Neven Anđelić: Zapad će preventivno djelovati u BiH

BiH je, nažalost, kolateralna šteta u tim nekim globalnim konfrontacijama, kaže za Radiosarajevo.ba profesor međunarodnih odnosa na Regents univerzitetu u Londonu Neven Anđelić.

U intervju za portal Radiosarajevo.ba profesor Anđelić vrlo studiozno secira položaj Bosne i Hercegovine u kontekstu geopolitičkih odnosa, te prognozira rasplet događaja u kontekstu naše zemlje.

BiH u vrtlogu odnosa velikih

Radiosarajevo.ba: Kako iz perspektive Velike Britanije vidite posljednja dešavanja u Bosni i Hercegovini?

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Anđelić: Sada imamo refleksiju lošeg stanja unutar države. Ta refleksija se ogleda i prema vani. Međunarodni promatrači su uvidjeli da nešto nije uredu u Bosni i Hercegovini (BiH). U samom neskladu institucija, odnosno potencijalnom neskladu demokratski izabranih predstavnika u vlasti na svim nivoima BiH. Naglašavam ovo demokrtaski jer je to rezultat glasanja birača u BiH.

Ti odnosi se prelamaju u kontekstu ukupnih geopolitičkih odnosa u svijetu. Imamo globalnu konfrontaciju između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine, s jedne strane, gdje SAD ima bitnu pretpostavku da je Zapad punim srcem uz njih u toj konfrontaciji koja je ekonomska, koja je politička mada ne nasilna, a ujedno je
i vojna, također.

Istovremeno, imamo konfrontaciju Zapadne Evrope, EU i Rusije.

AD imaju drugačiju ulogu u Europi. Žele da zadrže Zapad, odnosno Europu uz sebe jer im treba za konfrontaciju s Kinom. Istovremeno imaju svoje najglasnije saveznike, koji su na rubu ruskog utjecaja poput Ukrajine, Poljske, zemalja Baltika. Potom, preoštre politike Zapada i SAD-a prema Rusiji mogle bi učvrstiti odnose i potencijalno savezništvo Rusije s Kinom i time osnažiti kinesku ulogu na Pacifiku, odnosno rusku na istoku Europe. Balans se traži.

Tu imamo i različite ekonomske interese. Recimo Njemačka, u slučaju Sjevernog toka 2, da bi dobili dostavu ruskog gasa. Oni imaju drugačiji interes od Sjedinjenih Američkih Država koje opet žele da prošire svoje tržište za tečni glas u Evropi te ekonomski i konsekventno vojno oslabe Rusiju. Dakle, imamo niz globalnih konfrontacija, sukobljavanja koja nisu neophodno nasilna, srećom. U BiH se sve to ogleda na način da lokalne političke grupe nastoje da se umreže u to i da dobiju podršku s jedne od strana.

To se ogleda u podrivanju uspostavljenih institucija sistema koje su svakako bile prilično slabe. Od završetka rata, 1995. godine, donekle su pojačane, ali su generalno nedovoljno jake da se odupru vanjskim utjecajima. To je ta neka osnova problema kako je ja vidim odavde. BiH je, nažalost, kolateralna šteta u tim nekim globalnim konfrontacijama.

Bojim se da će se napraviti ustupci Dodiku

Radiosarajevo.ba: U kojem pravcu ovo može da eskalira? Da li se treba plašiti najgorih scenarija.

Anđelić: Ja mislim da, svakako, nasilje ne dolazi u obzir. Mislim da će se preventivno djelovati prvenstveno od Zapada. Ono što ja mislim da će, ipak, doći do kompromisa koji neće reflektovati pravedan ishod. Solucija neće biti moralno neupitna već će to biti kompromis koji se ogleda kroz udovoljavanje nekim od maksimalistički zahtjeva Milorada Dodika. Jedan dio će se ispuniti. To je način na koji EU otprilike funkcioniše.

Potom imamo ove izjave evropskog komesara. Ono što mene najviše zabrinulo jesu razgovori Olivéra Várhelya i Dodika, gdje Várhelyi dogovara s njim da sve odluke odgode za šest mjeseci. To me podsjetilo na korake Slovenije i Hrvatske ka osamostaljenju 1991. godine. Znamo da je to završilo groznim nasiljem i katastrofalnim ratom, gdje je Bosna i Hercegovina najgore prošla od svih postjugoslovenskih država. To je nešto što me straši najviše kao refleksija, podsjećanje na prošlost.

