Luciano Benetton za Radiosarajevo.ba: Umjetnošću protiv vulgarnosti svijeta

Luciano Benetton, ikona modne industrije i duhovni otac "ujedinjenih boja" osmislio je umjetničku zbirku koja ni po čemu nije tipična. Naziv joj je Imago Mundi, a cilj da do kraja 2017. godine obuhvati 26.000 minijatura od isto toliko umjetnika iz 120 država, regiona ili naroda svijeta.

Svi oni, a među njima i 900 umjetnika iz naše regije, ispred sebe su imali platno dimenzija 10 x 12 centimetara kao polazište za svoj umjetnički rad. Svako platno kamenčić je mozaika ove jedinstvene "slike svijeta" koja baštini ideje, vrijednosti i viziju gospodina Benettona: jedinstvo različitosti. 

Svoju regionalnu turneju, izložba Imago Mundi započela je u Sarajevu, a pogledati je možete u galeriji Bosanskog kulturnog centra, sve do 28. maja. Tim povodom, Luciano Benetton dao je ekskluzivan intervju za Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Šta o današnjem vremenu pripovijeda kolekcija Imago Mundi?

Benetton: Pripovijeda, kroz savremenu umjetnost, historiju jedne zemlje u ovom historijskom momentu. Ovdje u Sarajevu predstavljamo 900 umjetnika koji dolaze iz sedam republika bivše Jugoslavije, a u njihovim radovima nalazimo dirljiva svjedočenja patnje, nade, stvaralaštva i hrabrosti onih koji su preživjeli iskustvo bola i razdvajanja.

Radiosarajevo.ba: Kako se javila ideja da stvorite kolekciju?

Benetton: Recimo da je, kako je vrijeme odmicalo, projekt Imago Mundi poprimao mnoga značenja. Tu je ideja svjetskog mapiranja savremene umjetnosti, koja mi se javila kroz razmišljanje o Linnaeusu, švedskom botaničaru i prirodnjaku koji je tamo nekad 1730, putujući, počeo klasificirati biljke svih kontinenata. Zahvaljujući njemu, danas možemo prepoznati u bilo kojem dijelu svijeta različite vrste biljki kroz njihove latinske nazive. Postoji i ideja idealnog dijaloga između različitih zemalja i kultura, što predstavlja bogatstvo različitosti koje treba valorizirati tome posvećenim izložbama. Pomislio sam da bi bilo korisno, i vrlo interesantno, predstaviti širokoj publici najveći mogući broj savremenih umjetnika i, kroz njihove oči, bolje shvatiti ovaj historijski moment. 

Radiosarajevo.ba: Format koji ste izabrali, 12x10 cm, je vrlo interesantan. Riječ je, ustvari, o minijaturama. Predstavljajući na jednom mjestu stotine djela malog formata stvara se nova kompozicija. Šta vas je motiviralo da odaberete ovaj format?

Benetton: Ideja formata 10x12 cm na platnu za Imago Mundi, početna tačka svih naših autora, je nastala skoro pa slučajno, u toku jednog mog putovanja u Južnu Ameriku, u ateljeu jednog umjetnika koji mi je umjesto vizitkarte uručio jedno svoje malo platno. Bila je to gesta koju sam vrlo cijenio. Smanjeni format je idealan za putovanja, ali taj rad je u sebi imao nešto još dublje - sadržao je cijeli jedan mali svijet. Naravno da minijatura vuče korijene iz umjetničkih tradicija koje su antičke i univerzalne: od minijatura na papirusu iz Starog Egipta do srednjovjekovnih pisara. Možda najpoznatija tradicija je ona koja pripada Japanu, čija kultura poznaje više od drugih, vrijednost malih stvari: kroz bonsai kao kroz haiku pa čak i u sferi visoke tehnologije. I flamanski slikari iz petnaestog vijeka su slikali minijature - Van Eyck je jedan od primjera. Osim toga, mislim da format 10 x 12 cm podvlači i duh no profita, bez ikakve komercijalne naravi, mog projekta. Imago Mundi je jedan veliki mozaik u kojem svako platno, sve i jedno djelo, svaki umjetnik, bilo afirmirani ili mladi, su jednako bitni, imaju istu vrijednost, istu funkciju: učestvovati u komponiranju, djelić po djelić, priče o svijetu kakvim bismo ga svi voljeli, obojenim, u miru i bez zidova.

Radiosarajevo.ba: Prateći vašu karijeru, može se zapaziti da je ona oduvijek bila vezana za likovnost i za boje. Kompanija Benetton je usko vezana za grafički dizajn i postala je simbol veze između grafičkog dizajna i mode osamdesetih i devedesetih. Kako je nastala ta veza?

Benetton: Boje su bile osnovni element izdvajanja u uspjehu našeg poduzeća. Kad smo započinjali, '60-ih godina, odjeća je bila tradicionalna, u malo boja od kojih su osnovne bile plava i siva. Mi smo već na početku radili na paleti više od 30 boja, što je u to vrijeme bio izvanredan pristup. Boja određuje cijelu igru oblačenja, pretvara potrebu u momenat zadovoljstva pa je temelj mode. To je doprinijelo uspjehu naše marke među mladima u različitim zemljama svijeta. Odatle i potreba da se pronađe zajednički imenilac po pitanju komunikacije i grafike, kako bismo omogućili dijalog s najvećim mogućim brojem zemalja, razvijajući elemente koji su nas razdvajali od drugih. Naš koncept brenda se rađa iz želje da se ne zapostave detalji. Džemperi su brend onih koji ih nose. Osim toga, već tokom izgradnje prve fabrike shvatio sam veliku vrijednost arhitekture kao sredstva komunikacije.

Radiosarajevo.ba: Kroz reklamne kampanje ste obarali barijere i tematizirali toleranciju mnogo prije nego što se o tome počelo razmišljati na svjetskom nivou. Često vas je, s fotografom Olivierom Toscanijem, konzervativna publika kritizirala. Kako danas gledate na taj period?  

Benetton: Mislim da je to bio fantastičan period, nevjerovatan i neponovljiv. Ni mi nismo shvatili, dok smo radili, da je bilo riječ o konstantnom eksperimentiranju, o nečemu što se nikad prije nije uradilo na nivou komunikacije. Nije slučajno to što ovu priču izučavaju na velikim svjetskim univerzitetima. Tada još nije postojao ni internet, ni 11. septembar. Danas više ne bi bilo moguće privući toliku medijsku pažnju na globalnom nivou kroz priču o jednoj kompaniji.

Radiosarajevo.ba: Upoređujući ih s današnjom tekstilnom industrijom, u kojoj prevladavaju kratkotrajni brendovi, proizvodi vaše kompanije kao da imaju vanvremenski karakter. Oni koji čuvaju modele od prije 10 ili 20 godina mogu ih odijevati i danas. Kako ste to postigli?

Benetton: Uvijek sam smatrao da naš proizvod mora biti realiziran na najvišoj mogućoj razini kvaliteta, ali da bude cjenovno prihvatljiva. Takva odjeća koja, proizvedena industrijskim putem, može postići znatno nižu cijenu od ekskluzivnog odjevnog predmeta vrlo sličnog kvaliteta.        

Radiosarajevo.ba: Još jedna opaska, ako dozvoljavate. Kolekcije vaše kompanije zrače pristojnošću i diskrecijom. Kako gledate na vulgarnost koja je dijelom masovne mode?

Benetton: Vulgarnost nažalost ima duboke korijene u našem društvu, a odjeća je samo jedna od najočiglednijih manifestacija te činjenice. Zbog toga je potrebno raditi za ljepotu, počevši od djece u školama, tako što ćemo ih navikavati na umjetnost, ali u njenoj najglobalnijoj dimenziji, od muzike do pozorišta.  

Radiosarajevo.ba: Benettonova radnja bila je jedna od prvih koje su otvorene u Sarajevu poslije rata. Koliko je to bila vaša lična odluka?  

Benetton: Tih godina, naša komunikacija se bavila društvenim temama, od rata preko bolesti do rasne netrpeljivosti. Radnju smo otvorili 1995., naravno bez ikakvih komercijalnih namjera, s ciljem davanja znaka nade i preporoda stanovnicima Sarajevo. Sjećam se vreća pijeska koje su štitile izloge radnje, televizijskih kuća i drugih medija koji su bili prisutni i koji su iznova privukli međunarodnu pažnju ka toj velikoj tragediji. Stoga sam snažno želio ove umjetničke kolekcije iz sedam zemalja bivše Jugoslavije predstaviti baš u Sarajevu, kako bih otvorio dijalog makar i virtuelno. Narodi su to koji se, kroz prisutne umjetnike, mogu približiti u jednoj vrsti simboličnog pozdrava. Bilo je zatim zaista lijepo otvoriti izložbu u Sarajevu baš na Dan pobjede, na dan kad se slave mir i jedinstvo Europe. Teme tolerancije i jedinstva vratile su se, kao nikad prije, dominantno u prvi plan, ne samo za vašu naciju već i za sve europske države.  

Radiosarajevo.ba: Nažalost, niste mogli biti prisutni na otvaranju izložbe u Sarajevu. Građani Sarajeva su se do posljednjeg trenutka nadali da ćete vi otvoriti Imago Mundi. Kakvi su utisci vaših saradnika iz Fondacije, nakon što su se vratili u Italiju? Da li su vam uspjeli prenijeti pozitivnu energiju koja je bila opipljiva na večeri otvaranja ?

Benetton: Da, cijeli tim Imago Mundi mi je prenio utiske tople, žive pa i saradničke dobrodošlice koju je imala izložba. Zaista se nadam da će izložbu moći posjetiti i oni koji ne žive u gradu. Ja ustvari dobro poznajem Sarajevo i njegov živi i darežljivi kulturni duh koji ga oduvijek pokreće. U uvodnom tekstu za katalog kolekcije iz Bosne i Hercegovine mi se činilo ispravno prisjetiti se kako su, čak i u doba tragedije i opsade, kultura i umjetnost bile vrlo bitan dio otpora i kako su svi, od filharmonije do pozorišta, od galerija i izdavača knjiga i novina pa sve do škola i akademija, doprinosili tome da se izdrži. Dodao bih i to da mi se čini i da je seminar, održan pred otvaranje izložbe, imao dobar odziv - prvi put su se umjetnici, kustosi i direktori najvažnijih muzeja savremene umjetnosti iz svih sedam republika bivše Jugoslavije imali priliku sresti, razgovarati i istražiti zajedničke teme i probleme. 

Pročitao sam da je italijanski ambasador Minasi na otvorenju izložbe definirao 900 prisutnih umjetnika kao “znak snage i bitke za mir”. Čini mi se da je riječ o iznimno sretnoj definiciji. Drago mi je što je Italija prvi kulturalni partner Bosne i Hercegovine i da je i Imago Mundi u tome dao svoj doprinos. Sve sam više ubijeđen da umjetnost može doprijeti tamo gdje politika, nažalost, ne može uvijek.