Mirza Pojskić, najmlađi neurohirurg u Njemačkoj: Nadam se uspješnoj karijeri

Zeničanin Mirza Pojskić neurohirurgijom, kao disciplinom koja se bavi bolestima najkompleksnijeg sistema u čovječijem organizmu, odlučio se baviti još kao student na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i danas je jedan od najmlađih specijalista neurohirurgije u Njemačkoj.

Kako je kazao na početku razgovora za Radiosarajevo.ba, presudan momenat su bile vježbe iz neuroanatomije na kojima su prvi put došli u kontakt s preparatima mozga, baze lobanje i kičme.

"Sama činjenica da je operativno liječenje oboljenja nervnog sistema uznapredovalo do nivoa gdje je često moguća potpuna restitucija i povratak u normalan život pacijenata s moždanim krvarenjem, benignim tumorima ili teškim degenerativnim oboljenjima kičme je fascinantna i smatram bavljenje ovim poslom privilegijom. Početak moje neurohirurške karijere veže se za Službu za neurohirurgiju Kantonalne bolnice Zenica u kojoj sam dobio temelje koje sam kasnije na svom sljedećem radnom mjestu, Klinici za neurohirurgiju Univerzitetske klinike u Marburgu, dalje nadograđivao“, prisjetio se Pojskić.

Najveći motiv za odlazak iz BiH je bila želja da dobije stručnu i, prije svega, operativnu edukaciju iz oblasti savremene neurohirurgije.

"Specijalizanti iz neurohirurgije imaju veće mogućnosti u Njemačkoj nego u BiH, prije svega zbog njemačkog snažnog zdravstvenog sistema u smislu vrhunske opremljenosti bolnica i edukacije kadra. To ni u kom slučaju ne znači da su neurohirurzi i ljekari ostalih specijalnosti u Njemačkoj bolji nego u BiH. Naši ljekari su nažalost u svom radu i napredovanju objektivno ograničeni nedostatkom ulaganja u opremu i u kadar, što je opet posljedica života u zemlji u razvoju. Tokom studija sam obavio semestar na razmjeni na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Heidelbergu gdje sam dobio priliku kroz studentsku praksu na Klinici za neurohirurgiju upoznati moderne operativne tehnike u najsavremenijem ambijentu“, pojasnio je naš sugovornik.

Njemački jezik je učio još od djetinjstva stoga je svoju karijeru odlučio nastaviti u toj zemlji. Poslao je preko pedeset prijava za posao, putovao nekoliko puta u Njemačku na razgovore za posao koje nije dobio i pri tom doživio određena razočarenja.

"U procesu potrage za radnim mjestom je bilo dosta razočarenja, što je sastavni dio života i rada. Pokušao sam ne uzimati stvari lično i ostati koncentriran na svom putu. Važno je poslije svakoga pada ustati, biti uporan i ne odustajati od svoga plana. Zahvalan sam svojoj porodici na podršci u mome životnom i profesionalnom putu. Iz svakog razočarenja se mogu izvući pouke za budućnost. Mogu biti zadovoljan što mi se brojne tadašnje želje nisu ostvarile jer sumnjam da bih uspio ostvariti svoje osnovne ciljeve da nisam došao u Marburg”, naglasio je Pojskić.

Akademsku titulu doktora medicine stekao je odbranivši u novembru 2017., na Phillips Univerzitetu u Marburgu, tezu o implantatima koji se koriste u hirurgiji vratne kičme, čime je akademska karijera dobila svoj početak na jednom od najstarijih i najprestižnijih medicinskih fakulteta u Njemačkoj. U isto vrijeme izlazi i njegov članak o hirurgiji metastaza na mozgu koji je dobio odgovarajuću pažnju u neurohirurškim krugovima.

Foto: Privatni album / Mirza Pojskić, odbrana doktorske teze

"Završio sam edukaciju europskog društva neurohirurga (EANS) te položio pismeni ispit europske asocijacije. Novi impuls mojoj karijeri je dao prof. dr. Kenan Arnautović, vrhunski američki i svjetski neurohirurg bosanskog porijekla, kojem dugujem zahvalnost za bezrezervnu podršku u mom radu. Imao sam čast da pod njegovim mentorstvom provedem mjesec dana u sklopu renomiranog internacionalnog fellowship programa na Semmes-Murphey Klinici za neurohirurgiju u Memphisu gdje sam počeo stjecati nova saznanja o kompleksnoj hirurgiji baze lobanje i kompleksnoj hirurgiji kičme“, istaknuo je.

Iz te saradnje su, kako je kazao,  proizašli brojni naučni radovi u svjetski relevantnim časopisima za neurohirurgiju.