Ono što ja mislim jeste da će se naći kompromis, da će se napraviti koraci i ustupci zahtjevima iz Banje Luke.

Istovremeno, Vlada FBiH nije uspostavljena od prošlih izbora. Dakle, imamo i taj element blokade sistema, mada ona funkcioniše kao da su rezultat izbora primijenjeni. Dakle vidimo nafunkcionisanje i na nižem nivou od državnog. Kada se sve sagleda, jedna temeljna rekonstrukcija svih institucija iz bh. političkog sistema je neophodna da bi BiH mogla da funkcioniše i prosperira samostalno. Tada bi došlo prestanka uplitanja prvenstveno susjednih zemalja, a potom bi se mogao napraviti konačno taj korak ka evropskim integracijama. Dakako, dok god je samostalnost i suverenost BiH nadgledana, ne može se napraviti taj finalni korak pridruživanja u evropske integracije.

Evropa je licemjerna prema BiH

Radiosarajevo.ba: Brojne presude Evropskog suda za ljudska prava su donesene u slučaju BiH. Neke od njih poput one u slučaju ''Sejedić-Finci'', odnosno ''Zornić'', staju na stanovište neophodnosti ustavne zaštite prava građanina BiH, to jeste jednog modernog, građanskog koncepta države, nasuprot etnokratijama. Koliko su te presude dio rješenje? Zašto EU, s druge strane, svoje tekovine derogira kroz pristup kakav danas vidimo u BiH?

Anđelić: Mi imamo problem Evropskog suda za ljudska prava i cijelog koncepta Savjeta Evrope, gdje je 47 zemalja, sve evropske zemlje osim Bjelorusije, dakle, ponekad neke presude neke zemlje ignorišu. Imamo slučaj velikih zemalja Rusije, Turske, Velike Britanije.

Sada dolazimo do toga da se pokazuje slabost tog koncepta i sistema. Čak i jedna BiH ignoriše presude, počevši od prve 2009. i ostale presude koje se tiču diskriminacija. Građani su zbog njihove etničke, vjerske ili političke orijentacije zakonski diskriminisani u njihovim zemljama. Od 2009. godine, dakle, 12 godina ništa nije urađeno. Imamo brojne izborne cikluse, a pomaci nisu napravljeni. Tek je prvi korak napravljen na osnovu pritiska koji dolazi iz HDZ, jer izborni zakon ne navodi precizno da Dragan Čović mora biti izabran za člana Predsjedništva BiH!?

Jedino bi to dovelo do smirivanja pritiska i tenzija. Da je dobra volja postojala, da je zaista postojala zabrinutost zbog diskriminacije, ma o kako malom broju građana se radilo - to bi elite na vlasti riješili do sada.

Evropa se kasno sjetila. Venecijanska komisija je u decembru prošle godine donijela uputu da velike promjene, radikalne promjene izbornog zakonodavstva nisu preporučljive 12 mjeseci prije novih izbora. Mi smo već prošli taj rok, već je prekasno za izbore u oktobru naredne godine. Naravno, oni tamo navode - "osim ako se time ne bi riješila neka od diskriminatornih posljedica prethodnog izbornog zakonodavstva". To jeste u ovom slučaju. I dalje bi to potencijalno dovelo u pitanje legitimnost i regularnost izbora, te omogućilo platformu za prigovore onima koji bi izgubili izbore. To je problem funkcionisanja evropskog sistema što se tiče EU i Savjeta Evrope.

Sada su reagovali zbog nekih drugih poriva, jer su vidjeli da je potencijalno bezbjednost ugrožena. Kada je bezbjednost ugrožena to potencijalno znači priliv izbjeglica ukoliko dođe do nasilja! Iz sebičnih razloga. EU po mnogo čemu se iskazala nekim licemjernim odlukama i sebičnim pristupom rješavanja krize u BiH.

Radiosarajevo.ba: Kako u ukupnom zboru gledate na reakcije međunarodnih faktora na bosansku krizu?

Anđelić: Američki interes se, također, prelama kroz njihove interne domaće političke interese. Senator Ted Cruz je blokirao cjeli niz imenovanja novih američkih ambasadora jer je zahtijevao ozbiljnije korake prema Rusiji što se tiče Sjevernog toka 2. Neki kompromis je tu uspostavljen pa će i BiH dobiti novog ambasadora. To nije slučaj samo sa BiH. To je jedan od načina gledanja na sve to.

