Beogradski advokat Sead Spahović: Da nije Šešelja, nikada ne bismo saznali šta Srbi stvarno misle

Konstante srpske politike, kazao je nedavno beogradski advokat Sead Spahović, su nacionalizam, antizapadnjaštvo, rusofilija, populizam i anti-individualizam. Istrajavanje na ovim konstantama Srbiji je donijelo status ne samo gubitnika četiri rata u kojima, devedesetih godina dvadesetog vijeka, "nije učestvovala", nego i države koja je u pemanetnom sukobu sa svim zemljama nastalim rušenjem nekadašnje Jugoslavije. 

Razgovarala: Tamara Nikčević, za portal Radiosarajevo.ba

U intervjuu za portal Radiosarajevo.ba, Sead Spahović kaže da, i pored četiri izgubljena rata, Srbija nastavlja da vodi istu politiku zato što njeni vojni porazi nikada nisu dovedeni do kraja. 

Trending

Četvrtu godinu zaredom: Sarajevo Film Festival i UNIQA nastavljaju partnerstvo koje povezuje regiju

"Da je vojni poraz doveden do kraja, Srbija bi prošla kroz proces denacifikacije, demokratizacije i dekriminalizacija društva, što je uslov promjene političkog i ideološkog kursa. Zanimljivo je da ovu politiku ne nameće vlast, koja samo osluškuje i prati ono što misli - narod", kaže Spahović.

Prema njegovim riječima, srpsko društvo baštini nacionalizam 19. vijeka, što znači da je stotinu i pedeset godina u zaostatku u odnosu na savremeno doba.

"Nacionalistička, antizapadna ideologija Srbije polako dobija obrise nacizma, koji se ne vezuje samo za vladajuću strukturu, nego i za opoziciju. Sve više i za studente, koji ne traže denacifikaciju i demokratizaciju; traže dekriminalizaciju - postojeći kriminalci se uklone, sistem ostaje", kaže beogradski advokat. 

OBRISI NACIZMA 

Radiosarajevo.ba: Gdje prepoznajete obrise nacizma?

Spahović: Pogledajte, recimo, studentski Memorandum! Studenti su svoj program nazvali memorandumom, iako je Memorandum SANU iz 1986. godine na Haškom sudu označen kao zločinački plan za teritorijalno osvajanje, za uništenje drugih naroda; plan za ratne zločine. Slučajno?! Prvi Memorandum osmislio je Dobrica Ćosić i dio Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Drugi je pisao čovjek koji tobože javno kritikuje Aleksandra Vučića, a ustvari propagira isto što i Dobrica Ćosić, samo drugim riječima. Fašistički projekat "velika Srbija" sada je nazvan 'kulturnim integralizmom'. Srpske nacionaliste navodno više ne interesuju teritorije susjednih država, posebno ne one koje ne mogu da osvoje, ali bi da pomoću specifičnog kulturbunda, tj. manipulacijom srpskom manjinom u državama regiona, bitno utiču na politiku tih zemalja. Napredni pokret istoričara Čedomira Antića konstatuje da je, nakon 36 godina, srpski narod sačuvao prava samo tamo gdje je ratovao.

Radiosarajevo.ba: Kako ste to razumjeli?

Spahović: Kako preformulisanu tezu Dobrice Ćosića o Srbima dobitnicima u ratu, a gubitnicima u miru. Preciznije, kao permanentnu prijetnju agresijom. Gdje to Srbi nisu ratovali? U Crnoj Gori i donekle u Makedoniji. U međuvremenu su, i u jednoj i u drugoj zemlji, pokušali državni udar - u Crnoj Gori 2016. godine, u Makedoniji 2017.  Pitanje je samo ima li Srbija vojnu moć da sprovede plan o kojem Antić govori.

Radiosarajevo.ba: Je li samo do vojne moći ili su se promijenile i međunarodne okolnosti?

Spahović: U odnosu na devedesete, bitno su promijenjene geopolitičke prilike. Međutim, Srbija se ne mijenja: nastavlja da insistira na tezi o navodnoj ugroženosti Srba u državama regiona, na resentimanu, poručuje kako će se jednog dana "vratiti na Kosovo", gdje su Srbi, je li, takođe ugroženi. Slične teze čule su se i tridesetih godina prošloga vijeka. Pa, Hitler je sudetske Njemce iskoristio kako bi započeo Drugi svjetski rat. Prethodno je tvrdio da Njemačka u Prvom svjetskom ratu nije poražena, nego je doživjela izdaju. To je ta ideologija, to je nacizam. 

RS KAO 'JEDINI RATNI PLIJEN SRBIJE'

Radiosarajevo.ba: Kada kažete da vojni porazi Srbije nisu dovedeni do kraja, na šta tačno mislite?

Spahović: Mislim na zakon fizike: tijelo se kreće po inerciji sve dok ga druga sila ne primora da to stanje promijeni. U slučaju Srbije, to može biti ulazak u Evropsku uniju, a može i ratni poraz - direktan i jasan. Jer Srbija u Bosni i Hercegovini nije poražena.

Radiosarajevo: Nego?

Spahović: Srbija je poražena u odnosu na ono što je namjeravala da otme - Sarajevo i teritorije na kojima srpska država nikada nije ni postojala - ali je uspjela da zauzme praktično pola BiH. Otkako postoji, entitet RS uvijek je bio bliži Srbiji nego BiH. Političari iz tog bosanskohercegovačkog entiteta mrze Bosnu, rade sve kako bi je uništili, što je betonirani ideološki nacizam, od kojega nema promil odstupanja. RS je najveći uspjeh Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, govorio je Dobrica Ćosić.

Radiosarajevo.ba: Jedini ratni plijen Srbije, Ćosić je tako nazvao entitet RS.

Spahović: Tako je. Ćosić je 1992. bio predsjednik Jugoslavije, a tada su, podsjećam, počinjeni stravični zločini, čak i na teritoriji Srbije, u Priboju. Ipak, Ćosić nije saslušan u Hagu, navodno je kazao da je bolestan. A jedan je od najodgovornijih i za Memorandum SANU i za njegovo sprovođenje. Srbija, kažem, nema vojsku kakvu je imao Hitler, to je sreća. Umjesto vojske, ima ilegalne nosioce zaštite, razbojnike, tetovirane, ćelave bitange, svojevrsni Schutzstaffel, na koje se oslanja.

Skandal u Potočarima prilikom Vučićeve posjete Srebrenici, upad u Banjsku na Kosovu, nedavni pokušaj ulaska bezbjednosno-interesantnih lica na evropski samit u Tivtu, upad u Bugojno, ilegalni prelazi granice, sve je to isti rukopis. Tim prije što u svim pomenutim slučajevima nisu korišćena samo ilegalna sredstva, nego i ilegalne jedinice. Ali to je 'specijalitet kuće', glavna snaga Beograda u ratu sa BiH, sa Crnom Gorom, Kosovom, donekle i sa Hrvatskom. Srbija je i devedesetih godina prošloga vijeka imala paravojske, paravojne formacije - Dobrovoljačka garda, Vukovi sa Majevice, Crvene beretke, Kapetan Dragan... 

BOLJE DOBAR SILEDŽIJA NEGO DOBAR LJEKAR 

Radiosarajevo.ba: Od kada?

Spahović: Od 16. januara 1991. godine, Služba državne bezbednosti Srbije je, po komandi Slobodana Miloševića, organizovala ukupno pedeset i tri paravojne formacije.  I aktuelna vlast u Srbiji se sve više pouzda u siledžijski lumpen proleterijat, kao u svoj Schutzstaffel. Više vjeruju njima nego regularnim jedinicama, regularnim institucijama.

Radiosarajevo.ba: Zašto? 

Spahović: Zato što je to u prirodi nacizma. Martin Borman je bio siledžija, uličar, pa je postao Hitlerov zamjenik. U Srbiji je bolje biti dobar siledžija nego dobar ljekar. Vlast u takve ima povjerenja, oni ne podliježu zakonu. Slobodan Milošević i Jovica Stanišić pravili su paravojske, koje su ubijale civile, šutirale leševe žena i djece po ulicama, gazili ih čizmama. Samo su takvi pristajali to da rade, regularna vojska i policija su odbijali. Siledžije ne interesuje zakon, granice, pravila ratovanja, norme. Pita li neko one u ćacilendu za pravo i zakone? U tom smislu je zahtjev studenata da 'institucije rade svoj posao' smiješan. Kada je 2015. godine Vučić otišao u Potočare, pratili su ga policajci koje su MUP Srbije i Služba državne bezbednosti tamo poslali inkognito - bez službenih legitimacija i bez oružja. Tako su ih poslali i u Banja Luku, o tome su svjedočili kasnije, kada su uhapšeni.

Radiosarajevo.ba: Šta hoćete da kažete?

Spahović: Vlast od regularne policije pravi paravojsku. Pa, prošle sedmice je Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH intervenisala tokom obezbjeđenja Vučićeve posjete Vučića Bugojnu, i to nakon što su na teritoriji Federacije uočene osobe koje su tvrdile da su pripadnici MUP-a entiteta RS. Iako su to morali biti, policajci nisu evidentirani u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH. U čemu je bio problem da se regularno jave, da kažu - doći će naših pedeset policajaca, evo njihovih imena, imaće određeno oružje i opremu? Problem su zakoni, pravila, forma koje oni ne žele da poštuju. "Ako ne znamo da radimo, znamo da se bijemo", rekao je 1991. Slobodn Milošević.  

'RISTA KOMUNISTA' 

Radiosarajevo.ba: S kim da se biju ako Srbija, kako je tvrdila tadašnja propaganda, nije učestvovala u ratu? Kakve je posljedice po društvo imala Miloševićeva propaganda?

Spahović: Posljedice materijalnih razaranja mogu se sanirati; za sanaciju moralnog posrnuća društva potrebno je pedeset ili sto godina. U tom smislu, Srbija je uništeno društvo, uvijek naslonjeno na pogrešne vrijednosti, na nasilje, na gangsteraj i lopovluk. Pogledajte školske udžbenike u kojima se falsifikuje istorija. Generacije su odrastale na tim lažima. Šta su ta djeca naučila o balkanskim ratovima devedesetih?

Mislim da većina građana Srbije i dalje podržava Miloševićev san o velikoj Srbiji, o granicama do Karlobaga i Virovitice. Uostalom, ministarka u Vladi Srbije javno kaže da žali zbog toga što Milošević 1999. do kraja nije sproveo etničko čišćenje Albanaca na Kosovu. Ko je tu ministarku prvi uzeo u zaštitu? Ivica Dačić, Miloševićev portparoi, koji, baš kao i ministarka, zna da većina onih koji ih slušaju i gledaju misli isto. Uključujući dio opozicije i dio studenata. 

Radiosarajevo.ba: Koji dio opozicije?

Spahović: Predsjednik Novog DSS-a (nekadašnje stranke Vojislava Koštunice) Miloš Jovanović kaže da su Srbi, za razliku od nekih 'polunacija', ozbiljna nacija. Taj Jovanović na Pravnom fakultetu u Beogradu studentima predaje evropske integracije, iako je šampion evroskepticizma i militantni rusofil. Kaže da svaki pravnik zna da u Srebrenici nije počinjen genocid, iako je genocid u Srebrenici utvrdilo 35 sudija Haškog tribunala, bez ijednog glasa protiv. Slučajno znam, porijeklom sam iz tog kraja, da je njegov pradjeda bio član KPJ od 1920.(od kada i Tito), da mu je djed bio posleratni komunistički predsjednik opštine poznat kao "Rista komunista", koji je naredio da se sruši stara turska tvrđava iznad Sjenice. Iako su mu preci živjeli u Sjenici, gradu s većinski bošnjačkim stanovništvom, Jovanović javno pokazuje mržnju prema nama, što je logičan put od ekstremnog komunizma ka ekstremnom nacionalizmu. To je i linija Pašić-Milošević. Zato kažem da ovo što živimo u Srbiji više nije nacionalizam, nego - nacizam; radikalština o kojoj je govorio Bogdan Bogdanović u intervjuu Boru Krivokapiću. Suština te radikalštine nije Vučić, on je posljedica.

Radiosarajevo.ba: Šta je suština?

Spahović: Nacizam. To je suština, iz toga sve proizlazi. Iz tog 'legla' je Vučić izašao, ali nije on uzrok.

Radiosarajevo.ba: Nego?

Spahović: U intervjuu Miloradu Vučeliću, Dobrica Ćosić je Miloševića nazvao najvećom ličnošću u istoriji Srbije posle Nikole Pašića. A od Nikole Pašića do Miloševića imate pravu liniju narodnjaštva, radikalštine: od Pašićevih radikala, do Miloševićevih komunista i staljinista; od Pašića, koji je tražio da se "naš mali čamac veže za veliki ruski brod", do Miloševića, staljiniste, rankovićevca i ćosićevca. Ovo je linija srpske ne samo politike i ideologije, nego i kulture.  

MASOVNE GROBNICE 

Radiosarajevo.ba: Na Kosovu, u selu Mala Kaludra, nedavno su otkrivene masovne grobnice, u kojima se, pretpostavlja se, nalaze tijela dvadeset i tri albanska civila, koje se srpske snage likvidirale tokom NATO intervencije na SRJ 1999. godine. Ima li uopšte smisla očekivati da vlast, opozicije, studenata da kažu nešto o tome, da izraze žaljenje?

Spahović: Ne! Ona opozicija u Srbiji koja priznaje zločine u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj ili na Kosovu, koja ih osuđuje, ima manje od jednog procenta podrške i građana i studenata.

Nekadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić dva je puta bio u Srebrenici, ali je, nakon Potočara, oba puta trčao u Bratunac da izniveliše stvar, da uspostavi simetriju. Sjetite se i kako je sastavljena rezolucija o Srebrenici, kako je to bijedno formulisano. Kao da je tekst pisalo Udruženje književnika: osuđujemo onako kako je presudio Haški sud - Srbija nije učinila sve kako bi se spriječila tragedija i sl. To je licemerno, jadno! Za razliku od kripto radikala, kakvi su Boris Tadić i Vojislav Koštunica, kod Vučića i Šešelja je sve direktno i jasno. I sve se vidi kao na dlanu. Da nije Šešelja, nikada ne bismo saznali šta Srbi stvarno misle. 

Kada pominjete masovne grobnice u kosovskoj Maloj Kaludri, vidjeli ste da je vlast u Srbiji uhapsila čovjeka koji je ispričao šta se dogodilo i pokazao gdje se nalazi masovna grobnica. Uhapsili su ga i optužili za špijunažu. Pazite kolika je to glupost! 

Radiosarajevo.ba: Policija je saopštila samo inicijale uhapšenog.

Spahović: Da, ali se zna da je to taj Tepavac, koga su optužili za saradnju sa kosovskim vlastima i za špijunažu. A špijunaža valjda podrazumijeva istinite podatke. Ne može špijun da laže i da izmišlja. Ako je Tepavac otkrio masovnu grobnicu, a na teret mu se stavlja da je špijun, onda to znači da je istina da je masovna grobnica baš tamo gdje je rekao da se ona nalazi. Što se i pokazalo. Očekujem da se tom čovjeku sada dodijeli advokat po službenoj dužnosti, čiji će zadatak biti da ga natjera da prizna da je radio za kosovsku službu. Držaće ga u pritvoru dok ne pristane na to da govori ono što vlast od njega očekuje. A čovjek je, ponavljam, otkrio masovnu grobnicu i, umjesto da mu daju medalju, oni ga hapse kao izdajnika. To samo znači da oni stoje iza zločina - i tada u Maloj Kaludri i sada. A stajaće i ubuduće.  

DVA MILIONA APLAUZA ZA SRPSKE ZLOČINE

Radiosarajevo.ba: Srpska istoričarka Latinka Perović je jednom rekla da nikada neće razumjeti zašto Srbi brane zločince, zašto se identifikuju sa zločinima počinjenim u njihovo ime. Je li Vama jasno?

Spahović: Jeste. Znate li zašto? Zato što je taj narod većinski podržao tu politiku. Inače, zašto bi za Miloševića glasalo tri i po miliona građana? Kada je 2000. godine izgubio izbore, za Miloševića je glasalo gotovo dva miliona ljudi. Nikada Vučić nije uspio da skupi toliko glasova. Advokat Srđa Popović je rekao da je to bilo "dva miliona aplauza za ratne zločine". To je istina. Dobrica Ćosić, Slobodan Milošević i Radovan Karadžić, to je zajednički zločinački poduhvat, koji narod podržao. Taj narod misli da je Nataša Kandić izdajnica; najomraženija ličnost u Srbiji i Beogradu. Istovremeno, onaj koji napada Natašu Kandić, a Karadžiću čestita rođendan i čita njegove pjesme na Srpskoj književnoj zadruzi, e, on je u redu. Govorim o kandidatu studentske liste Milu Lomparu, predsjedniku Srpske književne zadruge, što je nekada bio Dobrica Ćosić. Njemu smeta Vučićev savjetnik zato što je Njemac, ali mu ne smetaju stotine ruskih zastava na Marakani. I on vjeruje da su Srbi svuda ugroženi, da nemaju prava, da gube u miru ono što osvoje u ratu i slične glupost. Sve se to lijepo presložilo u novi celofan, pa, umjesto o velikoj Srbiji, o granicama Karlobag, Karlovac, Virovitica, o 'Homogenoj Srbiji' Stevana Moljevića, govori o kulturnom integralizmu. Što je takođe čista radikalština. U tom smislu, neću pretjerati ako kažem da je Vojislav Šešelj najuticajniji i najveći srpski intelektualac druge polovine 20 vijeka poslije Dobrice Ćosića. 

Radiosarajevo.ba: Kako to mislite?

Spahović: Sve što Šešelj priča, narod misli i prihvati. Mali je problem to što im Šešelj ne izgleda reprezentativno, bolje izgleda Vojislav Koštunica. On je "Šešelj u fraku".