Blago BiH / Alipašina džamija, savršeno harmonična i prema čovjekovoj mjeri građena

29. 11. 2016. u 07:36:00 Semra Hodžić

Shares: 171

Za vrijeme najvećeg uspona graditeljstva Osmanskog carstva, uz Koševski potok u Sarajevu izgrađena je Alipašina džamija.

"Njegova ekselencija gazi Ali-paša podiže

U ime Boga dom dobrih ljudi.

Na svijetu nema sličnog hrama,

To je bogomolja istinske spoznaje, dom

                                      iskrenih vjernika.

Bog nam nadahnu njen kronostih:

Stjecište asketa, dom onih koji Boga ljube.."

Ovaj natpis na arapskom jeziku ispisan kitnjastim dželi-rukopisom u četiri polja stoji na ulazu u Alipašinu džamiju koju je 1560/61. godine podigao kao vakuf budimski beglerbeg i bosanski sandžak-beg Ali-paša, rodom iz Drozgometve u Sarajevskom polju.

Na osnovu natpisa poznato je da je godina izgradnje upravo 1560/61.

"U ovom natpisu godina je iskazana samo u ebdžedu, pa sabiranjem vrijednosti slova posljednjeg distihona dobivamo hidžr. 968. godinu", pisao je Mehmed Mujezinović, profesor i restaurator.

Ali-paša je odgajan kao adžami-oglan u Carigradu, a kasnije je kao namjesnik radio u Bosni i Budimu. Prije smrti  je testamentom odredio da se sredstvima iz njegovog vakufa uz njegov mezar podigne ova džamija.

"Autor džamije je nepoznat, a mnogi detalji pri izvođenju upućuju na primorske majstore. Tako debljina zidova od 110 cm (2 lakta) i visina kamenih sofa od 55 cm (1 lakat), mjerena laktovima a ne aršinima, ukazuju na prisustvo primorskih majstora", navode za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koja je graditeljsku cjelinu - Alipašinu džamiju s haremom proglasila nacionalnim spomenikom BiH u januaru 2005. godine.

Na ulazu na spoljni trijem džamije nalaze se četiri bijela kamena stuba koji su povezani lukovima, a trijem natkrivaju tri male kupole koje svojom veličinom i položajem upotpunjuju utisak stepenovanja građevinskih masa objekta i njegovog stapanja s okolinom.

Unutrašnjost džamije sastoji se od jedne prostorije koja je natkrivena jednom većom kupolom, a uz džamiju je prigrađena visoka, vitka i izuzetno skladna munara ukrašena stalaktitima.

"Vrhunski umjetnički nivo klasičnog stila osmanske arhitekture dosegnut je na objektu Alipašine džamije, jedne od najljepših, a sigurno najbolje proporcionisanih džamija", pisao je Nedžad Kurto, arhitekta, umjetnik i profesor. 

Prema načinu proporcionisanja glavnih arhitektonskih dijelova, ovaj objekat odražava punu zrelost klasičnog osmanskog stila gradnje. Pripada redu monumentalnih objekata ove vrste u Sarajevu, dodaju iz Komisije.

Profesor Husref Redžić prepoznao je principe zlatnog reza koji su realizirani na Alipašinoj džamiji, što znači jedan savršeno harmoničan i prema čovjekovoj mjeri oblikovan prostor, rekla je za Radiosarajevo.ba historičarka umjetnosti Aida Abadžić-Hodžić.

"Objekt Alipašine džamije je kao djelo historijske arhitekture izuzetan a nalazi se u širokom slobodnom prostoru parka koji ima veoma osmišljeno hortikulturalno rješenje koje je dao arhitekta Smiljan Klaić", navode iz Komisije.

I s prednje i zadnje strane džamije nalazi se česma Idadija, koja je dobila ime po vojničkoj školi koja je nekada tu bila, a na kojoj se građani koji ovuda prolaze mogu svakodnevno poslužiti. Česma koja se nalazi uz ulaz u džamiju namijenjena je i za uzimanje abdesta prije svakog od pet dnevnih namaza.

"Hilmijo, čestitah (izgradnju česme ) mojim

                                                  potpunim tarihom:

Dođite, žedni protekla je česma Idadija."

           (Godina 1291)

Park sadrži i veliki broj klupa, a kada je lijepo vrijeme, on postane prava mala oaza mira i ugodnosti usred gradske buke.

U parku pored džamije nalazi se i groblje, starije od džamije bar stotinu godina, o čemu svjedoče stari nišani. U njemu je sahranjen i vakif Ali-paša 1557. godine, ali na njegovom spomeniku nema natpisa. Nad njegovim grobom je veliki postament i na njemu zatvoreni sarkofag od klesanih kamenih ploča sa dva nišana i majstorski izvedenim turbanom na prevoj.

"Do pred II svjetski rat, odnosno do 1939. godine, na prostranom groblju uz Alipašinu džamiju nalazio se mnogo veći broj nišana. Te godine groblje je prema glavnoj Titovoj ulici smanjeno i pretvoreno u park, a željezna ograda zamijenjena živicom", navode iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Nekada se ovo groblje pružalo sve do Velikog parka, ali je postepeno smanjivano tokom izgradnje austrougarskih zgrada namijenjenih vlasti, a posljednje preuređenje groblja izvršeno je prilikom izgradnje Higijenskog zavoda prekoputa Alipašine džamije 1950. godine i preuređenja glavne sarajevske ulice. Tada su posmrtni ostaci Ajni-dede i Šemsi-dede, koji su se nalazili u posebnom turbetu preko puta džamije, prebačeni u harem. Sa svog prvobitnog mjesta prebačen je i mezar Ali-paše.

"U blizini džamije postojao je i jedan kameni mostić na potoku Koševo, podignut u XVI vijeku, koji je srušen 1884. godine", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH za Radiosarajevo.ba.

Zahvaljujući svojoj kamenoj konstrukciji, džamija je odolijevala mnogim požarima koji su u više navrata uništili cijele kvartove poput onog 1697. godine kada je austrougarski princ Eugen Savojski provalio u Sarajevo, a zatim ga porušio i spalio. Džamiju je ipak, nakon brojnih požara, restaurirao 1884. godine zagrebački arhitekta Ćiril Iveković.

Za vrijeme opsade Sarajeva u minulom ratu u periodu od 1992. do 1995. godine, Alipašina džamija je pretrpjela oštećenja. Posljednja restauracija rađena je 2004. godine.

Alipašina džamija se nalazi u relativno dobrom stanju. Gotovo svi radovi na eksterijeru objekta su završeni, osim na donjem dijelu munare, gdje je vidno oštećenje, dok su u unutrašnjosti džamije vidljive fleke na zidovima, naveli su iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH za naš portal.

Oni koji kraj nje svakodnevno prolaze, za njom se redovno i osvrnu. Ipak je jedan od najljepših primjera ostavštine Osmanskog carstva u BiH.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

NEMA KOMENTARA