Sakib Kopić: Šta radnici slave?! Što je ulje 6 KM?! Bez ulice - nema boljitka!

Bez ulice - ovdje nema boljitka, kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba u povodu 1. Maja, Međunarodnog dana rada, predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić.

Čovjek koji se već decenijima bori za prava radnika na ulicama od Tuzle do Neuma, koji je zbog svog sindikalnog rada bio hapšen i sudski procesuiran, poručuje a su radnici danas - klasični robovi.

Šta slavimo?

Trending

Nepregledne mase uzvikuju u jedan glas. Pogledajte koliko ljudi skandira: 'Vučiću, odlazi'

„Samo što njihova robovska pozicija još nije ozakonjena… Ja ću reći jedan primjer. Većina naših sugrađana nalazi se danas na nekom od izletišta. Slave ovaj „najsvetiji radnički praznik“. Ali, ja se pitam šta to oni slave ustvari? Što je litra ulja 6 KM?! Što je vreća brašna 25 kg između 35 i 60 KM?! Što je litar goriva više od 3 KM?! Što nam minimalna plata 406 KM?! Slave što nam je inflacija u martu po zvaničnim podacima 10 posto, a penzije povećane samo 7,3 posto. To je odnos vlasti prema najugroženijima kategorijama“, kaže Kopić za Radiosarajevo.ba.

Poručuje da on „ne krivim političare toliko“, koliko krivi „narod, i posebno sindikate“.

„Reprezentativne sindikate koji su ostavili radničku klasu. Prodali je. Prodali su se politikama i političarima radi svojih sitnih interesa. Bore se za pozicije, funkcije i fotelje, imaju primanja. Ne zna se ko je više predsjednik Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH. Da li imamo dvojicu? Ko je legitiman i legalan, a ko nije. To bi, možda trebalo pitati ovog Dragana Čovića, on najbolje zna o legitimitetu“, ironično govori Kopić.

Nadalje, veli da je mnogo izdaja u sindikalnom pokretu
„Počevši od osnovnih ćelija sindikata. Vi imate po dva tri sindikata, recimo, u rudnicima. Jedan je sindikat menadžmenta, drugi je poluzavisan, a radnici kako nemaju koristi ni od jednog - osnuju treći. Nemate apsolutno nikakvog povjerenja. Sve je kupljeno, prodato… Ljudi se prodaju za sitne pare, novce, poziciju… A sve to bude i prođe, a treba ljudima pogledati u oči“, poručuje naš sagovornik.

Revolucija na Facebooku

Pita se kako radnici, građani, narod, toleriraju to što cijene divljaju, a da su plaće sve niže. I to se, naravno, direktno odražava na život radnika.

„Zašto to nijemo gledamo? To bi najbolje mogli definisati psiholozi. Mi smo tromi, inertni... Ako protestiraramo, ako se bunimo - mi to iskaljujemo na društvenim mrežama. Diže se revolucija, gore društvene mreže! A bez ulice ovdje nema boljitka. Na ulici rješenje. Samo ulica može nama donijeti boljitak. Dizanje svih progresivnih snaga može nam donijeti boljitak“, zaključio je Kopić za Radiosarajevo.ba.