Valentin Bucik: Zašto su za djecu važni časovi sporta, muzičkog...

Valentin Bucik je u svom uvodnom izlaganju govorio o neophodnosti podsticanja kreativnog razmišljanja kod najmlađih i pozitivnim učincima koje nastava iz oblasti umjetnosti i sporta ima na cjelokupni razvoj mladih.

Ugledni profesor za čitatelje portala Radiosarajevo.ba objašnjava na čemu se zasniva njegovo učenje:  

Bucik: Kada su sposobnosti u pitanju, one se kod ljudi razlikuju, nismo svi jednaki. Neki su više, a neki manje inteligentni, ali najnovije studije govore da su neki ljudi sposobniji na jednom planu, a neki na drugom i pogrešno je ako smatramo da su za razvoj važna samo određena područja. Mene zanimaju različiti potencijali, ne samo oni koji su akademski ili školski, npr. sposobnosti numeričkog ili verbalnog procesiranja ili prostornog predstavljanja itd. Jednako su važne sposobnosti na području umjetnosti, kretanja, orijentacije i slično. 

Kroz svoje izlaganje pokušavam upozoriti na to da su neka važna područja razvoja čovjeka zanemarena u školskom sistemu. To nazivam hijerarhijom školskih predmeta i imperijalizmom profesija, gdje na vrhu imamo tzv. važne predmete, kakvi su maternji jezik, strani jezik, matematika i prirodne nauke, zatim je tu tzv. druga liga koju čine društvene nauke, a na kraju imamo skupinu predmeta koje mnogi smatraju nebitnima i isključivo razbibrigom. To su umjetnost i sport. 

Jedan od kritičara takvog sistema je priznati britanski pedagog Sir Ken Robinson koji upozorava da je to krivi pristup. Osnovna škola bi se morala baviti s mnogo više potencijala mladog čovjeka nego što je to sada slučaj. 

Radiosarajevo.ba: Da li to znači da, kada djeca uče muziku, crtanje ili sport, oni, zapravo uče mnogo više?

Bucik: Posljednjih desetak godina studije se bave pitanjem da li je umjetnost u procesu obrazovanja i odgoja zaista namijenjena samo umjetnosti. Mnogo njih pokazuju da su načini rada pri umjetničkim predmetima - muzici, plesu, likovnom izražavanju, glumi... itekako povezani s razvojem na drugim područjima, npr. verbalnom ili matematičkom. Tu se ne radi o uzročno-posljedičnim vezama, već o povezanosti različitih učinaka u razvoju čovječijeg mozga.

Radiosarajevo.ba: Šta roditelji ili odgajatelji djece mogu uraditi?

Bucik: Najviše što mogu je da djetetu omoguće različite aktivnosti, da su pozorni i prate razvoj djeteta. Kroz ponašanje djeteta u različitim aktivnostima već možemo naslutiti gdje su njegovi potencijali razvijeniji ili kojim područjima izražavanja je dijete podložnije. Već tada se tim područjima može dati veći značaj. Robins navodi tipičan primjer greške koju možemo uraditi kao roditelj: npr. dijete se zainteresiralo za sviranje gitare, a vi mu kažete - "ne treba ti to i onako nećeš biti muzičar", ili "zašto trčiš za loptom kad nećeš biti sportista". Te će mu sposobnost pomoći na nekim drugim područjima koje roditelji smatraju za "važnija".

Čini mi se da je za savremeno društvo važno napraviti taj prijelaz. Šta je, zapravo, danas važno u odgoju i obrazovanja, Pitanje je koje su to kompetencije djeteta. To više nije sposobnost da dijete može nešto nabrojati, već da je opremljeno određenim znanjima i prije svega strategijama kako tražiti određene informacije i povezivati ih, te s određenim metodama rada kako se snaći u svoj toj masi informacija koje se pružaju. To bi danas škola trebala omogućiti.  

Moram spomenuti jednu zanimljivu međunarodnu studiju koju su radile velike svjetske računarske korporacije: Na prvom mjestu glavnih kompetencija i znanja koje su danas tražene na tržištu rada su - kreativno razmišljanje i inovativnost.

Radiosarajevo.ba: Možemo li ovo što govorite primijeniti na društvo u cjelini? Koliko je važna kultura, umjetnost i sport za stanje cijelog društva.

Bucik: Apsolutno. Premalo smo svjesni kakav je utjecaj umjetničkog odgoja na društvo, na jedan širi pogled na svijet, na razvoj tolerantnosti. Jedno istraživanje iz SAD-a pokazalo nam je da su mladi ljudi koji su u svom školovanju imali više časova posvećenih umjetnosti u većem procentu upisivali fakultete, u većem procentu bili spremni raditi volonterski i češće izlaze na izbore. Naravno da to nisu jedini razlozi, ali saznanje da ovakve razlike postoje trebalo bi biti signal onima koji kroje politike u državama. To su važna društvena pitanja.