Senadin Lavić: Građanski iskorak Bosne

Velikodržavni hegemonizam Srbije i Hrvatske, nacijska etnopolitika i cinički žurnalizam oblikuju sliku stvarnosti koja dominira na prostoru Bosne već tri decenije.

Sporne nivelacije i uniformiranja bitnih značenja života, kao znak aktivnog negiranja racionalnosti i mišljenja, otvaraju najteža pitanja smisla ljudskog djelovanja i postojanja uopće.

Više nego ikada prije, pred perverzijom društvene zbilje, nameće se zahtjev za novim interpretiranjem ili reinterpretiranjem svijeta u kojem se iracionalna politika isključivanja ili iskorjenjivanja Drugog nametnula na dijelovima Balkana kao modernizirajući projekt već od 19. stoljeća i traju do danas.

Trending

Ministar odbrane NATO države: 'Rusija je već počela s napadima, Putin zna kako da nas povrijedi'

Piše: Prof. dr. Senadin Lavić, za Radiosarajevo.ba

Sasvim je očigledno da politički programi, koje narodnjačke stranke u Bosni nude u povijesnom času, nisu kompatibilni sa zapadnoevropskim demokratijama u kojima su građani subjekti političkog sistema i nosioci suverenosti.

U Bosni se još uvijek pokušava nametnuti rasprava o tzv. “konstitutivnim narodima”, “legitimnim predstavnicima naroda”, etničko-religijskom političkom organiziranju stranaka, te tako postaviti skup tema koje ne dopuštaju iskorak iz autoritarno-feudalnog, predmodernog svijeta života u kojem su ljudi podanici vladara ili ratničkog vođe.

O građanskom društvu

Na taj način građani su postali diskriminirani zatočenici nazadne konflikte etnopolitike, koja živi od ostrašćenosti i radikalizacije narodnih grupa. Etničko-religijski koncept tzv. “legitimnog predstavljanja” je šifra za rasističko-šovinističko nametanje segregacijskog političkog modela.

U proteklih trideset godina godinama etnopolitika je pokazala suštinsku neosjetljivost za čovjeka koji živi u svakodnevlju. Stoga, demokratska građanska politika mora pokazati da misli na građanina i osjeća njegove probleme u BiH; ona mora misliti na obične ljude u svakodnevnom životu koji ni krivi ni dužni ispaštaju zbog nacionalističke bolesti pojedinaca, poneričkih projekata i projiciranih masovnih psihoza.

Misliti na građane, u ovom smislu, znači – boriti se za njihovu ravnopravnost na svakom pedlju državne teritorije Bosne i Hercegovine. Taj zadatak podrazumijeva vladavinu prava i slobodu čovjeka da bude to što on želi bez ikakvih prisila. A to je osnov građanskog društva koje otvoreno iskazuje svoju brigu i odgovornost za državu koja mu osigurava prosperitet.

O građanskom društvu govorimo kao političkom modelu kojim se nadilazi feudalno-autoritarno društvo i suštinski određuje moderno doba u Evropi. Građani Bosne hoće u slobodu postautoritarnog i postgenocidnog svijeta koji im pripada kao ljudima.

Država koja to osigurava mora biti određena drugim političkim principima, da bi se građanski život ostvario u liberalnom obliku i individualnim pravima i slobodama koje ne mogu biti odbačene nikakvim kolektivističkim presijama i hegemonijskim projektima iz 19. stoljeća koji slijepo slijede totalitarnu ideologiju.

Građansko društvo oblikuje se kao zajednica slobodnih i jednakih pojedinaca koji su kao državljani i građani sasvim jednaki sa svim drugim članovima društva u svojim pravima i društvenim obavezama. Slobodni građanin je subjekt društva i nosilac suverenosti moderne države!

Ko nudi ideje građanskog društva u Bosni?

