Kuća Isaka Samokovlije u Sarajevu neće postati muzej: "Nema interesa"

Ovaj bh. pripovjedač djetinjstvo je proveo u Goraždu na Drini, odakle se s porodicom doselio u Sarajevo gdje je živio do kraja svog života.

U Sarajevu je završio i Prvu gimnaziju, ali je studij medicine upisao u Beču.

Početak Drugog svjetskog rata dočekao je u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja, ali je ubrzo dobio otkaz. Naime, Samokovlija je bio dio porodice sefardskih Jevreja stoga je bio prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH-a zatvorili su ga ustaše, te je kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom Mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspio je pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata držao je razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis Brazda od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom poduzeću "Svjetlost".

Zbirke pripovijedaka Nosač Samuel, Od proljeća do proljeća i drama Hanka samo su neka od djela koja su obilježila njegov književni rad.

Koliko je bio vezan za Drinu, toliko se vezao za Sarajevo. Za mahale na Bjelavama i Bistriku, za grad – zbog čega je svojevremeno bio prozvan portretistom Sarajeva. Za njega su govorili i da je bio veliki humanista.

U Sarajevu je i umro u 66. godini svog života, a sahranjen je na starom Jevrejskom groblju, jednom od najvažnijih memorijalnih kompleksa u Evropi.

I pored sveg njegovog doprinosa gradu Sarajevu, sjećanje na njegov život gotovo da blijedi.

Iako sve veće kulture i gradovi čuvaju kao nacionalno blago rodne kuće svojih pisaca koji su zaslužni za očuvanje kulturnog identiteta države, Sarajevo zakazuje na tom području i kao da ne mari za tim. Tako je stara i trošna Samokovlijina kuća zarasla u šiblju, sa zakovanim prozorima i prepuna letaka s predizborne kampanje za lokalne izbore 2016.

Na njoj čak nema ni natpisa da je tu nekada živio ovaj veliki pisac, a do nedavno je na njoj stajao znak da se kuća prodaje.

Njegova kćerka Rikica kuću je održavala do svoje smrti 2014. godine, nakon čega se pojavio natpis da je kuća na prodaju. U njoj i dalje niko ne živi, a kuća je ostavljena na milost vremenu.

Predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika prof. dr. Amir Pašić i članovi Goran Milojević i Radoje Vidović razmatrali su i usvojili na sjednici ove Komisije odluku kojom se utvrđuje da  historijska građevina – kuća Isaka Samokovlije u Sarajevu na području općine Centar ne ispunjava kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom BiH.

"Iako posjeduje izrazitu dokumentarnu vrijednost, kuća ne posjeduje historijsku i estetsku vrijednost da se proglasi nacionalnim spomenikom. Zidovi su goli, plafon i prizemlje propadaju i ne postoje vidljivi tragovi enterijera. Kuća bi mogla postati nacionalnim spomenikom jedino zbog toga što je pisac tu stvarao, ali to je neopravdano", naveo je za Radiosarajevo.ba Adi Ćorović, saradnik za graditeljske cjeline u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Da bi se očuvao spomen na ovog antologijskog pisca Bosne i Hercegovine, kao nacionalni spomenik BiH mogla bi se proglasiti njegova rodna kuća u Goraždu, jer objekat u Sarajevu, iako je ostavština austrougarske vladavine, nema estetsku vrijednost.

Ćorović je naveo da je kuća u ulici Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka izgrađena iza 1907. godine, a da je Samokovlija postao njen vlasnik oko 1932. godine.

Njegova kuća danas je privatno vlasništvo što ne bi spriječilo da ona postane nacionalni spomenik, no trenutni vlasnik kuće je, kako je za Radiosarajevo.ba naveo Ćorović, bio izuzetno susretljiv te je odobrio pristup kući i pristao da se na nju stavi spomen-ploča. Do toga ipak neće doći.

Slučaj Samokovlijine kuće je znatno usložnjen, naveo je Ćorović. Vlasnik je objekt spreman ustupiti, što je i obznanio na javnoj raspravi, te prodati kako bi se od njeg napravio muzej, no za to još uvijek ne postoji interes.

Ipak, nije potpuno izbrisano sjećanje na pisca Isaka Samokovliju. U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti sačuvana je kao dio stalne postavke njegova radna soba, a u njegovom rodnom gradu svake godine se tradicionalno održava manifestacija "Dani Isaka Samokovlije".