"Srce od plastike": Horor priče o onom najgorem iz savremenog bh. društva

U svjetskoj književnosti situacija je mnogo drukčija. Nelagoda, strah i neizvjesnost koja dolazi uz čitanje ovog žanra nudi uznemirenost čitaocima zbog čega se knjige pisane u ovom žanru prodaju velikom brzinom i postaju sve popularnije.

Ako se stariji pisci nisu usudili pisati taj žanr ili nisu imali dovoljno mašte, mladi će u bh. književnosti napraviti veliki pomak na tom polju.

Jedan od njih je i Saša Džino, mladi pisac i likovni umjetnik, čija je zbirka horor priča nedavno ugledala svjetlost dana.

"Srce od plastike je zbirka kratkih horor priča, koja se u svojim žanrovskim okvirima horora pretapa u komediju, pa kao takva ima za cilj da čitaoca natjera u vrtlog emocija. To su priče o onom najgorem iz savremenog bosanskog društva, o siledžijama i perverznjacima, o manijacima i sadistima najgore vrste. Priče koje su obogaćene ilustracijama, nastale iz moje ruke i grafitne olovke, ulaze u sfere fantazije i nadrealizma, te tako upadaju u najdublje ponore košmara", rekao je Saša Džino za Radiosarajevo.ba.

Najčešće asocijacije prilikom čitanja ili gledanja horora su strava i užas. U normalne svakodnevne priče autor unosi neobjašnjive fenomene natprirodnog porijekla, odnosno uvodi zlo koje tokom čitanja u vama stvara emocionalnu napetost. Takav osjećaj nezaobilazan je i kod čitanja Srce od plastike, a Džino je u zbirci uspio ostvariti te emocije.

Pitali smo ga otkud inspiracija za pisanje horora, te kako je razvijao maštu za koju zasigurno možete tvrditi da je bujna nakon što na stol odložite njegovu zbirku priča...

"Horor kao žanr volim otkad znam za sebe. Uvijek su me privlačile priče o tamnoj strani duše, kako u književnosti tako i na filmu, o svemu onome što čovjeka odvede u ludilo, natjera na zlobu i pokvarenost i izopači u duhovnu nakazu. Zanimljivo mi je pronalaziti načine kako ljude prestraviti ili izbaciti ručak iz želuca, što je samo po sebi poprilično infantilno, ali ja se trudim da u tome pronađem određenu poetiku. Ono gdje ja pronalazim inspiraciju za svoje priče, dovoljno mi je samo proviriti kroz prozor i pogledati u ovo sablasno crnilo oko nas, a olovka već počinje da ispisuje riječi ili oblikuje crtež. Zamjeraju mi ljudi što pišem razne gadosti, a izgleda da su oslijepili na zlo u svima nama, jer ono je barem duplo odvratnije od onoga što se nalazi u mojim pričama. Gdje god da kreneš, sve sama letargija u ovom sumornom gradu u kojem svako gleda gdje će koga zavrnuti za cenera, izdžepariti kakvu staru nanu ili pretući nemoćne i slabije za šaku maraka, a ponekad i iz čiste zabave i uživanja", rekao je Džino za Radiosarajevo.ba.

Zanimalo nas je svakako i Sašino iskustvo kao čitaoca ili gledaoca horora. Svako ko želi biti pisac zna da ne može biti kvalitetan pisac ako ne čita...

"Odrastao sam na horor filmovima, a kako su apetiti rasli, krenuo sam ulaziti u horor književnost. Počeo sam naravno s onim najpoznatijim, onaj čije je ime postalo sinonim za horor, a to je Stephen King. Za godinu dana pročitao sam četrdeset njegovih knjiga, a njegova književnost za mene je bila skoro kao religijsko iskustvo. Nakon toga, samo sam dublje ulazio u žanrovsku prozu, te zavolio autore poput Clivea Barkera, Richarda Mathesona, Ire Levina, Ryua Murakamija, H.G. Wellsa, Junjija Ita i mnogih drugih. Na temeljima njihove književnosti počeo sam pisati, a kako je zlo svugdje na svijetu isto, nije mi bilo teško pronaći teme i u ovom našem podneblju. Priče sam usmjerio prema senzibilitetu niskobudžetnih američkih horor filmova iz osamdesetih, naročito onim Franka Henenlottera, gdje se horor kao žanr počeo drastično miješati s kretenskim bezumnim humorom. Mislim da je savremeno bosansko društvu upalo upravo u to ludilo gdje više ne znaš da li bi se smijao ili podvio rep od straha", objasnio je Saša za naš portal.

Iako je sam horor, kako smo već spomenuli, na marginama književnosti, njegova publika je ipak vatrena. Pitali smo Sašu šta očekuje od svojih čitalaca...

"Ono što je za mene najveća snaga žanrovske književnosti, ne samo horora, jeste da ima upravo tu vatrenu publiku koja je žedno iščekuje svako novo izdanje omiljenih autora. To je oblast književnosti gdje se stvori kult ljubitelja, što je za mene najiskrenija vrsta publike kojoj i sam pripadam. Od svojih čitalaca očekujem da se dobro zabave uz ovih sedamnaest blesavih priča i da prepoznaju slobodu koju pruža žanrovski izraz. Ovdje i dalje vlada duh u kojem ovi ozbiljni umjetnički krugovi misle da zabava i umjetnost ne idu zajedno, što je meni izuzetno komično i osjetim stid za one koji tako misle", komentirao je Džino za Radiosarajevo.ba.

Saša Džino je još jedan od mladih pisaca koji se odlučio da knjigu izda samostalno. Mediji su prilikom promoviranja ovih mladih ljudi naročito akcentirali odvažnost da mladi i neafirmirani pisci svoje knjige izdaju samostalno i to iz čistog neznanja - mnogi veliki pisci svjetske književnosti upravo su sami izdavali svoje knjige, a ni danas to nije čudna pojava u svijetu afirmiranih pisaca.

"D.I.Y. produkcija  i izdavaštvo trenutno je najbolji izbor, i savjetujem svima da pođu ovim putem , da ne gube vrijeme po svakojakim izdavaštvima, jer će ih samo zaboljeti glava, a novčanik ostati prazan", prokomentirao je Džino za naš portal.

Njegov alat za prodaju i reklamni prostor je za sada samo Facebook, pa preko njegovog profila možete naručiti i ovu knjigu uz koju ćete sigurno uživati.

Njegova prva oficijelna promocija prošla je iznad svih njegovih očekivanja. 

"Prvu promociju u Zenici sam imao prije nekoliko dana i ovom prilikom moram pohvaliti Edina Bajramovića, moderatora promocije, koji je pokazao kako se taj posao kvalitetno radi. Temeljita analiza knjige, detaljna i zanimljiva pitanja, mene su lično oduševila, jer sam navikao na razne javašluke i sterilne promocije. Uskoro ću imati i promociju u Sarajevu u knjižari Books.ba", rekao je na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba mladi pisac Saša Džino.