Posljednjih godina jasno se prepoznaju političke organizacije, udruženja, nevladine grupacije i ličnosti koje zastupaju građanski poredak u Bosni. Tu se prije svega prepoznaje aktivnost Kruga 99, javni istupi pojedinih profesora s Univerziteta u Sarajevu i Tuzli, političko djelovanje Željka Komšića i Demokratske fronte (DF) koji su javno izgradili govor o građanskom društvu kao prepoznatljiv politički program, djelovanje SD i SDP, te drugih političkih organizacija. Sve to nažalost nije dovoljno za veliki okret koji treba ovoj državi.

Ovaj blok bosansko-hercegovačkih stranka koji se bori za objektiviranje građanskog poretka može se nazvati bosanski suvernisti koji su se suprotstavili etnopolitici, nacionalističkim mračnjacima, šovinistima, rasistima i fašističkoj ideologiji. Bosanski suverenisti zalažu se za građansko društvo i demokratsku državu slobodnih i ravnopravnih građana/državljana Bosne i Hercegovine, a protiv etničkih geta separiranih grupa i konfliktnih retrogradnih ideologija velikodržavlja.

Oni su stoga čuvari Bosne kao političke zajednice slobodnih građana, te u svome političkom djelovanju nadilaze okoštalu terminologiju posustalih ljevičara i pseudo-revolucionara koji su u 20. stoljeću izdali radničku klasu i ostavili je na margini povijesti služeći se komunističkim i nacionalističkim ideologijama kolektivizma koje su danas neosjetljive na probleme prekarijata. Bosanski suvernisti se oslobađaju klasnih konvertita i etnonacionalista, privjesaka velikih ideologija i koncentriraju se na čuvanje suvereniteta DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE! Oni znaju da samo građanski model političkog uređenja osigurava mir i prosperitet u BiH.

Protiv bosanskog identiteta

Bosanski suvernisti se moraju boriti protiv aktivnog negiranja bosanskohercegovačke države-nacije, njezinog suvereniteta i lažnog proglašavanja narodne grupa suverenom u državi Bosni i Hercegovini. To je jasno poricanje države Bosne i Hercegovine što jeste osnov velikodržavnog hegemonizma susjednih država.

U projektu perfidnog nepriznavanja suvereniteta Bosne organiziraju se političke napetosti, konflikti, radikalizmi i potencira se na “mržnji između naroda” koje onda treba “pomiriti”.

Prema tome, jasno je da radikalizam i etnička napetost u Bosni treba poslužiti da se ne bi pojavio bosanski identitet kod građana/državljana i svijest o bosanskohercegovačkoj naciji, a to je ono što je internacionalna zajednica priznala bez posebnog preferiranja sastojnih ili konstituentnih elemenata.

Bosanstvo je politički identitet građana/državljana koji svoju političku svijest vezuju za Bosnu i prema njoj se politički određuju. Po etničko-religijskom određenju oni slobodno mogu biti šta god hoće! Bosanstvo naglašava da je država Bosna i Hercegovina nezavisna i suverena država, 177. članica OUN i time je od svjetske međudržavne ili internacionalne zajednice percipirana i prihvaćena kao bosanskohercegovačka država-nacija.

Bosanskohercegovačka nacija je pravno-politička forma i izraz svijesti svojih državljana, Bosanaca koji je poštuju, prihvataju i služe joj kao svojoj domovini, državnom sklopu, povijesnoj činjenici i subjektu internacionalnog prava.

Time se u bosanstvu objedinjuje državljansko, građansko, pravno, političko određenje “naroda Bosne”. Dakle, bosanstvo nije etnička, religijska, biološka, plemenska oznaka ili određenje, nego je svjesni građanski izraz političkog identiteta koji proizlazi iz vezanosti za zemlju, tradiciju i državu koja se stoljećima zove Bosna u ovome dijelu Evrope.

Domaći žurnalistički propagandni cinizam nije u stanju da prepozna autentične političke stavove koji zastupaju bosanski državni interes i građansko društvo. Taj žurnalizam krivotvori stanje, obmanjuje javnost, lažno predstavlja pojave i procese, stvara lažnu sliku svijeta. On je osnova manipulacija koje etnopolitika provodi nad građanima.

Zašto govorimo o građanskom društvu i demokratskoj državi?

Budući da je bosansko društvo pod dominacijom etnopolitike u zadnjih trideset godina, koja je unazadila društvene procese i vratila ih u neku čudnu formu “karolinškog feudalizma” u 21. stoljeću, nužno je tragati za drugačijim modelom političkog poretka.

Građansko društvo podrazumijeva vladavinu prava, zaštitu individualnih i kolektivnih ljudskih prava, ekonomsku održivost, plaćanje poreza državi, sposobnost donošenja kvalitetnih zakona i poštivanje istih, poštivanje Drugih i Drugačijih. Etnopolitika, s druge strane, sa svojim dogmama ne osigurava građansku ravnopravnost i slobodu građana, a posebno je aktivna u potiskivanju bosanske građanske politike i vladavine prava.

Kidnapovanje identiteta

Govoreći o građanskom društvu ravnopravnih i slobodnih pojedinaca i grupa stupamo na put izlaska iz epohe zaborava i potisnutosti Bosne, poricanja Bosne, bosanstva, bosanskog nacionalnog identiteta, kao logičkog slijeda pravno-političkog razvoja države i društva. Građansko društvo je osnov države u kojoj su građani najviša vrijednost, odnosno sloboda pojedinačnog čovjeka je polazište savremene države.

Moderna evropska demokratska država ne poznaje koncept tzv. “konstitutivnosti” koji se pokušava nametnuti u BiH.

Projekt tzv. “konstitutivnosti” koji danas etnopolitika HDZ-a preferira predstavlja glavni instrument preko kojeg Srbija i Hrvatska ostvaruju direktno miješanje u unutrašnje stvari države Bosne i Hercegovine. Etnopolitika je otela državu od građana i koristi je za moć nekoliko etničko-religijskih oligarhija koje provode antidržavnu etnoteritorijalizaciju. Etnopolitika je, također, kidnapovala identitet naroda – propisuje ga, definira ga i procjenjuje ga, odnosno njime vlada kao sa svojim vlasništvom. Ona određuje ko je “pravi Bošnjak, pravi Hrvat i pravi Srbin”.

Slučaj Azre Zornić

Bosna i Hercegovina je jednostavna decentraliziran unitarna država u kojoj se zna centralna i jedinstvena vlast, a administrativne jedinice (niži oblici vlasti) su ispod nivoa države i ne mogu preuzimati ovlasti države. Bosna i Hercegovina nije federalna država, ona nije sastavljena od dvije države. Entiteti su administrativne jedinice države i nemaju suverenitet bez obzira što antibosanska velikosrpska etnopolitika pokušava predstaviti “entitet kao državu”!

Etnopolitika ignorira i potiskuju, u svome nacionalističkom poduhvatu, identifikaciju građana s državom Bosnom i Hercegovinom i razvijanje državljanskog identiteta. Ono što antibosanska propaganda zadnjih godina nameće bh. javnosti jeste fraza da “Bosna nije država”, nego je “zajednica tri naroda”, pri čemu se uporno podmeće protivustavna laž da je entitet “rs” država. To apsolutno nije tačno i ne odgovara pravno-političkom poretku i Ustavu BiH. Takvo postupanje ima se smatrati udarom na državu.

Presuda “Zornić” Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu upozorava na diskriminaciju građana ili ljudi koji ne žele da se u političkom životu BiH izjašnjavaju prema svome etničkom ili religijskom određenju, nego naglašavaju svoju građansku i državljansku poziciju kao primarnu. Ova presuda je nezaobilazna za Bosnu i Hercegovinu u toku reforme Ustava i Izbornog zakona i ona pomaže u otklanjanju diskriminacije građana.

Ovo je možda najvažnija presuda u korist građanske Bosne!