U spomen na Bosance poginule na Soči: Skoro 170.000 ih se nije vratilo kući

Historijski događaji vezani uz Front na Soči ili "Sošku frontu", bili su među najtežim i najtragičnijim u Prvom svjetskom ratu. 

Među 15 nacija koje su se borile u armijama dvije zaraćene strane - Austrougarskoj i Italijanskoj, bili su i muškarci Bosne i Hercegovine - njih oko 270.000. Procjenjuje se da je to bilo oko 17%  muške populacije tadašnje Bosne i Hercegovine starosti od 16 do 65 godina. Njih oko 170.000 nije se vratilo kući, svoje kosti ostavili su žestokim planinskim borbama koje su se vodile u 29 mjeseci Fronta na Soči. 

Ovome je posvećena izložba koja je otvorena u sarajevskoj Vijećnici, u organizaciji Ambasade Slovenije, koju će građani moći pogledati u narednih petnaest dana. 

Na otvorenju je govorila  ambasadorica Slovenije u BiH Zorica Bukinac koja je podsjetila da je Soška fronta bila iscrpljujuća borba koja se odvijala u 12 ofanziva na potezu od 90 kilometara, od maja 1915 do oktobra 1917. mnoge bitke vođene su u visokim planinama, na nadmorskoj visini od preo 2000 metara. Tragovi borbi apokaliptičnih razmjera vidljivi su i danas niz rijeku Soču - rovovi, krateri granata, brojna groblja, kosturnice i spomen obilježja - rekla je.

Jedan od spomenika, u mjestu Log pod Mangartom u slovenačkim Alpama, podignut je u čast Bošnjačkih postrojbi - rekao je za Radiosrajevo.ba Martin Šolar, direktor Kobariškog muzeja. 

Ovaj muzej, smješten Kobaridu, mjestu u kojem je vođena posljednja bitka na Soškom frontu, čuva dokumente i uspomene na Prvi svjetski rat. Direktor Šolar podsjetio je i da su Bošnjačke postrojbe imale tipičnu uniformu koja je uključivala fes kao pokrivalo za glavu, a da su se u ovim jedinicama borili pripadnici svih vjeroispovijesti - muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji... 

"Bošnjaci su pripadali elitnim jedinicama, prilagođenim za bitke na planinama. Regrutirani su u okruzima Sarajevo, Tuzla, Banja Luka i Mostar. Bili su vješti i kao logističari, koristeći svoje planinske konje.  Lokalno stanovništvoih je cijenilo i prihvatalo, jer su razumjeli jezik, za razliku od postrojbi iz Mađarske, Češke, Austrije", istaknuo je Šolar.

"Ponosni smo na muzej u Kobaridu, jer sve njegove postavke izražavaju duboka osjećanja tog surovog prostora i događaja, te posreduje poruku mira za koju je bio u 1993. nagrađen sa Muzejskom nagradom Vijeća Evrope. Muzeju je ipak najveća nagrada posjetilac, koji izlazeći iz muzeja tu poruku mira ponese sa sobom. U posljednjim godinama primjetno je sve veće interesovanje za Sošku frontu i bogatu zbirku muzeja. Za Slovence sjećanje na 1. svjetski rat nije samo sjećanje na strahote rata, već je u svim oblicima sjećanja, u literaturi, narodnim pjesmama prisutna pored tuge, žalosti i posebna gorčina, jer su bili slovenski vojnici sa obje strane tog fronta. Još i danas u planine iznad Soče snažnije nego uobičajeno udaraju gromovi jer u njima još ima tona i tona gvožđa, zlokobnih ostataka iz tog perioda“,  izjavila je povodom izložbe ambasadorica Zorica Bukinac.

Na otvaranju izložbe istaknuto je da Kobarid i SArajevo povezuju tragični događaji u Prvom svjetskom ratu, ali da oba grada danas dijele jasnu misiju mira. 

Na događaju je nastupio  hor Camerata Slovenica, a prikazan je i prigodan dokumentarni film Zehrudina Isakovića.  

Ambasadorica Bukinac: Sarađujemo sa svima koji žele stabilnu i funkcionalnu BiH