"Raskovnik", nova knjiga Asmira Kujovića: Poezija kao put duhovnog preobraženja

U izdanju sarajevske "Dobre knjige" objavljena je knjige pjesama "Raskovnik" poznatog bosanskohercegovačkog pjesnika Asmira Kujovića. U novom djelu Kujović je sabrao poeziju koju je pisao od 2019. do 2025.

"Ova knjiga zapravo je nastavak ili sinteza onih ključnih duhovnih istraživanja iz moje prethodne dvije zbirke "Vidikovac" i "Nestorov pehar". U onim dužim pjesmama, poemama, pokušao sam dati prikaz jednog ezoteričkog puta i simboličkog hijerarhijskog uspinjanja, sve ono što prati unutarnje preobraženje, katarzu i poniranje u tajnu onostranog. Naravno i svih onih iskušenja, lutanja, posrnuća i zastoja na tom putu. Ima onih koji taj inicijacijski put porede sa seobom poslanika Ibrahima u Kanaan, koja označava povratak duše u nebesku pradomovinu ili osvajanje 'unutarnjeg kraljevstva'", govori Kujović za Radiosarajevo.ba.

Mistička egzegeza svetih tekstova

Oni koji su pratili Kujovićev rad još od prve zbirke koju je pisao u vrijeme opsade Sarajeva, znaju da je ovog pjesnika naročito zanimala mistička egzegeza svetih tekstova.

Trending

Trump o mirovnom sporazumu za teritoriju Ukrajine: Završit će u malo drugačijem obliku

"Tako da sam svoja nastojanja ka jednom istančanijem i pročišćenijem poimanju božanske biti obično prevodio u pjesničke slike, metafore i simbole, katkada ih izmještajući u kontekste drugih kulturnih tradicija. Posebno mi je bio važan taj dijalog sa helenskom i neoplatonističkom tradicijom, gdje sam katkada uključivao i horizonte modernih naučnih i filozofskih istraživanja. Svega toga ima i u ovoj novoj knjizi, a naravno, čitalac će prepoznati da su neke tvrdnje u pojedinim stihovima zapravo pseudotvrdnje, date sa sokratovskom ironijom i odmakom, da su one više tu da podstaknu maštu i intenziviraju svijest o ograničenjima koja nameće sam jezik", otkriva naš sagovornik.

Zato nije slučajno da knjiga počinje i završava sa Platonom.

"Za Platonove sljedbenike i nastavljače metafizičko znanje je sveto i traži angažman čovjekovog bića u cjelini. Za Plotina je, recimo, težnja ka sjedinjenju s Jednim isto što i vježba u umijeću življenja, zadatak oblikovanja duše ili posvećenost kipara koji kleše vlastiti kip. Put intuitivne spoznaje podrazumijeva duhovno pročišćenje, koje sa sobom povlači preporođeni život, buđenje "unutarnjih čula", kontemplaciju Prisutnosti i čovjekovo potpuno razotuđenje. Uputiti se tim "nadnebeskim putem", prema "nevidljivim konstelacijama", o kojima govori Platon, ne znači promjenu mjesta nego mijenjanje pogleda: dovoljno je za dušu da se okrene ka tom Vrhovnom Dobru pa da se sveukupna stvarnost za nju preobrazi", ističe Kujović.

To su neke ideje koje ga vodile u pisanju ove knjige.

"Otuda i naslov "Raskovnik" asocira na čudesnu biljku iz slovenske mitologije koja ima moć da raskida okove", dodaje.

Najdublja istina pjesničkog bića

Inače, veći dio savremene književnosti, kojem se danas pridaje pažnja, kao da je sračunat na to da čovjeka odvrati od onog bitnog. Kujović, međutim, zagovara drugačiji pristup.

"Ova knjiga nastajala je u jednom za mene specifičnom periodu, kada sam bio više posvećen proučavanju one starije literature, u kojoj sam otkrivao tu "duhovnu kristalizaciju svetog" o kojoj su govorili perenijalni mislioci. Stoga nisam više nalazio za shodno da svoje važne unutarnje uvide uokvirujem ili "kostimiram" prizorima iz urbane svakodnevice, kao što je to bio slučaj u prethodnim knjigama, nego sam toj središnjoj ezoterijskoj ili gnostičkoj temi pristupio neposrednije. Budući da poezija ne trpi objašnjavanja, tu sam svoju "privatnu kosmologiju" prevodio u metaforičke slike, jer za mene metafora, kao podudaranje nebeskog i zemaljskog, i jeste, u neku ruku, manifestacija božanskog", ističe Kujović.

22.05.26. 10:21

Stavovi | Asmir Kujović: Riječ je o bezočnoj otimačini, knjige se moraju vratiti u Vijećnicu!

U novoj zbirci ima tu pjesama koje su vrlo direktna osuda svijeta u kojem danas živimo

"Svih njegovih zabluda, obmana i krivotvorina, moralnih izopačenosti i posvemašnje duhovne degradacije. Ali, rekao bih da ta apokaliptična vizura, u kontekstu cijele knjige, zapravo nije pesimistična, već da više naginje ka slutnji i navještenju neminovnosti nekog novog početka. Drago mi je, inače, što sam ove pjesme pisao idući za tim da izrazim najdublju istinu svog bića, bez želje da se dodvoravam ukusu šire publike i kritičara, pisao sam ih, što se kaže "za svoj ćeif" i za svoju dušu", zaljučuje Kujović u razgovoru za Radiosarajevo.ba.