Mladi autori Lalić, Hodžić i Džino: Samoizdavaštvo je najbolji put

Lalić, Džino i Hodžić svoja autorska djela izdali su samostalno. 

Kao nezvanični pionir samoizdavaštva u BiH Lalić je naveo kako mu je bilo važno da izda knjigu i da bude zadovoljan sobom. Osvrnuo se i na usiljenost književnih promocija, a način promotora nazvao je ravnim nuli.

Zbirka priča Borisa Lalića Čudo na Miljacki/Priče iz osoja i prisoja koju je izdao s autorom Markom Matolićem izdala je imaginarna izdavačka kuća DJL Elektra mačkica roto press, u čijem se izdanju našao i prvjenac Saše Džine, zbirka horor priča Srce od plastike popraćena ilustracijama koje je radio sam autor. Roman prvjenac Hamze Hodžića pod nazivom Farbanje o životu učenika u internatu Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu također je izdat pod okriljem fiktivne izdavačke kuće Vakat.

I Hodžić je istaknuo kako je smatrao da je samoizdavaštvo najbolji put kojim može krenuti, dok je Džino citirao slavnog režisera navodeći kako je u moru lošeg želio stvoriti nešto dobro.

Kao negativnu stranu samoizdavaštva istaknuli su kako pisci postaju i trgovci, ali je pozitivno to što kao anonimni autori mogu izdati svoju knjigu.

Razgovor s mladim autorima na Bookstanu moderirao je Đorđe Krajišnik koji je istaknuo koliko je bitno što su autori odlučili izdati knjigu dok su mladi unatoč brojnim načinima sputavanja, te kako je važno da se čuje glas jedne generacije.

O prodaji knjiga na ulicama, kažu, pričat će kad prođu vremena.

"Nemoj mi, molim te, horora, u Bosni je sve horor", naveo je primjer Džino kako mu ljudi najčešće odgovaraju kada ih ponudi zbirkom svojih horor priča.

Hodžić je rekao kako je imao pozitivne reakcije čitalaca na njegov roman, ali kako je bilo kritika na roman zbog "škakljivih" momenata u knjizi što smatra da dovoljno govori o onima koji su roman kritizirali i njihovim motivima.

Kako je Hodžić u svom romanu tretirao probleme u odgojno-obrazovnoj instituciji za koju je Krajišnik rekao da je izuzetno važna, autor je naglasio da je važno rušiti tabue jer njih ne smije biti.

Da se danas knjige ne čitaju, autori se ne slažu, jer kažu da tako govore oni koji ne čitaju.

"'Kako ide, proda li se šta?' 'Proda, nego šta.' 'Slabo, jelde?'", opisao je Saša situacije prilikom prodaje knjiga, sugerirajući na to kako ljudi zanemare da je rekao da se knjige dobro prodaju.

Kroz ovo iskustvo uvidjeli su, kažu, da se knjige u BiH čitaju, te su dodali i kako knjige nikada nisu čitali sve, ali novine jesu.

Lalić je naglasio važnost stvaranja autentične književnosti, te je izrazio optimizam prema budućnosti bh. književnosti.

Džino je izrazio želju da u BiH zaživi žanrovska proza, dok je Hodžić naglasio važnost toga da se čuje glas jedne generacije i da se nadjačaju iste teme u književnosti.

Na upit da preporuče publici nešto za čitanje, Lalić je poručio da je najbolji prijatelj književnosti biblioteka, te da je najbolje uz dodir knjige u biblioteci odabrati "šta vas fura" i to uzeti čitati ne krijući koliko je za njega bila važna Gradska biblioteka u Sarajevu.

Lalić je dodao i kako ne mora značiti i ne treba misliti da se od svake knjige postaje pametan, jer ima itekako glupih knjiga.

Džino i Hodžić su se zahvalili prisutnima i poručili da krenu putem samoizdavaštva ako namjeravaju izdati svoj rukopis.

Knjige mladih pisaca mogu se nabaviti preko Facebook profila mladih autora, ili u knjižari Books.ba na Trgu heroja, kao i preko online knjižare Knjiga.ba.