Preminuo Veselko Koroman, emotivnu poruku napisao Mile Stojić: "Adio, Veseli"

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obavijestila je danas bosanskohercegovačku javnost da je 8. januara 2025. godine preminuo akademik Veselko Koroman, istaknuti pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar, antologičar i redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Herecgovine

Akademik Veselko Koroman rođen je 1934. godine u Radišićima pokraj Ljubuškog. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, Srednju ekonomsku u Mostaru, a studij južnoslavenskih književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Radio je kao profesor na Školi za radnička zanimanja u Kaknju, Gimnaziji u Čapljini i Gimnaziji u Visokom, a nakon toga bio je korektor, lektor i urednik u sarajevskom izdavačkom preduzeću Svjetlost. Od 1961. do 1971. godine uređuje poeziju u časopisu Život. Godine 1995. do 1988. urednik je mostarskog književnog tromjesečnika Osvit. Objavio je 512 pjesama, od kojih je 145 uvršteno u 78 antologija, 12 u čitankama, a 327 prevedeno na druge jezike. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. godine za Nobelovu nagradu.

Trending

Stigao je remake jednog od najboljih horora svih vremena: Spremite se za jezivu noćnu moru

Objavio je knjige Grad prema sjeveru, pjesme (Mostar 1957.); Crne naranie, pjesme (Sarajevo, 1965.); Knjiga svanuća, pjesme (Sarajevo, 1967.); Svjetiljka od trnja, pjesme (Sarajevo, 1971.); Pogled iz zrcala, kritike i eseji (Sarajevo, 1974.); Sjaj i rana, pjesme (Sarajevo, 1975.); Izabrane pjesme (Sarajevo, 1975.); Na tom svijetu, pjesme (Sarajevo, 1977.); Svijet ili dvije polovice, razmatranja (Sarajevo, 1979.); Mihovil, roman (Sarajevo 1983.); Jezik na pašnjaku, izabrane pjesme (Zagreb, 1984.); Pjesme i zapisi, izabrane pjesme i razmatranja (Sarajevo, 1985.); Dok vlada prah, pjesme (Zagreb, 1986.); Zemljom, snovi, novelete (Banja Luka, 1987.); Poems, pjesme (Sarajevo, 1988.); Zeleni se što je bilo, pjesme (Sarajevo 1989.); Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, antologija (Zagreb, 1990.); Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, (Mostar, Split, Međugorje, 1995.); Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, antologija; drugo, prošireno izdanje (Mostar, Split, Međugorje, 1996.); Potraga za cjelinom, eseji, kritike, članci, putopisi, razgovori (Zagreb, 1996.); Na dan svega, pjesme (Zagreb, 1997.); Razgovori o književnosti i ostalom (Zagreb, 1998.); U zemaljsko vrijeme, izabrane pjesme (Zagreb, 2000.); Mihovil, roman, drugo izdanje (Međugorje, 2000.); Sok od velebilja, pjesme (Zagreb, 2001.); Estratto di belladonna, pjesme na talijanskom (Roma, 2002.); Ljubuški, pjesničko grafička mapa s Đurom Sederom (Zagreb, 2002.); Plaćene riječi, kritike, članci, polemike, pisma, nekrolozi, razgovori, eseji, govori, izvješća, putopisi (Zagreb, Ljubuški, 2003.); Mihovil, roman, treće izdanje (Mostar, 2003.); Sabrane pjesme (Zagreb, 2004.); Svijet ili dvije polovice – Sarajevski listići, razmatranja (Zagreb, 2005.); Prijadranske kiše – Zemljom, snovi, pripovijetke i novelete (Zagreb, 2005.); Moja pisma savremenicima (Zagreb, 2006); Deadly nightshade juice, pjesme na engleskom
(Toronto, 2006.); Czarne pomarancze, izabrane pjesme na poljskom (Warszawa, 2007.); Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, antologija (Mostar, 2008.); Stariji od vremena, pjesme (Zagreb, 2008); Plus âge que le temps, pjesme na francuskom (Sarajevo, 2012.); Älter als die Zeit, pjesme na njemačkom (Zagreb, 2013.); Ja, putnik, pjesme (Zagreb, 2014.); Pjesme, izabrane pjesme (Sarajevo, 2014.); Proza I (Sarajevo, 2014.); Proza II (Sarajevo, 2014.); Pred tajnom postojećeg, igrokazi, razmatranja, eseji, razgovori, bio-bibliografija (Zagreb, 2015.); Yo, el viajero, pjesme na španjolskom (Guadalajara, Meksiko, 2015.); Sabrana djela, I – IV, poezija, proza (Sarajevo, Zagreb, 2017.); Bit ću negdje, pjesme (Zagreb, 2021.).

Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, Goranova vijenca za ukupni književni rad, Povelje sa Zlatnim grbom Općine Ljubuški za životno djelo, te nagrada Dubravko Horvatić za poeziju, Maslinov vijenac, Dobro jutro more, Didak za ži votno djelo i Stećak. Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje umjetnosti izabran je 2008, a za redovnog 2012. godine.

Datum i vrijeme komemoracije i sahrane akademika Veselka Koromana bit će naknadno objavljeni.

Od Koromana se biranim riječima oprostio i pjesnik Mile Stojić koji je napisao:

"Sinoć je umro pjesnik Veselko Koroman. Otišao je u devedesetoj godini, iz rodnih Radišića, tiho, kako je i živio. Bili smo prijatelji gotovo pola stoljeća, a više sam puta govorio i pisao o njegovoj poeziji. Slobodan Blagojević smatra ga najznačajnijim bosanskohercegovačkim pjesnikom nakon Drugog svjetskog rata.

U jednoj pjesmi kaže "Ne želim otići ispod ovog neba i ove zemlje.." A nije ni otišao, ostao je u svojim knjigama, u pjesmama kristalnog sjaja, neprolazne ljepote. Adio, Veseli."