Gazi s posebnom intenzivnošću, i sigurno je isto i s onim što se dešava u Iranu.

Čini se da cijeli svijet ide prema onome što je Bosna proživjela devedesetih: zakon jačeg, masakri nad civilima i opšti gubitak humanosti.

Ali, kao što su Sarajevo i Bosna istrajali, vjerujem da će i civilizirani svijet znati preživjeti ova mračna vremena.