Dnevnici s Exita: Ni kiša i blato nisu prepreka za dobru zabavu

'Najbolji evropski festival', kako glasi ovogodišnji moto novosadskog  Exit Festivala, počeo je u četvrtak navečer vatrometom i nastupom prvog headlinera na glavnoj bini, belgijskog pjevača Stromae. O dolasku na festival, atmosferi i vremenskim (ne)prilikama za Radiosarajevo.ba izvještava Aleksandra Kuljanin.

U četvrtak smo stigli u Novi Sad i prvo što nas je dočekalo bila je kiša. Ne ona dosadna što pomalo pada i nikako da prestane, nego pravi pravcati pljuskovi. Prvo što smo pomislili bilo je: "Sreća pa nismo smješteni u kampu, na otvorenom."

Ali, ni kiša nas nije mogla spriječiti da odemo na Tvrđavu još prve noći. Gužva u redovima za mijenjanje vaučera za narukvice i preuzimanje akreditacija nikada nije bila veća, subjektivno zaključujemo, i odmah potom - "Ovo je najposjećeniji EXIT u posljednjih nekoliko godina."

O izboru ovogodišnjih izvođača možda i ne treba puno pisati - nekome se dopadaju, nekome ne. Na EXIT sam otišla ubijeđena kako je lineup slab, te da je festival znatno lošiji nego prethodnih godina, a već nakon dva dana rado ću pobiti vlastite tvrdnje. Oko 40.000 ljudi na Petrovaradinskoj tvrđavi nije tu samo zbog izvođača - mi smo tu zbog zabave, druženja, čekanja zore na otvorenom, neviđenog spektala, a poslije svega toga, zbog muzike koju nemamo priliku slušati svaki dan uživo. 

Prvi dan EXITa počeo je vatrometom iznad Novog Sada, koji smo dočekali na samom ulazu, konačno preuzevši naše narukvice. Odmah nakon vatrometa na glavnoj bini festivala svirali su Pet Shop Boys koje smo vješto zaobišli na putu ka Explosive bini, u iščekivanju Madballa. A Madball smo baš morali čekati jer su kasnili više od sat vremena zbog zadržavanja na granici (izvođači sa Explosive Stagea baš nemaju sreće sa granicama - 2012. D.R.I su mrcvarili na granici, a 2010. na isto se žalio i Exploited). 

Nisam baš neki ljubiltelj Madballa, pa sam odmarala uz zidić dok su istinski fanovi pravili odličnu šutku u publici. Pomalo sam im zavidjela na energiji jer nakon devet sati u autobusu nisam baš bila ni za hodanje, a kamoli šutku. Ipak, svirka Madballa ostati će mi u sjećanju kad me neko bude pitao za ovogodišnji EXIT - i pored kiše i blata Tvrđava se tresla pod najezdom oduševljenih fanova, dokazajući da je EXIT stvarno jedan od najboljih evropskih festivala.

Nakon Madballa, lutamo Tvrđavom u potrazi za skrivenim binama i žurkama koje su organizatori najavili. U međuvremenu, propuštamo, kako su nam rekli, odličnu svirku S.A.R.S.-a, koji je bio najavljen za 4:15 na Fusion Stageu, a počeo je sat vremena ranije. Naravno, i završio dok smo stigli do Fusiona.

Prvu EXIT zoru dočekali smo na svirci benda Disciplina Kitschme, a ja se i dalje nisam mogla oteti utisku kako je izbor domaćih (op.a. balkanskih) izvođača znatno bolji od izbora inostranih. 

Kabanice i blato na Main Stageu

S obzirom da smo se prvi dan smrzavali i da nas je kiša ometala da se u potpunosti prepustimo atmosferi EXITa, narednog dana kupujemo kabanice, oblačimo jakne, pakujemo rezervne čarape u ruksak i ponovo krećemo na Tvrđavu. U Novom Sadu došlo je do tolike pomame za kabanicama da su jedine preostale bile neke kineske, sa ilustracijama iz Disneyevih crtanih filmova. Hipsterski na EXIT, nema šta.

Gloriu Gaynor smo propustili. Oni koji su bili kažu da je bilo sjajno, u šta ne sumnjamo, ali mi smo više tipovi za Rudimental. Nakon manjih nesuglasica sa čuvarima na ulazu u VIP (ove godine izgleda ne mogu sve novinarske akreditacije u VIP dio, što sam naučila na teži način), smještamo se u masi, u kabanicama i blatu do koljena, i slušamo prve taktove muzike koja je obećavala odličan provod. 

Koncert Rudimentala vjerovatno će ostati zabilježen kao jedan od najboljih u historiji EXITa. Momci i djevojke iz Velike Britanije zapalili su publiku svojom nezaustavljivom energijom, izazivajući potpunu euforiju tokom izvođenja, po izboru publike, najvećeg hita ovogodišnjeg EXIT festivala, Waiting All Night.

Uostalom, pogledajte i sami. 

Nakon sjajne svirke još malo istražujemo Tvrđavu. Primjećujemo dug red za Silent Disco, pun Reggae Stage i nijedno slobodno mjesto u zoni lazybagova. Prisustvovali smo i karaokama raspjevane publike (mi baš i nismo neki pjevači, pa smo se klonili mikrofona), a skrivenu žurku nismo otkrili. Na tajnoj lokaciji nastupio je Dub FX, negdje u katakombama Petrovaradinske tvrđave. Ko je bio, pričati će, a mi koji nismo tražiti ćemo i dalje. 

Fusion Stage ponovo je bio lokacija za čekanje zore. Nakon što su Kanda Kodža i Nebojša napravili dobar štimung i ispričali nekoliko njima svojstvenih šala (između ostalih jednu o gužvama i redovima pri preuzimanju narukvica), Fusion se počeo puniti, a binu su preuzeli kraljevi dobre zabave, hip-hop trojac Bad Copy. Bolji su za razbuđivanje čak i od prve jutarnje kafe, pa Tvrđavu napuštamo nasmijani i veseli, u iščekivanju nove festivalske noći.

A kakva nas samo noć čeka - 2CELLOS, Damon Albarn, Afrojack, Bombaj Štampa, Darko Rundek i izvođači koje moramo podržati - sarajevski bend Dvadesetorica. Vrijeme je da se napune baterije za subotu na Petrovaradinu.