Hvala Vam, gospođo Köpruner - dokazali ste da Bosna može

Malo šta je tako pozitivno odjeknulo u bosanskohercegovačkoj, pa i regionalnoj javnosti, kao intervju koji je u emisiji "Nedjeljom u 2", kod Aleksandra Stankovića, proteklog vikenda ponudila većinska vlasnica ugledne travničke kompanije GS-TMT, Snježana Köpruner.

Piše: Faruk Vele, za Radiosarajevo.ba

To nisu "reakcije" na koje smo navikli – pune buke, galame, prepotencije i kiča – već reakcije koje dolaze iz dubine bosanske duše.

Trending

Policija upala u FMUP: Pretresaju se službene prostorije ministra Rame Isaka

Naime, već nekoliko dana prilaze mi ljudi iz najrazličitijih društvenih slojeva s pitanjima o Stankovićevoj emisiji, uz neskiveno oduševljenje pozitivnim duhom koji je ostavila u javnom prostoru – upravo zahvaljujući porukama gospođe Köpruner.

Šta je to što je moglo oduševiti građane iz svih etničkih i vjerskih skupina u našoj zemlji? U potrazi za odgovorima, ove poruke valja sagledati na više nivoa – poslovnom, društvenom, ali i ličnom.

Značajne poruke

Prije svega, u vremenu globalne krize i poremećaja lanaca snabdijevanja, posebno je važna poruka o značaju proizvodnje – stvaranja novih vrijednosti. Upravo onoga što su nam donedavno govorili da možda i nije presudno, da treba ići "lakšim putem". Ovome moramo povesti računa svi.

Nadalje, javnost je prepoznala pozitivan pristup, ono toliko željeno "mi to možemo", kakvo smo vidjeli i prilikom nedavnih uspjeha naših Zmajeva. Gospođa Köpruner govorila je i o vrijednosti Čovjeka – bosanskog čovjeka – njegovim sposobnostima, često poljuljanom samopouzdanju, ali i o važnosti obrazovanja kako bi se ti kapaciteti u potpunosti ostvarili.

Gradeći vrtiće, uskoro škole i stanove za svoje radnike, gospođa Köpruner ne slijedi samo logiku osiguranja radne snage i dobiti, već princip društvene odgovornosti – prema zajednici u kojoj posluje i prema budućnosti ljudi koji u njoj žive.

Tom pristupu pridaje i značaj – nudeći, ali i tražeći odgovornost svojih radnika, građana Bosne i Hercegovine, za vlastitu budućnost i budućnost njihove djece. Tu svjedočimo poslovnoj filozofiji koja poštuje tržišne zakonitosti, ali ne počiva na izrabljivanju. To nije poslodavac koji radnika vidi kao alat, već kao čovjeka koji na posao dolazi s osjećajem dostojanstva, svrhe i radosti stvaranja.

Izostanak gramzivosti, koja se danas često uzdiže na pijedestal vrijednosti, vidljiv je i u promišljanjima gospođe Köpruner o budućnosti kompanije i njenog poslovnog sistema. A  njena duboka vjera u ovu zemlju ogleda se i u nadi da će njeni potomci nastaviti živjeti u Bosni i Hercegovini.

Podržavajući kulturne projekte, Köpruner prepoznaje kulturu kao put uzdizanja etike i estetike – ali i kao temelj morala, bez kojeg nema stvarnog razvoja društva ni uzdizanja ljudskog duha.

Moguća BiH

Pred javnost nije iznosila crne scenarije. O Bosni i Hercegovini nije govorila kao o "tamnom vilajetu", nemogućoj zemlji ili "ispražnjenom prostoru", kako se to, nažalost, odavno udomaćilo u dijelu domaće, a naročito regionalne javnosti. Naprotiv, govorila je o svom iskustvu "moguće Bosne i Hercegovine" – zemlje kakvu je upoznala i zavoljela kao rođena Zadranka s dugogodišnjim iskustvom rada u Saveznoj Republici Njemačkoj, često ističući i primjere iz kojih mogu učiti i druge zemlje, uključujući i Republiku Hrvatsku.

Za razliku od brojnih bosanskohercegovačkih političara koji najčešće govore o onome što "ne može", iako su skupo plaćeni da omoguće "da može" i mora, te koji uporno naglašavaju razlike, a rijetko ono što nas povezuje – Snježana Köpruner vidi Bosnu i Hercegovinu kao prostor susreta, dijaloga i zajedničkih vrijednosti.

Za razliku od bosanskohercegovačkih političara koji načešće govore o onome što "ne može", iako su, i to masno, plaćeni "da može", onih koji uvijek i iznova govore o onome što nas razdvaja, a rijetko i gotovo nikada o većini onoga što čini bosaknsku paradigmu tako žilavom i vitalnom - Snježana Köpruner vidi zemlju susreta, dijaloga i zajedničkih vrijednosti. To je Bosna koja, kako bi rekao fra Ivo Marković, "prestaje biti dolina suza, nego rajski ambijent Božje blizine – u prirodi, u stvorenju, osobito u čovjeku, a posebno u ljudima patnicima, jer oni proizvode sućut, suosjećanje i ljubav".

Prije 1 dan

Priča Snježane Kopruner: "Uspjeh smo zamijenili prodajom djedovine i neradom"

"Čemu svojatanje ili negiranje BiH"

Posebno je značajan dio u kojem Köpruner postavlja pitanje čemu stalno svojatanje ili negiranje Bosne i svega bosanskog, odbacujući njen inferiorni položaj.

"U više navrata sam bila na grobu bosanske kraljice Katarine – nikada nisam vidjela da piše hrvatska kraljica. Za Tvrtka također – nije hrvatski kralj Tvrtko, već bosanski kralj Tvrtko. Zašto to nijekati? Zašto stalno izmišljati nekakve legende, a ne dati značaj onome što jeste? Ako su se ljudi sami smatrali Bosancima, zbog čega onda?", zapitala je.

Zbog svega navedenog, a o čemu su se pozitivno izjasnili brojni građani Bosne i Hercegovine i regije, viziji gospođe Köpruner treba odati iskreno društveno priznanje.

Uz nadu da će je slijediti i drugi – oni koji umjesto isključivog rasta ličnih prihoda i profita budu birali društvenu odgovornost – i koji će biti spremni sići s vlastitog "Olimpa" među ljude, bez kojih ne bi bilo ni njih, ni njihovih uspjeha.

Ništa manje važno, priznanje zaslužuju i zajednice u Travniku i Prozoru-Rami, koje su znale prepoznati vrijednost poslodavca poput gospođe Köpruner, ali i drugih koji djeluju na sličan način.

Gospođo Köpruner – hvala Vam.

Hvala Vam u ime građana Bosne i Hercegovine koje zapošljavate, onih koji s Vama sarađuju, ali i svih nas kojima vraćate nadu u ovu zemlju – u njene ljude, u njenog čovjeka.