In memoriam | Umro Edin Korjenić (Edo von Korjenic): Pjesnik koji je stvarao posebne svjetove

Edin Korjenić (Edo von Korjenic), bosanskohercegovački pjesnik i jedan od prepoznatljivih kulturnih stvaralaca Bugojna, preminuo je danas, 9. novembra 2026. godine, u 73. godini života.

Iza njega je ostalo pjesničko djelo obilježeno sažetošću izraza, bogatstvom metafora i osobenim pogledom na svijet, ali i duboka vezanost za Bugojno, grad kojem je posvetio brojne stihove, fotografije i zapise.

Rođen 1953. godine u Osijeku, Edin Korjenić je školovanje nastavio u Bugojnu, a diplomirao je njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je četiri zbirke poezije, a bio je aktivan i u kulturnom životu Bugojna, posebno kroz Teatarski festival FEDRA i Lutkarsko bijenale.

Trending

Predstavnici Trojke stigli u CIK: Traže da im se omogući da istovremeno budu i zastupnici i ministri

U ovom tekstu prof. dr. Ahmed Kico donosi sjećanje na čovjeka i pjesnika Edina Korjenića, osvrćući se na njegove književne domete, pjesničku poetiku, inspiraciju Bertoltom Brechtom i ljubav prema gradu koji je smatrao svojim.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Piše: Prof. dr. sc. Ahmed Kico

Edin Korjenić (Edo von Korjenic) je rođen 1953. godine u Osijeku, R Hrvatska. Bosanskohercegovački je pjesnik koji je blisko povezan s gradom Bugojnom, gdje je završio osnovnu i srednje školu. Godine 1977. diplomirao je na Filozofskom faklultetu u Sarajevu, na Odsjeku za njemački jezik i književnost. Do sada je objavio zbirke poezije Šibanje oblaka ( 1991.), Drvo na krovu i svanuće otključanih snova (2016.), Pjesnik i ruža (2017.), Mjesečevo drveće (2021.).  Kritičari ga svrstavaju u sam vrh savremene bosanskohercegovačke poezije, opisujući ga kao autora koji "veoma umješno pretače motive na papir" i kao čovjeka koji "mnogo priča sa veoma malo riječi".

Hroničar Bugojna

Njegove pjesme i stihovi često su objavljivane na regionalnim i dijasporskim portalima, uključujući Hrvatski Glas Berlin, gdje je imao stalnu arhivu radova. Korjenićev stil odlikuje se emotivnim, pejzažnim i refleksivnim motivima. Bio je izuzetno aktivan u kulturnom životu Bugojna. Godinama je bio angažovan u sklopu Teatarskog festivala  FEDRA Bugojno i Lutkarskog bijenala, gdje je  u biltenima objavljivao pjesme i priče, a često je djelovao i kao član Žirija publike i aktivni učesnik okruglih stolova o predstavama. Na društvenim mrežama, prvenstvenstveno preko svog Facebook profila, okupljao je zajednicu pratitelja s kojima dijelio autorsku poeziju, fotografije i osvrte na svakodnevni život i arhitekturu Bugojna.

Edinovu poeziju ( pjesništvo) treba razumijevati, bez  pretenzije da se objašnjava. Korjenić je jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih pjesnika koji je uspio ispisati (ispjevati)  zaokružene knjige poezije, a ne samo zbirke pjesama. Uspio je stvoriti posebne svjetove koji imaju svoju unutarnju logiku, koja se nekome može ne sviđati, ali daleko od toga da iko može osporiti vrijednost takve poezije. Cjelina Korjenićevog pjesničkog djela, po značaju i značenju izuzetnog, pokazuje da su u pravu oni koji je razumijevaju kao haiku, s tim da ona ima originalni umjetnički uklon koji  neki od pisaca prepoznaju i kao ediku.

Umjetnička vizija novog svijeta

Korjenićeva poezija (poetika) u mnogim elementima inspirirana je pjesništvom Bertolta Brechta, njemačkog pjesnika čija je svježina i aktualnost i dalje u gotovo svim sferama umjetničkog stvaralaštva (osobito pjesničkog i teatarskog), nesporna. Na ovom fonu su i Korjenićeva pjesme koje je posveto Brechtu ("Zakašnjela pjesma za Brechta") koja je napisana na njemačkom jeziku, kao i pjesma znakovitog naziva "Uvijek pitaj Brechta".

