Sjećanje na Vladu Gotovca: Velikan koji je volio Bosnu

0
Radiosarajevo.ba
Sjećanje na Vladu Gotovca: Velikan koji je volio Bosnu
Foto: Histrion / Vlado Gotovac

Ovih dana se navršilo 20 godina od smrti Vlade Gotovca, pjesnika, političkog disidenta i najpoznatijeg hrvatskog liberala.

Piše: Faruk Vele

U Hrvatskoj je, piše Robert Bajruši u Jutarnjem listu, Gotovac gotovo zaboravljen, "iako je robijao zbog svog hrvatstva, potom 1991. održao antologijski govor ispred tadašnje komande Pete armijske oblasti JNA, a nakon što je Hrvatska postala država - ulagao je veliki trud da bude i demokratska".

"Danas se taj doprinos, manje-više, ignorira, poput još nekih važnih osoba novije hrvatske povijesti kao što su bili Savka Dapčević-Kučar, Ivan Supek ili Boris Maruna", primjećuje Bajruši.

Razloga za to je, naravno, više, a ključni je što se snažno odupro politici prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kako na lokalnom planu, u pogledu privatizacije i stvaranja kaste povlaštenih familija - od čega, jasno, nije ostala imuna ni naša zemlja - tako i zbog politike prema Bosni i Hercegovini.

Život u Prnjavoru

Vlado Gotovac rodio se u Imotskom. Kako je njegov otac bio žandar, porodica se selila. Nakon Bosanskog Novog, Gotovčevi se nastajuju u Prnjavoru, gdje je započeo školovanje. Školovao se i u Župi Biokovskoj i Lovreću, Imotskom i Zagrebu, gdje je diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Prnjavor "upoznaje muslimanku Netu, svoju drugu učiteljicu, koja će ostaviti veliki trag na Gotovca". U to doba dolazi do prvih dodira dječaka Gotovca s književnošću.

Zasluge za to on pripisuje svom kateheti, fra Stanku Romcu.

Gotovac je prvi rad objavio 1952. godine. Od 1955. je bio zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb, radeći intervjue sa velikim domaćim i svjetskim umjetnicima poput Pabla Picassa.

Hapšen i zatvaran

Bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme Hrvatskog proljeća. Sarađivao je sa jednim od najvećih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih intelektualaca prof. dr. Nerkezom Smailagićem, o kojem je s poštovanjem pisao.

Kao jedan od "proljećara" Gotovac je osuđen na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa.

Nedugo nakon izlaska iz zatvora, a zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977. godine, ponovno je osuđen u montiranom političkom sudskom postupku na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Sa nagovještajem demokratskih promjena, Gotovac je ponovo afirmiran, a 1990. je izabran za predsjednika Matice hrvatske, na čijem čelu je ostao do 1996. godine.

Posebno će ostati upamćen njegov historijski govor na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande Pete vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. augusta 1991. u povodu protesta majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA.

"Ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi", rekao je Gotovac, te dodao:

"Generali nemaju djecu, ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji".

Tuđmanov kritičar

Kao kandidat HSLS-a 1992. godine je izabran u Hrvatski sabor, no "njegov slobodarski duh nije mirovao ni u nezavisnoj Hrvatskoj".

U Saboru RH je bio "jedan od najrječitijih i najvatrenijih kritičara Franje Tuđmana, čiji je režim optuživao za autoritarnost".

Kao jedan od najuglednijih opozicionih političara, godine 1996. daje ostavku na mjesto predsjednika Matice i biva izabran za čelnika HSLS-a.

Na izborima 1997. kandidirao se za predsjednika Republike Hrvatske. Za vrijeme izbornog skupa u Puli ga je fizički napao i udarcem u glavu povrijedio Tomislav Brzović, pripadnik elitne gardijske jedinice Hrvatske vojske (HV) koja je štitila Franju Tuđmana, uzvikujući "Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!".

Vandalski čin najoštrije su osudile i međunarodne organizacije.

Nakon izbora se razišao sa Draženom Budišom koji je insistirao na tom da HSLS uđe u koaliciju sa HDZ-om, čemu se Gotovac snažno protivio. Osnovao je Liberalnu stranku čiji je bio predsjednik.

Čuveno pismo

Ima neke simbolike u tome da se na godišnjicu smrti Vlade Gotovca, u Saboru RH, čiji je on bio član, raspravlja o Bosni i Hercegovini, i to na način koji mnogo više podsjeća na ratne devedesete, nego na dobrog prvog susjeda, s kojim dijelimo najdužu granicu.

Gotovac bio zgrožen današnjom politikom Zagreba prema Bosni. On je upravo takvu politiku prije tri decenije osudio.

Pošto se i poslije 28 godina, čini se, ne čuju vapaj svoji velikana poput Gotovca, ali i Ive Banca, Krste Cviića, Slavka Goldsteina, Vesne Pusić i Ozrena Žuneca, koji su 20. septemrba 1993. godine u čuvenom otvorenom pismu objavljenom u Feral Tribuneu zatražili ostavku Tuđmana zbog politike prema Bosni i Hercegovini - sadržaj pisma prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine predsjedniče,

Obraćamo Vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hr­vatske politike, osobito u posljednjoj godini. Očekivanja i na­de, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje.

To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do ru­bova nacionalne tragedije i katas­trofe. Sve je to posljednjih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervju­ima i u drugim javnim istupima u zemlji i u inozemstvu, pa evo sada i u nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa. Ukratko ćemo rezimirati najbitnije:

1. Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i suomogućili tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturne zajednice i poželjne držav­ne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hr­vatske. Time Hrvatska postaje stra­teški teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjed­stvu i opasnostima od novih stra­davanja i patnji na najdužoj mogu­ćoj granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do sa­moga srca Hrvatske.

2. Zbog Vašeg patronata nad sa­dašnjim vodstvom Hrvatske zajed­nice Herceg- Bosne i HVO, Hrvat­ska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom: neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć: postali smo taoci us­kogrudne politike trenutne hercego­vačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvat­ske komponente multikulturnog identiteta Bosne.

3. Vaša koncepcija da se traumat­ski problem otrgnutih područja Hr­vatske razriješi taktikom povreme­nih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata – uzas­topno doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski gradovi ponov­no stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teri­torij biti integriran i da će se prog­nanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodar­stvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu.

4. Korijeni navedenih nevolja bar djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i Sr­ba u Hrvatskoj rješavate u prego­vorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i najzloćudniji partner, s kojim se ništa do­bra ne može riješiti.

5. Vašim autoritarnim stilom up­ravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim za­čecima, osakaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opo­zicije i višestranačkog sistema.

6. U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preime­novanja, prekrajanje povijesti, šovi­nističke istupe i postupke, koji mijenjaju ustavom zacrtani demok­ratski identitet zemlje, pa Vaše po­vremene antifašističke izjave dje­luju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju hrvat­ske države.

7. Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostra­načka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezoč­nog bogaćenja privilegirane oligar­hije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičkom eksproprijacijom od strane vladajuće stranke.

8. Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve vise sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost.

U takvim okolnostima nužno je mijenjali politiku i ljude koji je vo­de. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet u svijetu i kod kuće. Ne­dvojbeno jasnom mirotvornom po­litikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi pos­tepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim hrvatskim krajevima s većin­skim srpskim stanovništvom.

Hr­vatska država mora uspostaviti kon­takt i dati podršku onom dijelu srp­skog stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju naj­mučnijeg problema države Hrvat­ske – bez novoga velikog rata ili malih ratovanja.

Veliko je umijeće državnika i dru­gih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dos­tojan način. Mislimo da je došlo vri­jeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokrat­skom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da lakvu po­litiku samostalno provodi.

Preduv­jet je da se kompetencije predsjed­nika države svedu na analogne oni­ma kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u dru­gim zemljama razvijene parlamen­tarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i oz­dravljenja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za bu­dućnost i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene.

Veliki Vlado Gotovac umro je u decembru 2000. godine u Rimu.

Njegova posljednja poruka je bila:

Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije