Tanja Alavuk: Šta je to, ko je to Šumnjak?

Piše: Tanja Alavuk

Šumnjak je neko ko voli da počisti ispred svojih vrata, pa ispred tuđe kuće, pa iz njegove kuće, pa onda zađe po ulici. Selektuje nađeno i kupi u kamione i sadržaj odvozi u nepoznatom pravcu. Šumnjak u ratu zarađuje, drugi stradava. Šumnjak trguje tuđim životima i plaća da sačuva svoj! Da li su to radili svi? Ne, ali Šumnjaci jesu! Oni što su im podrumi bili puni humanitarne pomoći i tuđih stvari. Valjda da ih sačuvaju od propadanja!

Šumnjakov djeda je takođe bio Šumnjak, krio se po šumama do 1953. godine jer su oni obrazovaniji, "Mamu im gradsku, ušljivu" pobjegli odmah 1945.

Šumnjak je otporan na svako učenje. On se naučen rodi. On je najpametniji i njegovi kriteriji su oni pravi, dok su kriteriji drugih nastali samo iz zavisti. Oni drugi liječe komplekse.

Šumnjak nastupa oprezno.Otvorenost je karakteristika onih što vole da se druže sa drugim ljudima, što su im Afrikaneri simpatični, Ameri djetinjasti, Rusi lijepi. Oni što im se sviđa različitost i što bi se bez problema miješali. "Mamu im gradsku, ušljivu".

Šumnjak voli da služi gazdi, ne voli da oponira i voli da čuje informacije koje onda sa strašću prenosi na uvce. Šumnjak ne voli biti upućen, on voli da prenosi informaciju onima koji vole da budu upućeni. Ne razumije pobunu. "Šta se kurčiš, šta ti fali?"
Šumnjak voli riječ šef. Voli bliskost sa šefom. Voli da ga brani od onih iskompleksiranih i zavidnih. Može i na internetu, treba pratiti trendove!

Šumnjak voli nafinjaka i natenane. "Ne moš' tako s ljudima!" Moraš mu dati vremena da svari informaciju. Šumnjak ne vari. On preživa informaciju danima. To traje!

Šumnjak zna da su svi protiv njega jer je njegov imetak najtraženija globalna roba ."Je l' ima igdje 'vako k'o kod nas?"

Šumnjak voli biti u društvu s prirodom jer je neprirodan u društvu sa ljudima. Šumnjak se plaši.

Šumnjak mrzi Tita. Tito je uništio naš narod. Ali onda su došli pravi borci, pa ispravljaju istorijske nepravde.

Ono po čemu Šumnjak najviše liči na napaćenog djeda su noge pod stolom.Voli te svetkovine: sveti ovaj, sveta ona. Šumnjak ne vjeruje u boga, ali voli imati svoju vjeru. Danas ide u crkvu kao što je nekad išao u Komitet. "Credo que absurdum!"

Šumnjakova partijska knjižica danas je crkveni kalendar i u kalendaru crveno slovo. Crvenim slovom počinje pravilnik za upotrebu obradivih površina ("Neš' danas kopat', znaš da je Crveno Slovo!")

Šumnjak ne poznaje riječi kao što su: naklonost, simpatija, averzija, odbojnost. Jok! Kod njega je sve: ili voliš ili mrziš. Ne zato što je strastven, više zbog toga što mu je rječnik ograničen.

Religija je isto što i nacija. Ako nisi pravoslavan, nisi njihova nacija. Pri tome im obrazi zaplamte ako čuju da ih je Federalac nazvao pravoslavcem iz Bosne. "Pu, mater mi njegovu, hoće da nam ukinu entitet!"

Šumnjaku treba politički vođa. Treba da se zna ko je gazda u kući! Ne vole mrljavce. Zato, s predizbornom kampanjom, takmičari pročiste glasne žice i počne dernjava: iz automobila preko megafona, sa televizijskih emisija, sa mitinga, ispod šatora oko crkve, sa gradskih trgova. Ima tu nešto šumsko, podsjeća na borbu mužijaka za vođu u krdu.

Šumnjaci su trgovci švercerskog tipa. Vole ukrasti od države. Vole! Na kamionu robe, na porezu, na težini i visini, na projektu, na građevinskom materijalu, na plombi u zubu, na vagi. Krađa je inteligencija.

U Šumi se zna sve. I prepričava sve. Tajna je značajan događaj o kojem jedino ne pričaju učesnici u nastanku. Trpe!

A "durati" je stvar kulture. Ako pobjesniš na vidnom mjestu onda si pokazao da ti je stalo, a pravom kulerskom Šumnjaku nije stalo ni do čega. On plače u mraku! I pusti vodu da se ne čuju jecaji.

Ko nije Šumnjak?

Onaj što zna da ima bolje, da zaslužuje bolje i pruža otpor. Onaj kojeg fasciniraju djela. Onaj koji voli ljude, nema od njih koristi, ali eto, voli ih onako!

Zna da su ponekad sitničavi, varljivi, nekad su glupavi, nekad fascinanti i baš to sve je razlog da ih voli još više. Onom koji nije Šumnjak žao je musavih obraza i crnih kuštravih glava koje prose po autoputu, žao je onog invalida sa štakama kojeg njegovi od milja zovu pauk, žao je djeda na kasi koji čeka pet feninga jer će mu trebati za sutrašnji hljeb, žao je klinaca koji čekaju bebu, vole se, a ni jedno još ne radi. Onaj koji nije Šumnjak svjestan je tragedije da još u Evropu ne putujemo bez provjere jer su se ružni, prljavi i zli prihvatili mikrofona, pročistili grlo i arlauču na sav glas ostavljajući sve nas da se stidimo zbog toga.

Tekst je preiuzet s portala H-alter