Predstava 'Kad bi naglas govorili' - pobjednica 'Dana Jurislava Korenića'

Radiosarajevo.ba
Predstava 'Kad bi naglas govorili' - pobjednica 'Dana Jurislava Korenića'
Kamerni teatar '55 / Kad bi naglas govorili
Večeras se završava prvi teatarski festival "Dani Jurislava Korenića"

U okviru ovog festivala koji je održan na sceni saraejvkog Kamernog teatra, od 25. maja do 3. juna 2016.godine, stručni žiri u sastavu Boro Stjepanović, Aleksandar Seksan, Maja Salkić i Dženana Burek, dodjelit će sljedeće nagrade: 

  • Nagrada 'Jurislav Korenić'  za najbolju predstavu u cjelini za predstavu „Kad bi naglas govorili“ Adnana Lugonića;
  •  Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje 'Žan Marolt' Voji Brajoviću za ulogu Belog u predstavi „Voz“, Cormac Mcarthya;
  • Nagrada za najbolju režiju Srđanu Vuletiću za predstavu „Kad bi naglas govorili“ Adnana Lugonića;
  • Nagrada za najbolju mladu glumicu festivala Anji Ilić, za ulogu Mice u predstavi „Mrešćenje šarana“ Aleksandra Popovića;
  • Nagrada za najbolju scenografiju Adisi Vatreš – Selimović, predstava „Kad bi naglas govorili“ Adnana Lugonića;
  • Nagrada za najbolji kostim Barbari Podlogar za predstavu „Tko se boji Virginie Woolf?“, Edward Albeea;
  • Specijalna nagrada za najbolji tekst Adnanu Lugoniću;

Večeras će nakon svečane ceremonije dodjele nagrada, svi prisutni će imati priliku pogledati performans ''Helem nejse'', performans koji je namijenjen za sve uzraste, poručuju iz Kamernog teatra. 

Ova predstava se bavi likovima koje svakodnevno srećemo u haustorima, ispred zgrade, pored zgrade, svuda oko nas. Oni možda imaju iste probleme kao i mi, ali to nikad nećemo saznati jer smo prestali otvoreno pričati. Da, mi žučno pričamo o vremenu, politici, velikim temama – ali negdje u tim velikim temama smo se izgubili mi, mali ljudi. Mali ljudi sa nama velikim problemima. A, potrebno je samo malo hrabrosti, malo spremnosti da podijelimo pokoju emociju, intimu, sa ljudima oko nas, kako bi shvatili da svuda oko nas postoje osjećajna, ranjiva bića koja imaju iste probleme. Ljudska bića spremna i sposobna da nam pomognu, da nas usreće, da budu naši idealni partneri. / Srđan Vuletić

Tekst mladog dramaturga i autora Adnana Lugonića prije svega govori o usamljenosti. U jednoj sudbonosnoj noći trinaest likova se susreću i započinju obične, svakodnevne razgovore. Svi oni žive u istoj zgradi, u istom kvartu, svi se svakodnevno susreću, ali niko nikoga ne poznaje. Ni komšija komšiju, ni muž ženu. Živimo u jednom veoma zatvorenom i osamljenom svijetu u kojem su svi okrenuti sebi, i pri tome ‘zakopčani do grla’. Ali, ova čarobna noć je noć kada maske i ograde spadaju. Vrijeme ogoljavanja duša. Sve ih sudbinski povezuje jedan naizgled potpuno nerelevantan događaj – samoubistvo prodavca kojeg su svi ‘poznavali’. A zapravo nisu. Njegov akt se doživljava i tumači na različite načine. Za jedne je kukavica, za druge heroj koji je smogao snage da pobjegne. Da se napokon oslobodi. Života. Ovo je noć pronaženja dijamanata na smetljištu. Dijamanti su ljudi koji žive i umiru potpuno anonimno i neprimjetno svud oko nas. Smetljište je sve ostalo. I dom, i ulica, i grad. I brak. I roditelji. Život. Ali dovoljan je jedan susret da promijeni sve to. Da shvatimo koliko smo zapravo usamljeni, i da shvatimo da koliko nismo sami. Nekada je potrebno samo progovoriti. Naglas. / Dramaturg, Vedran Fajković

Drama „Kad bi naglas govorili“ nastala je kao praktični diplomski rad na Odsjeku za dramaturgiju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Tokom pisanja drame nisam razmišljao gdje, kada i da li će ikada biti inscenirana. Bilo mi je važno da ispričam priču o ljudima koje uslovno nazivamo malim, i njihovim problemima koje, također, uslovno nazivamo malim, i time pokažem da nema malih ljudi i malih problema. Kao što ne postoje ni velike teme same po sebi, već ih je neko učinio takvima. Pišući ovu dramu htio sam prije svega propitati šta osjećam spram svega onoga što nas svakodnevno okružuje i šta je u svom tom haotičnom okruženju važno. Naravno, cilj mi nije bio dati konačan i tačan odgovor, već putem likova otvoriti mogućnost za razgovor o tome. Ispostavilo se da je drama ipak našla svoje mjesto inscenacije u Kamernom teatru 55. Mala, intimna scena ugostila je likove koji predstavljaju male ljude sa malim problemima. I to je dovoljno veliko da bude predstva. / Adnan Lugonić

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije