Boris Lalić: Knjiga je rezervisana za ljude koji imaju malo više uma i razuma

S knjigom se kao četverogodišnjak zbližio u sarajevskom podrumu za vrijeme rata, no u njegovoj literaturi rata nema, već prevladava humor i kritika bosanskohercegovačke svakodnevice koja se, smatra on, upravo humorom može popraviti. Kaže da je književnost samo za izabrane kojima se svatko može pridružiti.

Humor kao lijek za društvo

Još za vrijeme studija komparativne književnosti, Borisa Lalića je, pored proze, zainteresirao element komičnosti u teatru, tzv. ozbiljna komedija. Ne satira ili lakrdija, nego ironija. Komedija ironije je smiješna iako pati. Čitatelj se skupa s piscem smije, jer razumije što se dešava, nije bazirana na rugalačkoj osnovi.

"Biće književnosti nikada nije bilo stvar većine, novine su stvar većine. Knjiga je rezervirana za ljude koji imaju malo više uma i razuma, malo više duha", poručuje Boris.

Inspiracija mu je, kaže, bosanskohercegovačko društvo, konkretnije Sarajevo. Smatra da danas u BiH ima malo književnosti koja je pisana specijalno za domaće ljude.

Dosad je objavio roman "100%", zbirku novela "Jackie's on the road again", i kratke priče "Dobar život u vrijeme krize". U pripremi mu je najnovija knjiga koja još uvijek nema naslova, ali izlazi do kraja godine.

U njegovim knjigama nema rata, trudi se, baš zato što se bavi komedijom, opisivati život. A bio je premlad da bi pamtio rat, kaže.

"Mislim da sam s te strane pohrlio u budućnost. Ovo što ja sad radim, to će neminovno doći u BiH, da li ćemo morati čekati da izumru ovi sad što su ratovali ili ne... Ali, to je sigurno", procjenjuje Boris.

Simbioza književnih klasika i sarajevske ulice

Svoju poetiku zahvaljuje ponajviše klasičnoj književnosti kroz koju stvara doticaj s "malo ljepšim jezikom", ali i stvarnosti u kojoj je uvijek imao ljude koji pričaju.

Upravo specifičan jezik i želja da predstavi današnje društvo kroz klasičnu maniru Lalićeva je komparativna i trgovinska prednost u odnosu na ostale.

Trudi se da ne sakrije istinu, da ne bude patetičan, nego da lijepim jezikom kaže ono što je jako ružno i to stvara taj njegov komični efekt.

"Mislim da društvo u kojem živimo treba puno popravljati, a smijeh tu ima korektivnu funkciju", poručuje Boris.

Bio je skejter, reper, panker i metalac. Na koncertu Motorheda prije par godina shvatio je da je to najgore idolopoklonstvo, traženje grupe i "mačkarenje" da bi bio u društvu.

Kad je vidio 20 hiljada kaos pankera na pank festivalu zapitao se na što bi svijet ličio da su svi kaos pankeri, kaže da bi planeta otišla ubrzo u vazduh. Muzika je stvar zabave, poručuje, a muzičari su zabavljači.

U svijetu kulture mnogi kultivišu svoj lik, ali ne i duh

Prodao je dosta knjiga i misli da će uskoro biti samoodrživ i živjeti samo od prodaje knjiga.

"Shvatio sam da je novac od književnosti zapravo u knjižarstvu i da izdavači pokupe sav kajmak, jer umjetnici obižno nemaju trgovačku inteligenciju i često imaju predrasudu da je to nisko", kaže.

Ko surađuje s njim na književnosti, bio on ilustrator ili radnik u štampariji, on treba biti plaćen, smatra Boris. Zamjera onima što u tzv. svijetu kulture žive od fondova, prevara i međusobnih ratova.

"Svijet kulture je privlačan za ljude koji kultivišu svoj lik, ali u duhu ni blizu. Tako je svugdje...", kaže Boris.

"Znam što knjiga može učiniti čovjeku. Knjiga te očara i zavede. Kad čovjek čita knjigu koja je za njega dobra, taj ćeif ne može ništa drugo dati. Ja znam da to postoji i nastojim ne zavisiti od sistemskih stvari", kaže.

Smatra da je program lektira potrebno modernizirati, jer njegova neprilagođenost uzrokuje da ljudi kasnije ostanu zakinuti za užitak čitanja. Kaže kako ljudi mladi dobivaju čitati Tolstoja i Dostojevskog, jako teške stvari koje teško mogu pojmiti. Kao mladi upamte da je to dosadno i nerazumljvo i to ih udalji od čitanja, smatra.

U ratu nije bilo struje pa se čitalo, kaže Boris i šaljivo poručuje: "Zaratit će se, pa ćete vi svi opet čitati!" 

Borisov ideal je napraviti izdavačku kuću u kojoj će sav profit pripadati piscima, a ne kao dosad, izdavačima.