Istina o referendumu '92 i nezavisnosti, Hebib: "MUP je sačuvao BiH, znali smo šta se sprema"

Tri decenije nakon referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, naša zemlja suočava se sa brojnim izazovima. Mnogi se slažu da je potrebna promjena, ali pitanje je koje konkretne promjene treba implementirati kako bi se osigurala stabilnost i ravnoteža među narodima.

Da li su građani BiH svjesni važnosti 1. marta; koliko je danas Bosna i Hercegovina zaista nezavisna; o samoj organizaciji referenduma; izazovima u općinama pod kontrolom Karadžićevih Srba; organizaciji otpora i pripremama za odbranu od agresije na BiH... za portal Radiosarajevo.ba govori Avdo Hebib, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

Organizacija referenduma

Na početku našeg razgovora Hebib podsjeća da je međunarodna zajednica donijela odluku da će priznati neke zemlje, kao što je Slovenija, kasnije i Hrvatska, ako sprovedu referendum u svojoj zemlji.

Trending

Neradni dan povodom Dana nezavisnosti u Sarajevu: Centar grada vrvi od šetača

"Zato je naša Republička vlada donijela odluku da raspiše referendum i raspisan je prije roka koji je dala Međunarodna europska zajednica. Tako je raspisan referendum i u jednom većem broju općina gdje je na vlasti bilo rukovodstvo srpskog stanovništva. Oni nisu, u pripremama za referendum, dali biračke spiskove pa se onda postavljalo pitanje kako ćemo sprovesti referendum tamo.

Ja sam tada naredio da se u mome računskom centru u MUP-u izlistaju te opštine, dupli birački spiskovi i da ih mi dostavimo tamo gdje nisu dali biračke spiskove i to smo uradili za dvije noći. Onda sam pozvao policajce s terena i podijelio biračke spiskove da imaju mogućnost da sprovedu referendum", priča nam Hebib.

Prije oko 4h

Sjećanje | Sarajevo, mart 1992. i barikade: Generalna proba zla uoči opsade grada i agresije na BiH

Podsjeća da su, prema propisima međunarodne zajednice, referendum tada mogli sprovoditi samo diplomirani pravnici te da su morali sjediti u komisiji.

"Međutim kod nas se javio vrlo mali broj pravnika koji je pristao da sjedi na referendumu jer je bilo vrlo opasno", govori Hebib i ističe hrabrost pravnice Meddžide Kreso koja se tada dobrovoljno javila Hebibu da ide predsjedavati i provesti referendum tamo gdje postoji problem - u Trebinje.

"Ja sam imao tada dosta velike problema oko njenoga obezbjeđenja - i u Trebinju i po povratku iz Trebinja ovamo, tako da je i to bio jedan veliki problem, ali smo i to vrlo uspješno rješili jer sam naredio policiji iz Mostara da idu sa dvoja kola i da dovedu Meddžidu ovamo", prisjeća se Hebib.

Doborovoljno se također javio i pravnik Šaban Maksumić koji se stavio na raspolaganje na sprovođenje referenduma čime su se uspjeli riješiti tehnički problemi koji su, govori Hebib, bili vrlo teški.

"Veliki broj građana srpske nacionalnosti je izlazio na referendum i naša je policija skrivala njih da se oni ne bi međusobno znali jer su očekivali da će oni međusobno napraviti neke probleme zbog tih koji su dolazili. Tako da je jedan vrlo značajan broj građana srpske nacionalnosti i Bosanaca izlazio na referendum", govori Hebib. 

Izazovi u Sarajevu

Ističe da je lično obišao sve općine u Hercegovini u kojima se provodio referendum da kontroliše situaciju te da je bio jako zadovoljan i s pripremama referenduma i sa realizacijom.

"Kad sam se vratio u Sarajevo onda sam već imao jedan orijentacioni podatak koliko je ljudi glasalo za referendum. Veliki broj ljudi je izašao na referendum, više od 60 posto stanovnika BiH. Kad sam taj podatak saopćio rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću, on nije vjerovao dok nismo dobili zvanične podatke.

