Akademik Mile Stojić slavi 70. rođendan "Kada bih se ponovo rodio"

Akademik Mile Stojić, jedan od najistaknutijih pjesnika i intelektualaca Bosne i Hercegovine, danas obilježava svoj 70. rođendan.

Mile Stojić rođen je u Dragićini 1955. godine.

Studij jugoslavistike završio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Trending

Tetka ubijene Nizame prvi put otvoreno o prijetnjama koje je primala: 'Prijavila sam policiji'

Prvu knjigu pjesama Lijer, jezik prašine objavio je 1977. Do rata i odlaska u emigraciju Stojićevo je pjesništvo (Umjetnost tame, 1979; Zemna svjetlost, 1984; Olovni jastuk, 1989; Južnost, izbor, 1990) ponajprije u znaku postmodernističkoga propitivanja knjiž. tradicije i sjećanja, ali je od zbirke Libreto za sviralu i strojnicu (1994) autorov poetski izraz intencionalno postao grublji, prozaičniji i otvoreno angažiran (Prognane elegije, 1996; Mađarsko more, 1999; Zaboravite nas, 2003; Večera bez politike, 2005; Priznanje, 2007; Među zavađenim narodima, 2009, Dunia, 2011, Ovo što nas je ostalo, 2014; Himna poraženih, 2017).

Izdavačka kuća "Dobra knjiga" iz Sarajeva objavila je Stojićeva izabrana djela u šest tomova (2015), a zagrebački VBZ njegove sabrane pjesme pod naslovom Muze i Erinije (2019).

29.01.24. 20:42

Mile Stojić objavio fotografije: Članovi Akademije nauka i umjetnosti BiH posjetili Abdulaha Sidrana

Godinama je pisao kolumne za splitski Feral Tribune i sarajevske Dane. Bio je urednik brojnih književnih publikacija (Lica, Odjek, Obzor, Tjednik), kulturne rubrike Oslobođenja, te priređivač desetine knjiga suvremenih domaćih i stranih autora. Autor je i tri pjesničke antologije.

Stojić je jedan od najcjenjenijih suvremenih pjesnika, redovito prisutan u antologijama. Knjige su mu prevedene na deset jezika i dobitnik je petnaestak književnih preznanja, među njima Brankovu, Ratkovićevu i Goranovu nagradu.

Akademik Stojić dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2022. godine, a u decembru 2024. godine održao je pristupno predavanje pod nazivom "Muze i erinije – poezija i suvremena stvarnost”.

Ovom lijepim povodom, uz dozvolu autora portal Radiosarajevo.ba, objavljujemo tri pjesme jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih živućih pjesnika:

BRATSTVO I SESTRINSTVO

Hasiji

Kada bih se ponovo rodio
i mogao birati, ne bih izabrao
ovaj jezik, ni ovo zanimanje.

Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru
bez nade. Ne bih prihvatio
da me ubojice uče pravdi.

Ne bih izabrao ovo vrijeme
ni ovu zemlju u kojoj utjehe
nema. Ni ovu braću koja su me
prodala.

Ni ovaj narod što
svoje sinove prinosi teletu
od zlata. Bacio bih svoje
ime.

Jedino bih ponovo
izabrao tebe, što te u svakom
danu tisuću puta dodirnem
pogledom odanosti i sjaja.

VOLIM POPLJUVANE

Volim one lude, što su prvi vrisnuli
ne računajući što će dobiti, što izgubiti
One što su vazda bili u manjini. Što su
stajali po strani na koncertu i na stadionu
Kad je svjetina tražila vješala i krv.

Volim one blesave što nisu čekali kraj
da bi uzeli riječ. Za njih je
lomača spremna, neprestano tinja
Uvijek ih čeka omašten konopac,
podmazana giljotina, skovan križ.
U ovom se času zida tisuću zatvora
za nekoliko njih.

Volim budale što su prešutjele glas
opreznih, što su prve stavile glavu u torbu
(i još uvijek ih tamo drže)
jer im oči nisu mogle mirno gledati zlo.
Volim bene što su proklele izvođače radova
kad je podizan zid, kad je rušen most.

Volim popljuvane, ismijane,
One što se nisu obazirale na formu
Što su ustali protiv rimske vlasti
nacionalnog raja, one što su ih se
odrekla braća, što su ih napustile žene
zatajili učenici, osudili svećenici.

Oni su nam osvjetljavali put.

STROFE ZA JOBA

Zašto si mi gospode dao mogućnost da pišem
Da zapisujem i pamtim ono što zaboraviti treba
Živjeti u skučenome i malom a težiti prema višem
Ispod ovog okrutnog sunca, ovog sivoga neba.

Zašto si mi gospode dao iluziju da se nadam
Da stolujem u plaveti i kraljujem u oblacima
Kad znao si da ću pasti i da još uvijek padam
U ove kratere oštre u kojima caruje zima.

Zašto si mi gospodine dao slabost da plačem
Da svaki prag prekoračim i odem bez osvrtanja
A sve što sam gradio i tkao prepustio si jačem
Čija je pohlepa veća a blagorodnost manja.

Zašto si mi gospode dao sposobnost da volim
I da se moja ljubav godinama ko nijagara pjeni
Zar bolje mi ne bi bilo u nebeskoj karanteni
U čijoj bjelini traju prezreni i nevoljeni.

Pred čijim si me vratima pustio dok očaj romori
Sa tijelom koje ne leti i dušom koja ko dim praminja
Što me nisi ostavio na suroj hercegovačkoj gori
Koja je i o ilindanu prekrita pokrovom inja.