Velika Britanija izlaskom iz EU kreira svoju novu vanjsku politiku, koja nije potpuno nezavisna, ali ne zavisi od traženja kompromisa od ostalih 27 članica EU. Ima bolje mogućnosti nego u vremenu kada je bila unutar EU. To je, naravno, vrlo moćna zemlja može potencijalno da napravi odlučne korake da utječe na cjelokupno rješenje odnosno usmjeri u određenom pravcu konačni dogovor. Pitanje je da li će imati snage za to jer sama vlada pokazuje velike slabosti što se tiče ekonomije i pandemije, plus interni skandali. Moguće da će se vanjska politika odgurnuti drugi ili treći plan, uključujući i BiH.

Što se tiče EU, na nivo birokrata se trenutno dešavaju stvari. Ali politička odluka će na kraju presuditi. Najsnažnija politička grupacija u Evropskom parlamentu je Evropska narodna stranka (EPP), to je konglomerat političkih partija desno od centra. Tu je i HDZ Hrvatske članica velike grupacije, koja nosi najveći broj najbitnijih funkcija unutar EK i institucija generalno.

Antiislamske izjave kao konstanta

Radiosarajevo.ba: Kakva je tu pozicija europske desnice, država poput Mađarske čiji premijer ovih dana iznosi rasističke ocjene o bosanskim muslimanima u kontekstu problema njihove integracije?

Anđelić: Ovi su tolerisali Orbana i njegovu partiju jer im osiguravaju glasove i većinu. Elektorat se pomjera ka radikalnijim alternativama i na desnici i na ljevici. Da bi zadržali primat, oni su trpjeli Orbana, uprkos njegovim ideološkim odudarajućim stavovima dugi niz godina, dok se nije došlo do ovog stadija gdje se Orban više ne karakteriše desno već kao krajnja desnica.

U tome treba sagledati njegove izjave. Ja lično smatram da je Orban najpotkovaniji autoritarni vođa u Europi. On ima programske ideje, da on ima viziju kako bi taj politički sistem i nova Evropa, barem Mađarska i njezini saveznici trebali da izgledaju.

On je 2014. održao čuveni govor gdje je naznačio smjernice i glorifikovao Rusiju, Tursku i Singapur kao političke modele koji bolje funkcionišu nego liberalne demokratije.

Godinu kasnije, 2015. godine, Mađarska je bila prva zemlja koja je podigla ogradu da spriječi dotok izbjeglica sa juga u Mađarsku. Antiislamske izjave, izjave koje podvlače antimultikulturalnost su konstanta. Ne samo njega već i njegovog državnog sekretara Zoltana Kovaca. Ali, oni to argumentovano obrazlože, iako je to neprihvatljiv stav. To ništa nije slučajno. Njihove izjave i politika su rezultat osmišljenih procesa i vizije koje budućnost ne vide u liberalnoj demokratiji.

Sada imamo problem, jer sam čitao neke od reakcija u BiH na takav stav.
Uglavnom neke od tih reakcija su rasističke u smislu ''Bošnjaci su europski narod, Mađari su došli sa Urala''. To je srž stvarnog problema unutar BiH koji treba diskutovati. Ne, odakle je neko navodno porijeklo nacije, već koje su vrijednosti za koje se nacija zalaže. U cijeloj toj konstelaciji odnosa imamo EU koja nije jedinstvena. Imamo EU gdje jedna od članica može blokirati neke od akcija. U ovo slučaju politike prema BiH. Jer kvalificirana većina nije način glasanja u ovom slučaju. Mora biti koncenzus svih zemalja članica. Samo jedna članica može da blokira tu politiku.

Njemačka s novom vladom. Njezina osnovna preokupacija je da se unutar te koalicije utvrde odnosi snaga i da utvrde ono što je njihov ekonomski interes. Veliki je novac uložen u gasovod Sjeverni tok 2. Oni sa Amerikancima, svojim saveznicima moraju riješiti kako će se odnositi prema Rusiji. Tako da je to cijeli jedan krug. Ponovo dolazimo do toga da BiH nije u centru pažnje, ali čini se tako iz bh. vizure.

Upitna orijentacija ka Zapadu

Radiosarajevo.ba: Da, zato i razgovaramo. Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH je ovih dana boravila u Rusiji gdje je razgovarano o saradnji dvije zemlje. Kako gledate na to? Koliko je to ispravan put?

Anđelić: Postoji jedan problem sa vanjskom politikom BiH. Prvo pitanje bi trebalo biti da li ona uopšte postoji? Prethodni sastav Predsjedništva BiH je donio neku Platformu za vanjsku politiku BiH.

Trebali bismo uporediti akcije MVP BiH sa Platformom. Vanjska politika se treba utvrditi jednim masovnim koncenzusom političkih aktera, tako da se ne mijenja svake četiri godine. Da se zna šta je strateški interes BiH. Ali kada vidimo ponašanje tokom pandemije, kada vidite i koje zemlje obilaze predstavnici BiH, ja tu ne vidim europsku orijentaciju vanjske politike BiH. Ja tu vidim traženje orijentacije gdje bi to bilo.

S tim u vezi je i ova posjeta Azerbejdžanu. Mene iznenađuje da na svim nivoima, govorim o političkoj poziciji, ali i opoziciji, kada su oni u mogućnosti da ostvare odnose na nekom lokalnom nivou, žestoko se gleda prema Azejbejdžanu. Ja sam upravo završio istraživanje, odnosno treba uskoro da bude objavljena moja knjiga, o stanju demokratije, ljudskih prava i individualnih sloboda u 45 zemalja Evrope - Azerbedžan je posljednji. Čak je ispod Bjelorusije.

Treba li BiH tako blizak, prijateljski odnos sa Azerbedžanom? Jeste, to je bogata zemlja, međutim, treba se uvijek zapitati da li bi čovjek poželio baš da živi tamo. E to je sada taj problem. Čak i kada se pogledaju, primjerice, sedmični letovi iz Sarajeva, broj sedmičnih letova i koje su destinacije u jednoj sedmici, uključujući i redovne i čarter letove, onda vidimo da to ne reflektuje baš neku evropsku orijentaciju. Takve opaske sam čuo od nekih zapadnih amabsadora u prošlosti.

Hrvatska koristi svoju poziciju prema BiH

Radiosarajevo.ba: Kava je, na koncu, pozicija bosanskohercegovačkih susjeda u kontekstu bosanske krize. Vi ste, recimo, sagledavali ulogu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i njegovu politiku od dolaska na vlast. Šta je sa Srbijom? Da li se može govori o obnavljanju starih, uvjetno rečeno, ratnih pozicija?

Anđelić: Možda je najlakše reći da su politike Srbije i Hrvatske prema BiH nastavak rata mirnim sredstvima. Tu se slažem sa Dodikom da odnosi BiH i Hrvatske nisu nikada nisu bili gori, a da su vrlo loši između Srbije i BiH. To je jeste realnost.

Vjerovatno se ne bismo složili ko je kriv za takvu realnost. Ali je činjenica da hrvatska vanjska politika koristi svoju poziciju, kao potpuno integrisana zemlja EU i NATO-a. Činjenica je da BiH ne može parirati, pogotovo neujedinjena iznutra, Hrvatskoj. Hrvatska to koristi.

Koji je interes Hrvatske? Iskreno govoreći ja ne vidim tu državni interes, već vidim interes HDZ-a, jedne političke partije iz Hrvatske, koji ima strahovit utjecaj zbog broja glasača koji BiH daje HDZ-u. Tu ponašanje predsjednika Hrvatske (Zorana Milanovića) koji nije iz te političke partije samo pojačava čuđenje i utisak da njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović, koja po mnogim nekim značajkama nije bila uspješna predsjednica, imala je problematične izjave, ali sada ispada bolja nego što zaista jeste.

U slučaju Srbije drugi je problem ta borba za reinterpretaciju bliske prošlosti kako Srbije i susjednih zemalja, tako i Drugog svjetskog rata i druge Jugoslavije te njenog kraja. Srbija se okrenula reinterpretaciji tih perioda, revizionizmu, i problem je što su nove generacije odrasle u takvom društvu I obrazovnom sistemu došle do političkih pozicija. Oni s krivim saznanjima o prošlosti svoje zemlje kreiraju odnosno doprinose i vanjskoj i unutrašnjoj politici Srbije, koja ne samo da nije prijateljska, već često podriva odnose unutar Bosne i Hercegovine.