Veličković: Kako su Skaka i Grad Sarajevo zaboravili Zemaljski muzej

Kada je gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić 15. septembra 2015. u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zajedno s predstavnicima resornih ministarstava i općina, potpisao Memorandum o razumijevanju s ciljem podrške radu ustanova kulture od općeg značaja i interesa za BiH za period 2016–2018, to je značilo da će Grad Sarajevo naredne tri godine izdvajati po 50.000 KM za rad Zemaljskog muzeja.

Piše: Nenad Veličković za Deutsche Welle

Na predstavljanju rezultata poslovanja Zemaljskog muzeja za period 2015–2019, prvog februara 2020. godine, u zgradi Muzeja, prisutnima je predočena tabela pred kojom bi svaki građanin glavnog grada države, federacije i kantona trebao osjetiti stid: grad, naime, nije u 2017. i 2018. uplatio niti jednu jedinu marku Muzeju, iako se na to potpisivanjem Memoranduma bio javno obavezao. Dao svoju glavnu riječ. Riječ koja vrijedi deset puta više od svih drugih.

Za razliku od Sarajeva, npr. grad Tuzla jeste. Svake godine po 70.000,00 KM.

Gradonačelniku Sarajeva i sviti oko njega koja se naziva zbirnom bezimenicom Gradsko vijeće sad bi možda trebalo opisati šta je Zemaljski muzej i zašto je Sarajevo danas teško zamislivo bez njega. Ali do kada će mediji popunjavati sve rupe što ih je pod frizurama 28 gradskih cvijećnika ostavila škola? Neka se informišu. Mogu i kod frizera, kad već specijalnu naučnu biblioteku sa oko 300.000 svezaka publikacija (knjiga, časopisa, novina) smatraju bezvrijednom. Osim ako im i frizer nije išao u isti razred.

Onako kako su krčmili šest miliona za tzv. kapitalna ulaganja u 2018. godini, poručili su građanima i biračima da Zemaljski muzej nema veze sa kulturom (0 KM), ali da Nova godina ima (100.000). Pa su za jedan doček, pod stavkom Projekti u oblasti kulture, potrošili tačno onoliko koliko su Muzeju za dvije godine uskratili.

Grad Tuzla je Zemaljskom muzeju uplaćivao svake godine po 70.000,00 KM. 

Novu 2019. godinu dočekali su i stanovnici Općine Tešanj, ali to ih nije omelo u držanju svoje riječi: pomogli su rad Muzeja sa 15.000. I žitelji općina Ilijaš i Hadžići, sa po 18.000. I građani Travnika, sa 5.000. A Skakajevo: 0 KM.

Muzej, koji danas čuva 3.000.000 (slovima: tri miliona) predmeta, a to znači i da se brine o svakom, baština je i Sarajeva, ne samo UNESCO-a. Ali dok ga na životu održavaju Švedska, Francuska, SAD, Irska, Italija i Francuska, uz državnu, federalnu i kantonalnu vlast, gradić Skakajevo smatra da je važnije nabaviti novi ćilim za filmski festival: "Finansijska podrška za kupovinu novog crvenog ćilima sa bosanskim motivima za jubilarni 25. Sarajevo Film Festival, Udruženje Obala Art Centar" – 22.000,00. Mimo dvjesto hiljada (brojem: 200.000,00) KM za "sufinanciranje festivala".

Odnoseći se prema Muzeju kao prema nerentabilnoj buhljoj pijaci (i vjerovatno ibreteći se zašto još nije privatiziran i pretvoren u hotel s najljepšom restoranskom baštom u Skakajevu), Gradsko vijeće okrenulo se budućnosti, pa je investiralo u izrade elaborata "Lokacije za postavljanje kioska" i "Lokacije za slobodnostojeće otvorene bašte" sa po 25.200,00 KM. Dok konzervatori, etnolozi, paleontolozi, reparatori, taksidermisti, hortikulturolozi, biolozi, geolozi, entomolozi, petrografi pogađaju hoće li prije otići u penziju ili dobiti zaostale plate, kioskolozima posao cvjeta.

Kompletan tekst čitajte na ovom LINKU