Započela rekonstrukcija nekadašnjeg jevrejskog hrama, a današnjeg BKC-a
Zajedničkim investicijama Općine Centar i Općine Stari Grad započet je prvi dio rekonstrukcije, za grad značajne kulturne institucije, koja će po završetku radova otvoriti i nove sadržaje za sve posjetitelje.
Plan centra je da u prostorijama novog atrija otvori caffe biblioteku, koja bi radila u punom kapacitetu i pružala mogućnost prvenstveno studentima, kojima će na raspolaganju biti besplatna čitaonica tokom cijele godine.
Također, novi koncept atrija BKC-a će pružiti mogućnost mladim umjetnicima, muzičarima, piscima i dramskim radnicima, da kroz redovne matineje na otvorenoj sceni BKC-a predstave svoj rad i svoje umijeće.
Nakon završetka radova i planiranih ljetnih aktivnosti, nastavit će se rekonstrukcija galerije i Velike sale BKC-a.
Sarajevski Bosanski kulturni centar zapravo je primarno izgrađen kao veliki hram lI Kal Grandi.
U doba Kraljevine Jugoslavije, broj Jevreja u Sarajevu bio je najveći - oko 14.000. Tada se ukazala potreba za gradnjom Velikog hrama, odnosno Templa, čiji su temelji postavljeni na platou pored Narodnog pozorišta. Za projekt je bio zadužen Rudolf Lubinski, zagrebački arhitekt jevrejskog porijekla, a gradnja ovog veličanstvenog zdanja sa kupolom završena je 1930.
Hram je imao 700 sjedećih mjesta, a mogao je primiti oko 2.000 ljudi. Zidovi su bili od kineskog mermera i obloženi mozaikom.
Il Kal Grandi, Veliki hram, kako je na ladinu nazvan, nije dugo plijenio svojim sjajem - opljačkan je i devastiran za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Sarajevom upravljala Nezavisna država Hrvatska.
Nakon rata, Jevreji su ovu građevinu poklonili Sarajevu, kako bi ona služila razvoju kulture.
Rekonstrukciju devastiranog objekta preuzima tada mladi arhitekta Ivan Štraus. U duhu tadašnje moderne, Štraus "osavremenjuje" prostor horizontalno pregrađujući kupolu, te prizemlje. Na taj način, od jednog su prostora napravljena tri - galerija, dvorana i potkrovlje, ali je izgubljena akustika kojom je odisao Il Kal Grandi.
Danas, kada je aktualizirana inicijativa za adaptiranje ovog prostora u reprezentativnu koncertnu dvoranu, i vraćanje prvobitne akustike, arhitekta Ivan Štraus izjavio je da je on jedan od rijetkih arhitekata koji ima priliku popraviti svoje greške.
U socijalističkom Radničkom univerzitetu Đuro Đaković, koji je na ovoj adresi djelovao do 1992, odvijala su se kulturna dešavanja, prvenstveno kino predstave i svečane akademije, no prostor više nikada nije imao prvobitni sjaj.
Ipak, u atriju koji je tada izgrađen pažnju je privlačila i stilizirana menora, kameni jevrejski svijećnjak, koji je dizajnirao arhitekta Zlatko Ugljen.
Nakon rata u BiH, prostor mijenja ime u Bosanski kulturni centar.
Devedesetih godina 20. stoljeća među kulturnim radnicima postoji inicijativa da se ovaj prostor pretvori u koncertnu dvoranu. Uz rekonstrukciju koja bi podrazumijevala vraćanje kupole u integralni prostor, dvorana današnjeg BKC-a dobila bi potrebnu akustiku, a publika glavnoga grada BiH dobila bi koncertnu dvoranu s oko 700 mjesta.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
