Feđa Štukan za Radiosarajevo.ba: Kako je nastao soundtrack za predstavu "Blank"

Bosanskohercegovački glumac Feđa Štukan nedavno je predstavio album sa soundtrackovima iz predstave Blank, koja je nastala prema njegovoj istoimenoj knjizi.

O pjesmama, za koje je pravio muziku i tekst, ali i samoj predstavi, čiju režiju potpisuje Kokan Mladenović, govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

Dvogodišnji proces

Na početku je otkrio kako je predstava nastala.

Trending

Novinarka Mirza Vranj hospitalizirana: Oglasila se iz bolnice

"To je proces koji traje već dvije godine. Ideje ja došla od Alena Muratovića, koji je zvao Kokana Mladenovića. Nevezano za njih dvojicu, kada sam razmišljao o tome ko bi mogao da režira Blank, ja sam u glavi imao jedino Kokana. On je po meni bio jedini koji je bio sposoban to da uradi", kazao je Štukan za portal Radiosarajevo.ba.

Predstava Blank pretpremijerno je izvedena 9. marta na sceni Kamernog teatra 55 povodom njegovog 70. rođendana, a reprizirana je tri noći zaredom – 10. 11. i 12. marta. Nova izvođenja zakazana su za 22. i 23. april.

10.03.25. 23:17

Prema tekstu Feđe Štukana: Održana premijera predstave 'Blank' u prepunoj sali Kamernog teatra 55

"Negdje pretprošle godine, kad su oni našli i pričali o tome, nazvali su me da pitaju jesam li za da se to postavi. Naravno, bio sam. Nije to inicijalno trebalo da bude u Kamernom teatru, ali kada je Senad Alihodžić postao direktor oni su se našli, pričali o tome. Kokan je već radio nekoliko predstava u Kamernom teatru i voli taj ansambl. On je zapravo izrazio želju da se to postavi tu. Složio sam se jer je to moja matična kuća gdje radim 31 godinu.

Bilo je logično. Kamerni teatar je najljepša scena na kojoj sam u životu bio, bez obzira da li radim tu ili ne. Bio sam u puno teatara po čitavoj planeti, ali nikad nisam vidio takvu arhitekturu. Teška je scena za igrati, publika je blizu. Nema foliranja, laganja. To je krupni kadar na filmu, doslovno", istakao je Štukan.

Ubrzo potom je krenula i priča o soundtracku, odnosno muzici za predstavu. Iako je u opticaju bilo mnogo muzičara, zadatak je na kraju preuzeo lično Štukan, koji je u prošlosti imao nekoliko bendova i muzika mu nije strana.

"Prije nekih šest-sedam mjeseci smo sjeli opet i dogovorili se kad počinjemo. Onda smo razgovarali o tome ko bi bio najbolji da radi muziku. Prvo što nam je palo napamet je Darko Rundek. Pošto je on za većinu mog života bio soundtrack, odmah smo se složili da je on pravi čovjek za to, međutim, on nije imao vremena od svojih aktivizama i zahvalio nam se. Onda smo opet sjeli, razmišljali i predlagali Dinu Šarana, Damira Urbana, Edu Maajku, Zorana Predina, Bajagu... Mnogo poznatih likova, što je bilo super za neku marketinšku stranu", ispričao je Štukan i nastavio:

"Ali ja sam zamolio da probam napraviti bar jednu pjesmu i rekli su OK. Međutim, dao sam disclaimer da možda ne znam to da radim i ako je tako da nađu nekog drugog. I tako je bilo. Napravio sam prvu pjesmu, koja je zapravo druga na albumu – Ludara. Njima se to svidjelo. Oduševili su se svi tom pjesmom i rekli su mi da napravim još jednu, pa onda da bih trebao napraviti svu muziku, jer najbolje poznajem materijal. U ovom drugom slučaju, ako bi imali sedam-osam ljudi koji bi pravili muziku, vrlo je moguća stvar da se to neće uklopiti u koncept predstave, da neće pogoditi atmosferu. Zato sam se ja prihvatio tog posla. Znam materijal, atmosferu predstave, šta Kokan hoće i tako smo radili".

Osam pjesama

Album Blank se sastoji od osam pjesama: Aero, Ludara, Tango, Pravda, Bog, Sve, Prah i Aya. Poslušati i kupiti ga možete OVDJE.

Posebno interesantna je priča za pjesmu Aya, koja zatvara predstavu, knjigu i album. Aya je inače ime Feđine kćerke koja ima značajno mjesto u njegovom životu.

"Život sam promijenio malo ranije, prije njenog rođenja, ali promijenio se život na druge načine otkad se ona rodila", istakao je Štukan.

Želio je da Aya zvuči kao My Way od Franka Sinatre.

"Nisam štedio ništa što se tiče te pjesme. Tekst je rađen dvije sedmice, aranžmani par mjeseci. Sve je odsvirano u Fame'su, profesionalnom studiju za snimanje filmske muzike u Skoplju i na najvišem mogućem levelu koji postoji", kazao je.

Većina pjesama je nastala veoma brzo, u trenutku inspiracije.

"Pjesma Tango je nastala za nekih dva-tri sata. Par pjesama sam napravio jako brzo, a među njima je i jedna od najboljih. Ayu ne uzimam u to, ona je van konkurencije. Nekad ti dođe insipiracija da završiš za dva sata. Recimo, pjesmu Bog sam završio za pola sata", govori Štukan.

Prah je također jedna od pjesama koja je napravljena brzo i ona mu je favorit na albumu, a za nju se veže zanimljiva priča.

"Dok sam radio album dobio sam poruku od jednog momka, Borisa iz Hrvatske, koji ima svoju dalmatinsku klapu – Meta klapa. Njih šestorica pjevaju, ali njihova fora je što izvode pjesme od Iron Maidena. Toliko su postali poznati, da u Njemačkoj sad pune ogromne sale. Nisam imao pojma za njih.

Rekli su mi da me prate i da su pročitali knjigu, te su mi poslali link da pogledam šta rade. Preslušao sam nekoliko pjesama i rekao sam da ih želim na svom albumu pod svaku cijenu. Otišli smo u Zagreb, iznajmili studio i snimili njihove vokale za pjesmu Prah", ispričao je Štukan.

Album je miksao sedmerostruki dobitnik Grammyja Buck Snow, a dosta poznatih imena radilo je na njemu, između ostalih, Alex Elena, Chris Dale i Alessandro Alessandroni Jr.

"Alessandroni je gitarista od Ennija Morriconea, a ovo mu je sin, koji je aranžer, pijanista. Završio je Berkeley, mislim da i predaje tamo. On je svirao klavir na pjesmi Aya.

Alex Elena, bubnjar Brucea Dickinsona, svirao je bubanj na svim pjesmama osim pjesme Aya. Dickinsonov basista Chris Dale, koji je inače moj urednik na engleskoj verziji Blanka, svirao je bas na četiri pjesme", ispričao je Štukan.

Dio soundtracka su i brojni uspješni bh. muzičari kao što su Adis Sirbubalo, Zoran Šerbedžija, Nenad Tešić, Dino Šukalo, Amar Češljar... A album je rađen i u posebnoj tehnologiji.

"Aya je imala 160 kanala koje je trebalo umiksati u dva kanala. Zapravo, čitav album je rađen je u dvije tehnologije. Jedna je Stereo, a druga Dolby Atmos. To je za velike kino dvorane ili neke kućne uređaje gdje ljudi imaju više zvučnika. Kad se to smontira i kad pustite sa tog, zvuk dolazi sa svih strana i vi se nalazite u centru samog orkestra. I kad okrećete glavu vi zapravo pratite drugu grupu instrumenata.

Razmišljao sam o tome da je Dolby Atmos sve popularniji i da mnogo ljudi objavljuje u toj tehnologiji. Recimo AirPods slušatelji od Iphonea imaju tu tehnologiju, samo što mora biti miksano i masterizovano na Atmosu", objasnio je Štukan.