Korjenićeve knjige poezije su univerzalne i moderne i po obilju metafora i asocijacija koje prikazuju svekoliki život. Riječ je o univerzalnom značenju i značaju Edinovog osobenog pjesničkog života, budući da bugojanski i bosanskohercegovački pisac (Milanović N.) za Pjesnika (Korjenića)  kaže da je čudesan, te da " piše čudesne pjesme, čudesne ljubavne pjesme." I zato se kroz hermeneutiku njegovih knjiga može ustvrditi da je moto Pjesnikova (Edinova) pisanja: "da kada prozreš i prezreš banalnost svakodnevnice, "lijepo je znati živjeti tako da ne smetaš nikome." Inspiriran "životnim vrtom nesređenih riječi", Korjenić zabrinut nad tugom nerazuma, u svojim knjigama ispisuje "male potopljene tajne koje nam drhte u očima".

 Knjige poezije Edina Korjenića predstavaju nam pjesnika koji nam govori da je poezija "najnevinija od svih zanimanja", ali se služi jezikom kao sredstvom koje je "najopasnije od svih dobara", jezikom koji "daje svjedočanstvo o onom što on, čovjek, jeste". Zato se može reći da se u pjesmama Korjenića poezija i estetika ne samo susreću, već i prožimaju, dopunjuju i poistovećuju, te se tako dospijeva do onog "... jer isto je misliti (kao) i biti", dakle, do esencije i egzistencije. Otuda je teško odrediti gdje u Edinovom pisanju započinje i gdje se završava poezija, a gdje poetika, odnosno estetika. Hermeneutički kazano poezija je kod Edina Korjenića u neku ruku prikrivena filozofija. Ona samo drugačijim sredstvima saopštava istu onu smisaonost kao i filozofija i u tom pogledu se uzajamno dopunjuju.

Poezija Edina Korjenića može se razumijevati i kao umjetnička vizija novog svijeta, odnosno kritika aktualne zbilje u"oskudnom vremenu", u okviru koje lirika kao književna disciplina reafirmira nekadašnji značaj i značenje književnosti uopće. Iako univerzalna, Korjenićeva poezija posebno je vrijedna i zanačajna za bosanskohercegovački prostor, budući da iznova na neponovljiv umjetnički način pokazuje da književnost ima smisla, unatoč medijske, političke i ine buke kojom je zatrpana i zapretana ljudska zbilja. Također, poezija Edina Korjenića "danas može biti oruđe u borbi protiv brzog jezika kao falsifikata svijeta i života. Protiv očišćenog, logičnog, diskurzivnog, kauzalnog jezika koji samo daje privid jasnoće; protiv ogoljenog jezika koji ogoljuje dušu".

Dragi moj predragi grade...

Edin je bez rezerve i beskrajno volio Bugojno. Posebno je bio impersioniran i inspirisan Dubokom, Planinarskim domom Duboka, Rostovom i Vrućom vodom, rijekom Vrbas i Mlaćinim gajem. Njegove pjesme i fotografije o ovim i drugim toponimima, ljudima i vrijednstima Bugojna, motivirani su, pored ostalog i jednom posvetom voljenom gradu, u rukopisu koji još uvijek nije objavljen. Dakle, Edin u posveti svom gradu Bugojnu, između ostalog kaže:

"... Dragi moj predragi grade, preskačem vijekove kao duge tvoje nebo, kao djeca ograde zelenih voćnjaka. Ne čini li ti se da si najviše patio od svojih silnih osloboditelja koji su htjeli da te oslobode od tebe samog i zlatonosnih voda, i šuma i povijesti i tolerancije i suživota tvojih stanovnika, samo zato što si bio drukčiji, što si drukčije mislio, rastao brže i prebrzo prestizao misli onih koji nisu mogli pratiti tvoje duge iskorake, niti bili dostojni druženja s tobom..."

Naš pjesnik Edin bio je svjestan da se samo pisanom riječju mogu spasiti od zaborava ljudi, njihovi običaji, vrijednosti, a posebno humor i duhovitost kojeg u Bugojnu i cijeloj Bosni, unatoč oporom životu, ima u izobilju. I zato je svojim ukupnim pisanjem i angažmanom pozivao da se pisanje nastavi, jer tome nema kraja, s tim da to čini raja koja, rekli bismo ima duhovnu supstancu da bilježi i piše o vrijednostima Bugojna, Skopaljske doline i drugih prostora Bosne.   

Iskreno saučešće porodici i prijateljima. Neka dragi Bog podari Svoju milost i oproštaj našem Edinu.