Međutim kad smo saopćili to, u Sarajevu se pojavio veliki problem. Takozvani "karapani", pročetnički elementi su pokušali izazvati građanski rat u Sarajevu. Ja sam dao zadatak da se napravi dupli krug oko njih sviju gdje su oni napravili barikade, mi smo napravili tzv. 'sendvič barikade' i kad su oni vidjeli da su opkoljeni, pobjegli su tako da smo izbjegli i taj građanski rat", priča nam Hebib.

Susret sa Karadžićem u Holiday Inn-u

Prisjetio se i situacije iz Hotela Holiday Innn u Sarajevu sa Radovanom Karadžićem (sada osuđenim ratnim zločincem).

"Njegove jedinice su bile smještene u Holiday Innu, na vrhu hotela. Mi smo naše jedinice uveli u hotel, i kad je došao Karadžić rekao sam mu 'kupite stvari i odlazite iz hotela. Naređujem vam to odmah'. Mi smo bili spremni i da hapsimo neke ljude, međutim, tadašnji direktor hotela je pomogao Karadžiću da pobjegne."

Referendum je u to vrijeme bio vrlo osjetljiv politički trenutak, a ubrzo nakon njega je uslijedio i rat, odnosno agresija na BiH. Pitali smo Hebiba da nma opiše kako su izgledali ti prvi dani i počeci agresije na našu zemlju.

"Mi smo prije rata imali oko 20 i više gubitaka, ubijenih ljudi od Zvornika, od Kalesije od Živinica... Mi smo jedina institucija bili, policija koja je imala veliki broj informacija o svemu što se je pripremalo na BiH, ja sam imao svoja dva čovjeka u Saveznom SUP-u, oni su mene informisali o svemu što se dešava, tako da smo mi znali šta se dešava i priprema", ističe Hebib.

Vojna vježba "Romanija" i najveći zločini

Posebno je istaknuo jednu vojnu vježbu, tzv. "Romanija", o kojoj se, kako kaže, vrlo malo priča.

"Ona je počinjala u mome rodnom Gacku, a završavala u Zvorniku. Išla je istočnim dijelom BiH. Tu je najveći zločin učinjen, to je generalštab jugoslovenske armije organizavao, a to je u suštini bilo samo testiranje svega ovoga što je slijedilo kasnije. Na tom prostoru je sve pobijeno i najveći zloočini su počinjeni", ističe Hebib.

MUP je tada, navodi dalje, bio najorganizovanija jedinica da im se suprotstavimo dok nas nisu podijelili i napustili Srbi i Hrvati.

"Ja sam tada naredio i tražio od predsjednika Izetbegovića da mi dozvole da donesem odluku o mobilisanju rezervnih sastava policije. Alija je rekao to neće ni Koljović (Nikola) ni Biljana Plavšić prihvatiti. Ja sam zatim rekao da ću podnijeti ostavku jer ne mogu drugačije odgovoriti zadatku. Alija nije dozvolio moju ostavku, stavio je prijedlog na dnevni red i donesena je odluka da ja mogu izvršiti mobilizaciju", prisjeća se Hebib.

Odbrana BiH

Nako toga je mobilisao sve rezervne sastave policije.

"Ono što mi je falilo uzeo sam iz redova Patriotske lige, popunio formaciju jer nisam imao formaciju potpunu. Tako da smo se mi tada organizovali, to je bilo 19. septembra 1991., pripremili smo se i stali u odbranu i Bosne i naroda.

Policija i mi smo branili BiH do 15 aprila 1992. godine. Nismo imali ni vojske, ona se raspadala, tako da smo mi jedini zaista sačuvali BiH i tamo gdje smo mi i moja policija bili, ništa nikada palo nije", poručuje Hebib.

Trideset i četiri godine nakon referenduma, situacija u BiH je i dalje jako kompleksna. Pitali smo Hebiba koje bi konkretne promjene trebalo implementirati kako bi se osigurala stabilnost i ravnoteža među narodima?

"To je jako teško pitanje za odgovoriti. Ono što mogu reći jeste da je bošnjački korpus nažalost velikim dijelom razbijen. Mi imamo politikanskih stranaka toliko u Bosni i Hercegovini da ne možemo da riješimo međusobno nikakve odnose, ne možemo da riješimo sa onim Srbima koje podržava Srbija, sa zapadnom Hercegovinom koju podržava Hrvatska, a mi ni međusobno ne možemo da riješimo svoje osnovne probleme - da budemo jedinstevni, da budemo stameni, tako da je to jedan veliki politički problem uopšte.

Da nam nije ovo što imamo malo policije koja drži ovaj javni red i mir, iako je i ona pomalo dezorganizovana, jer to je posljedica velike greške Dejtona da se FBiH razbila u deset kantona, to je deset policija, deset ministara policije, deset politika koji se vode u Federaciji... Mi se ne snalazimo međusobno unutar Federacije, a da ne govorimo o cijeloj Bosni i Hercegovini", poentira Hebib.

Licemjerna uloga međunarodne zajednice

Na pitanje da nam ocijeni ulogu međunarodne zajednice danas u Bosni i Hercegovini, Hebib odgovara da je ona u pripremi za rat bila vrlo licemjerna.

"Da je međunarodna zajednica htjela, ovoliko zločina i ovaj genocid u Bosni i Hercegovini se ne bi desio. Međunarodna zajednica je vrlo malo ili nimalo učinila da ne dozvoli ovo što je učinjeno nama u Bosni i Hercegovini, ali i čitavo vrijeme i kasnije kad se desio Dejton i kad smo trebali da izvršimo i oslobađanje određenih prostora kao i Sarajevo - oni su nama ubacili jedan termin 'reintegracija'. Ja sam od početka rekao: nikakve reintegracije ne može biti u Bosni - Bosna nije dezintegrirana već je bila opkoljena. To je međunarodna zajednica vrlo lukavo uradila", poručuje Hebib.

Dodaje da mu je međunarodna zajednica, u procesu oslobađanja Sarajeva, zadavala razne zadatke.

"Ali ja ih nisam prihvatio već sam radio onako kako sam ja zamislio tako da smo vrlo brzo i uspješno izvršili oslobađanje Sarajeva pa kasnije i ostale prostore, a nisam dozvolio da mi ijedan policajac bude ranjen, a kamoli da pogine."

"Narod koji ne zna baštiniti svoju historiju"

Na pitanje da li su građani BiH svjesni važnosti 1. marta i koliko je danas Bosna i Hercegovina zaista nezavisna, Hebib govori kako "mi, nažalost, nismo narod koji zna pisati i baštiniti svoju historiju".

"Oslobađanje Sarajeva je oslobađanje Bosne i Hercegovine. Ni kanton, ni grad, ni jedan ni u kalendaru značajnih događaja ne spominju one datume kada smo mi oslobađali Sarajevo. Također, prvi mart je dan oslobađanja i države Bosne i Hercegovine, stvaranja nove države Bosne i Hercegovine, prema tome taj datum ima poseban značaj u historiji, a on se veoma skromno obilježava upravo zavaljujući razjedinjenosti našega korpusa.

Mi ne znamo i ne možemo da napravimo ono što u historiji treba da ostane zabilježeno. Naše su čak institucije pristale na licemjernu politiku međunarodne zajednice. Vrlo jasno i glasno to govorim - licemjernoj politici! Oni su zabranili u školama da djeca uče zašto je njihov babo, brat ginuo; zašto smo se borili. Pali su pod utjecaj licemjernog ponašanja međunarodne zajednice prema nama.

Možemo govoriti o nezavisnosti, ali o suverenitetu ne možemo jer u Dejtonu je napravljena kardinalna greška - date su specijalne veze Srbiji, a te specijalne veze razbijaju suverenitet države. Dakle, ta zemlja koja ima specijalne veze da može da hoda odavdje, i Vučić i Tadić - svi su mogli, i dolazili su - postrojeni svojim vojnicima hodali kroz Bosnu. Prema tome, o nezavisnosti možemo pričati, ali o suverenosti vrlo teško", zaključuje Avdo Hebib u Razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.