Otkrio je kako je imao poteškoća prilikom snimanja pjesama, jer mu je glas uništen tokom proba.

"Ja bih to mogao bolje da otpjevam i žao mi je što to nisam uspio. Ali radili smo predstavu, non stop smo isprobavali i moj glas je bio totalno uništen. Tako sam pjesmu Aya snimio iz trećeg puta i to jedva jer sam bio užasno promukao. Mogao bih je sad otpjevati triput bolje", istakao je.

Rock and roll mjuzikl

Predstavu je okarakterisao kao rock and roll mjuzikl.

"U predstavi ima više muzike nego na albumu, ali ovo što slušamo na albumu su moje originalne stvari. Po tim stvarima smo napravili još pjesama na licu mjesta i ljudi su sami pisali neke tekstove, Kokan zajedno s njima. Te pjesme koje su oni radili nisu na albumu."

Ono što sigurno mnoge interesuje je da li je potrebno pročitati knjigu prije gledanja predstave.

"Mislim da nema potrebe čitati knjigu prije predstave. Jasno je dovoljno ko razumije pozorišni jezik i ko ide u pozorište. Mada je više jako teško naći nekog ko nije pročitao Blank a ide u pozorište.

Mi nismo ni pokušali da ispratimo knjigu. Pokušavali smo da što više materijala predstavimo na taj neki teatarski način, Kokanov pozorišni jezik, ali jednostavno je prirodno otpadalo tokom procesa. Ne možete sve iz Blanka staviti ni u TV seriju od 10-ak epizoda. I to bi bilo premalo vremena.

Jedan dio se dešava na sceni glumački. Muzikom se pokriva druga stvar i tako se nekako muzika i gluma nadopunjuju i ispriča se cijela priča, da ima početak, sredinu i kraj, da se kažu važne stvari koje se kažu u Blanku", ispričao je Štukan.

Prilikom rada na predstavi vladao je neviđen entuzijazam.

"Nisam to nikad vidio u teatru, zaista. Toliko je bilo zadataka. Kokan je zahtjevan i toliko energije daje i zahtijeva nazad. Ljudi su imali zadaće da zapišu po 10-ak stranica za sutrašnju probu i tako dva mjeseca. Nevjerovatna količina inspiracije i energije koju su svi uložili u predstavu i moralo je tako", objasnio je.

Predstava je dosta dinamična i jako zahtjevna fizički, ali i u tehničkom smislu.

"Jako je zahtjevna predstava tehnički. Treba dan da se postavi scenografija i dan da se skine. Tako da obično gledamo da igramo dvije zaredom, a toliko je naporna fizički da glumci ne mogu da igraju treću noć", kazao je Štukan.

Blank je u međuvremenu preveden i na kineski jezik.

"Blank je inače dosad preveden na sedam-osam jezika i uvijek su se javljali ljudi koji su željeli to da prevedu sami. Oni prevedu, neko nađe izdavača i tako to ide", pojasnio je Štukan.

Zbog rada na soundtracku za Blank uzeo je pauzu od glume.

"Otkako sam počeo da radim taj soundtrack, prije šest mjeseci, sve što se tiče glume sam stavio na čekanje. Jednostavno se nije moglo. Radio sam 24 sata mjesecima da se to napravi kako treba, plus taj odlazak u Ameriku na miks, i sad tek imam vremena da se odmorim bar malo", otkrio je.

Ovog mjeseca bi premijeru trebala imati druga sezona serije Kotlina, u kojoj igra inspektora Ediba.

"Druga sezona je puno dinamičnija, puno više stvari se dešava, puno više glumaca, akcije. Mislim da je bar duplo bolja od prve sezone. Imamo osam epizoda za razliku od prve sezone koja ima pet, tako da su i glumci dobili svoje vrijeme da naprave karaktere. Prije se moralo preskakati dosta toga. Nije bilo nekih dugih glumačkih pauza u kojem možeš da pokažeš glumački. Sad i mi glumci imamo vremena da malo razradimo svoje likove", zaključio je Štukan u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.