Galeb Nikačević za Radiosarajevo.ba: Mediji i obrazovanje su dva polja borbe za našu stvarnost

Galeb Nikačević i Agelast tim stižu u Sarajevo 26. jula s live podcastom u kinu Meeting Point (20 sati), donoseći jedinstveno iskustvo razgovora, masterclassa i dokumentarizma.

Njegov podcast koji vodi na YouTubeu prepoznatljiv je po autentičnim pričama, te sadržaju koji inspiriše i propituje, a za vrlo kratko vrijeme postigao je veliki uspjeh.

Jasna vizija

Više o tome regionalno najpoznatiji podcaster govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

Radiosarajevo.ba: Autor ste i voditelj jednog od najpoznatijih, ujedno i najutjecajnijih regionalnih podcasta. Kada ste krenuli u cijelu priču, jeste li mogli zamisliti da ćete steći takvu popularnost, odnosno imidž, i šta Vam je bio cilj?

Nikačević: Apsolutno nisam imao pojma! Baš je teško dočarati to ljudima, ali predviđanje društvenih okolnosti je jedna od najnezahvalnijih aktivnosti. Kada smo počeli, u novembru 2019. godine, nismo imali pojma šta nas čeka iza ugla. COVID se desio, ko je to mogao da predvidi? Cijeli svijet se promijenio, AI se dogodio, svijet od prije samo nekoliko godina danas djeluje kao daleka prošlost.

04.07.25. 15:59

Najpoznatiji podcaster u regiji dolazi u Sarajevo: Zavirite u svijet Galeba Nikačevića

Radiosarajevo.ba: "Agelast" postoji skoro pet godina i čvrsto drži tu svoju poziciju. Kako objašnjavate vaš uspjeh u mnoštvu podcasta koje danas imamo?

Nikačević: Suviše smo blizu fenomena da bismo mogli da govorimo o njemu. To je na nekim drugim ljudima da kažu. Ima ona izreka da ne vidiš drvo od šume ili obrnuto. E, upravo je to naš slučaj. S dovoljnom vremenskom i emocionalnom distancom ćemo možda moći da sudimo, trenutno to nije moguće, barem nama. Ali kada nam se uspjeh već desio mislim da nas je dosadašnje prilično ogromno medijsko iskustvo spremilo na to, pa nismo donosili brzoplete i kratkoročne odluke.

Sada imamo jasnu viziju šta želimo, znamo kako to želimo da postignemo i koje korake moramo da preduzmemo. A najveći uspjeh za nas bi bio da pokažemo svojim primjerom da uspjeh može da dođe modelom koji u sebi ima integrisane vrijednosti koje se ne mjere digitalnim alatima za procjenu uspjeha i novcem. Time onda otvaramo vrata ostalima i raširenih ruku uzvikujemo — evo, može!

Radiosarajevo.ba: Tokom nekih ranijih intervjua ste pričali o problemima s kojima ste se susretali kroz život, još od djetinjstva (rani gubitak oca, diskriminacija zbog porijekla...). Koliko Vam je to pomoglo da dođete tu gdje ste danas?

Nikačević: Iskreno, ne znam. Vidjet ćete, činjenica da nešto ne znam će se često pojavljivati tokom razgovora. Ima jedna divna misao pisca Chucka Palahniuka, najpoznatijeg kao autora romana Fight Club, koji je u svom romanu Diary, rekao: "Teško je zaboraviti bol, ali je još teže sjetiti se slatkih trenutaka. Nemamo ožiljak koji bi pokazao sreću. Tako malo naučimo iz mira".

Radiosarajevo.ba: Kroz "Agelast" ste se bavili najrazličitijim oblastima i profilima ljudi. Kako birate goste i postoji li nešto zajedničko svima njima?

Nikačević: Opet — ne znam! Iskreno, mislim da je najviše u pitanju intuicija i iskrena radoznalost za nepoznato. Kada naletim na nešto o čemu ne znam ništa, mene to užasno žulja, nepodnošljivo mi je da znam da nešto postoji i da o tome ne znam apsolutno ništa i da sada treba komotno da legnem da spavam.

Probao sam, ali broj puta kada san nije dolazio do te mjere da sam ustajao u tri ujutru i zaticao sebe da dočekujem jutro me je prosto natjerao da prihvatim sebe takvog. Uvijek to ponavljam, ali ja sam tako živio i prije podcasta, svi koji me znaju dovoljno dobro me poznaju takvog. Jedina nova stvar u tome su kamere i mikrofoni, pa sada svi mogu da vide.

Novo znanje

Radiosarajevo.ba: U mnoštvu tih podcasta koje ste uradili i razgovora koje ste vodili, postoji li neki koji biste izdvojili i zašto?