"Posebno me raduje činjenica da sam zajedno s profesorom Arnautovićem autor poglavlja u američkim udžbenicima za neurohirurgiju koji će se pojaviti ove godine u štampi (u izdanju izdavačke kuće Springer), i to u udžbeniku o pozicioniranju pacijenata za operativne zahvate te u udžbeniku o hirurgiji tumora kičme i kičmene moždine. Važan aspekt te saradnje je produkcija operativnih video-zapisa u kojima se na najbolji način prikazuje odgovarajuća operativna tehnika, s popratnim audio objašnjenjem iste, i koji također nalaze svoje mjesto u stručnim časopisima i na video-mrežama kao što je YouTube, što ih čini dostupnim najširoj publici“, naglasio je ovaj mladi neurohirurg.

Kao jedan od najmlađih neurohirurga u Njemačkoj s položenim specijalističkim ispitom nakon pet godina života i rada u Marburgu može biti ponosan na taj uspjeh. 

"Svjestan sam da je to jedan vrlo važan ali tek prvi korak za budućnost i iskreno se nadam jednoj uspješnoj karijeri koja zapravo tek sada počinje. Postati dobar neurohirurg zahtjeva godine istrajnog rada i  discipline, gdje je kao i u svakom poslu potrebno uložiti godine posvećenosti te učiti od majstora zanata i ugledati se na starije i iskusnije kolege. Imam privilegiju skupljati znanje od vrhunskih učitelja što posao čini bezbjednijim za pacijente i uzbudljivijim za nas koji ih tretiramo“, mišljenja je Pojskić.

Za zdravstveni sistem u Njemačkoj je rekao da je jedan od najjačih u svijetu.

Zasniva se na ozbiljnom planiranju resursa i ulaganja, jakoj primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti i obavezi plaćanja zdravstvenog osiguranja od svih građana te sankcijama ukoliko se pokušavaju izbjeći obaveze prema državi.

"Postoji nekoliko desetina vrhunskih klinika koje su svjetskoga ranga i na kojima je moguće obaviti najkompleksnije operativne zahvate, protonsko zračenje ili najnoviju hemoterapiju. S druge strane, u skoro svakoj urbanoj sredini postoji i dobro opremljena bolnica s kompetetnim kadrom koja može tretirati veliki broj oboljenja. Za pacijente je to jako dobar sistem jer uprkos nekim manama, recimo činjenici da je vrijeme čekanja na pregled specijaliste ili na određenu pretragu puno duže nego u BiH, sve zdravstvene usluge su dostupne svim zdravstveno osiguranim građanima bez ikakvih dodatnih uvjeta. Ljekari u svijetu rade jako mnogo pa tako i u Njemačkoj. Radni dan traje i po 12 sati, tempo rada je umjeren ali konstantan, klinika se napušta tek onda kada je posao do kraja obavljen, tretmanu pacijenata se pristupa vrlo detaljno i postoje utvrđeni protokoli dijagnostike i liječenja prema kojima se mora raditi. U neurohirurgiji postoji dobro strukturirani program specijalizacije i subspecijalizacije i kontrola kvaliteta je rigorozna. U ovom momentu postoji manjak ljekara i medicinskih sestara i tehničara u Njemačkoj, što su mnogi zdravstveni radnici iz istočne i jugoistočne Europe i iz cijeloga svijeta, među kojima sam i ja, vidjeli kao svoju šansu“, rekao je naš sugovornik.

Na pitanje kako su ga prihvatile kolege, Pojskić pojašnjava da njemačka kultura rada i poštivanja onih koji žele da uče i rade, bez obzira na narodnost, rasu, vjeru i spol, je jedno veliko civilizacijsko dostignuće njemačke nacije.

Savladavanje njemačkog jezika i integracija u njemačko društvo su od ključne važnosti.

"Niti u jednom trenutku nisam osjetio diskriminaciju bilo koje vrste zato što sam stranac. Posebnu zahvalnost dugujem šefu klinike, prof. dr. Christopheru Nimskyju, i njegovoj zamjenici, dr. med. Barbari Carl, koji su me od samog početka podržavali kroz pružanje prilike za rad u operacionoj sali i podršku odlascima na brojne edukacije u Njemačkoj, Europi i Americi. Izboriti se za poziciju na vrhunskoj klinici u kompetitivnoj sredini je težak put koji zahtjeva odricanje i naporan rad pa činjenica da mi je omogućeno da uđem ravnopravno u 'utakmicu' dobiva dodatno na težini“, rekao je na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba Mirza Pojkić.