Nikačević: Često dobijam ovo pitanje i odgovor je uvijek isti, a u direktnoj je vezi s prethodnim pitanjem, to jest, odgovorom — novo znanje. Svaki put kada naučim nešto novo, nešto što nikada ranije nisam čuo, a posebno ukoliko je to znanje korisno i kao dio slagalice se uklapa u širu sliku svijeta, u meni se probudi to iskreno osjećanje sreće i zadovoljstva.

Kao da se dio mene malo proširio i još malo upotpunio sliku o sebi i svijetu oko sebe. Ponekad danima razmišljam o inspirativnim razgovorima koji su me promijenili. Nerijetko mi se dešava da sam čovjek koji sam bio prije dobrog razgovora i čovjek koji sam postao nakon tog razgovora, zapravo, nisu ista osoba.

Radiosarajevo.ba: Da li Vas je neko nekada odbio za gostovanje i koga biste voljeli ugostiti?

Nikačević: Da, naravno, bilo je takvih slučajeva, ali to je prosto dio posla. Ljudi iz različitih razloga su ili spriječeni, ili ne mogu ili nisu spremni ili, jednostavno, ne vole da se pojavljuju u javnom prostoru što apsolutno razumijem i poštujem. S nekim gostima je potrebno malo ubjeđivanja, s nekima više, a negdje je potrebno dobiti zeleno svjetlo "na guranje". Umjetnost je prepoznati finu granicu između ohrabrivanja i dosađivanja.

A što se tiče ljudi koje bih volio da ugostim, prije svega, postoje oni koje bih volio da ugostim da ispunim želju svojoj supruzi, pa da imam vječni kredit kod nje, ali osim toga nemam neke posebne želje. Kao što me intuicija i radoznalost vode u nova poznanstva, teme, oblasti i razgovore, tako izgledaju i odluke. Vrlo rijetko mi se dešava da nekoga baš želim da intervjuišem. Kada se zainteresujem za neku temu, mene to toliko snažno drži da su mi onda baš ljudi iz tih oblasti beskrajno važni. I onda tako putujem od teme do teme. Permanentno stanje kretanja.

Radiosarajevo.ba: S obzirom na to da ste kroz karijeru bili dio više medijskih kuća, kako vidite budućnost medija?

Nikačević: Uf, to je vrlo teško pitanje i pitanje na koje niko na ovome svijetu trenutno nema odgovor, pa ni ja. Mediji su u velikoj krizi i nalaze se na historijskoj prekretnici. Povjerenje u medije je najmanje u historiji medija, povjerenje u novinarstvo također, a izvori informisanja su toliko zagađeni da više kao društva nemamo konsenzus oko toga šta je uopće stvarnost i na koji način je gradimo. Poslovni modeli su brutalni, nemilosrdni i nemaju nikakve obaveze prema etičnosti, moralu ili istinitosti informacija. Samo je bitno generisanje pregleda, vrijeme zadržavanja na ekranu i eksploatacija te pažnje.

Stvarnost je rukama nekolicine ljudi koje možemo slobodno nazvati techno oligarsima. To je dramatično ugrozilo poslovne modele svih tradicionalnih medija i ugrozilo direktno njihov opstanak. U narednih nekoliko godina vidjet ćemo dramatične promjene u medijskom ekosistemu, ali kako će one izgledati niko ne zna. A novo partnerstvo autoritarnih režima i big tech kompanija je prijetnja koja ugrožava cjelokupni civilizacijski poredak. Mediji i obrazovanje su dva polja borbe za našu stvarnost.

Radiosarajevo.ba: Čitate li komentare i kako se nosite s njima. Da li Vas pogađaju?

Nikačević: Počeo sam da radim u medijima s nepunih 18 godina. Sada imam 43 godine. To znači da sam u medijima duže nego što nisam. Trudim se da na njih ne obraćam pažnju, ali ti mehanizmi su strahovito jaki i ne odolijevam im 100%, to bi bila laž. Ali dajem sve od sebe da se udaljim od toga koliko god je moguće.

Značajne stvari svakako dođu do tebe. Neko će ti poslati screenshot, neko će ti javiti porukom ili telefonom, neko će ti pomenuti u razgovoru uz piće, itd. Ne možeš se sakriti od toga, pa kada je već tako, trudim se koliko mogu da ne učestvujem aktivno u tome. I ovako imam malo slobodnog vremena, čitanje komentara je veliki luksuz. Kada je sve ovo bilo mnogo manje, bilo je i manje komentara i publika je bila specifičnija, pa je to imalo smisla. Sada ne možeš da postigneš sve, čak i da želiš.