Savez kolumnista | Dr. Kržalić:  Normalizacija nasilja u javnom prostoru – narativi i posljedice

Na obilježavanju "Kočićevog zbora" nedaleko od Banje Luke prisustvovali su i zvaničnici Republike Srpske. Tako i treba jer Petar Kočić se smatra jednim od prvih pisaca moderne u srpskoj književnosti, ali i ličnost koja je svojim životom i političkim djelovanjem postala uzor različitim političkim strujama.

Piše: Armin Kržalić*, za Radiosarajevo.ba

Međutim, postavlja se pitanja da li su predstavnici i visoki funkcioneri koji su se zadesili tokom obilježavanja pročitali bilo koju njegovu zbirku pripovjetki, jer u svojim zbirkama S planine i ispod planine, Jazavac pred sudom i Jauci sa Zmijanja, Kočić govori o likovima Krajišnika kao gorštaka ponasa i prkosa, moralnih ljudi i rodoljuba.

Trending

Savez kolumnista | Tomislav Marković: Ratni zločinci - najzaslužniji građani Srbije

U svom stvaralaštvu, Kočić nigdje kroz svoje likove ne promoviše nasilje nad ženama kao što se je to moglo vidjeti na snimku koji se je pojavio a koji prikazuje kako pjevač na "Kočićevom zboru" s visokim funkcionerima bh. entiteta RS, predsjednikom SNSD-a Dodikom, doktorima koji imaju najplemenitiju ovozemaljsku misiju pjeva "Oj doktore, pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slezenu"!?

Publika je ne samo slušala, već i nazdravljala uz ove riječi. Ovaj detalj, naizgled marginalan, zapravo otvara bolnu društvenu temu: odnos institucija i političkog vrha prema nasilju nad ženama ali i općenito prema društvu. Tako se "Kočićev zbor" od manifestacije kulture i nasljeđa pretvorila u pozornicu na kojoj je nasilje nad ženama dobilo javni aplauz i politički pečat.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Normalizacija nasilja kroz "narodnu šalu"

U entitetu u kojoj se svakih šest i po sati prijavi jedno krivično djelo nasilja u porodici, po izjavi Gorice Ivić, izvršne direktorice Fondacije "Udružene žene" Banjaluka,  izvođenje ovakvih stihova na javno finansiranom događaju nije nimalo bezazleno. Time se šalje poruka da je nasilje nad ženama dio "humora" ili "tradicije", a ne ozbiljan društveni problem koji razara porodice i zajednice. Kada se nasilje pretvara u pjesmu, ono se normalizuje – postaje prihvatljivije, čak i zabavno.

Prisutnost Milorada Dodika u publici, njegovo slušanje i odobravanje tokom izvođenja pjesme, nose duboku simboliku. To je signal društvu. Ako predsjednik vladajuće stranke (koji i dalje nastoji da se predstavi kao "najviši politički autoritet u RS", iako je osuđen pred Sudom BiH, a institucije države su mu oduzele mandat, op.ur.), ne osjeća potrebu da se distancira od poruke koja ismijava nasilje nad ženama, kakvu poruku onda dobijaju žrtve nasilja? Da su njihova patnja i trauma nebitne. Da su institucije spremne da tapšu i pjevaju, umjesto da štite i djeluju.

Nakon što su Nezavisne novine objavila tekst o skandalu na "Kočićevom zboru", Dodik je napisao na društvenoj mreži X, uvredljivim stihovima o ženama nije mjesto nigdje:

"Žene moraju biti obasute pažnjom, ljubavlju i poštovanjem. O ženama su napisane najljepše i najemotivnije pjesme, zato je za svaku osudu vrijeđanje žena i veličanje nasilja nad njima."

Međutim, ako je istinski mislio tako onda je trebao i morao da reaguje nakon prvog stiha ili da napusti prostor u kojem se pjevaju ovakve pjesme, a ne potegnuti flašu i kasnije se oglašavati putem društvenih mreža kao ženopazitelj. Naravno, ne želimo reći da Dodik nije to, ali je morao u ovakvoj situaciji ili neko barem oko njega razumjeti ovakav stih i djelovati. Tako bi jasno pokazao svima da svojim djelima i pristupom jača borbu protiv nasilja nad ženama. 

Sigurnosne posljedice

Ovakvi narativi zagovaranja nasilja podrivaju višegodišnje napore organizacija civilnog društva, policijskih agencija i međunarodnih partnera koji rade na prevenciji i zaštiti žrtava nasilja.

Kada najviši zvaničnici ne samo da ignorišu problem, već mu daju legitimitet, borba protiv nasilja gubi institucionalnu snagu. Dugoročno, sigurnosne posljedice ovakvog pristupa višeslojne su:

• Erozija povjerenja u institucije. Žene koje su preživjele nasilje dobijaju jasnu poruku da institucije neće stati na njihovu stranu. Nepovjerenje prema policiji, centrima za socijalni rad i sudovima raste, što vodi smanjenom broju prijava nasilja.
• Povećanje društvene nestabilnosti. Kada se sistem vrijednosti zasniva na tolerisanju nasilja, raste rizik od reprodukcije nasilnih obrazaca i među mlađim generacijama. Nasilje u porodici preliva se u javni prostor, produbljujući društvene podjele i nesigurnost.
• Delegitimizacija pravnog okvira. Iako su zakoni o zaštiti od nasilja usvojeni i u RS-u i na nivou BiH, ovakvi događaji ih obesmišljavaju. Ako se nasilje nad ženama može "slaviti", onda norme na papiru gube težinu i pretvaraju se u mrtvo slovo.
• Radikalizacija društvenih narativa. Kada najviši zvaničnici šalju poruke koje opravdavaju ili relativizuju nasilje, otvara se prostor i za druge oblike društvenog ekstremizma, od mizoginije do političke netrpeljivosti.
• Akademska zajednica šalje jasnu poruku da nasilje nad ženama nije ni šala, ni pjesma, ni povod za nazdravljanje. Kada ga legitimišu najviši politički autoriteti, ono prestaje biti privatni problem i postaje političko pitanje. Društvo u kojem se pjeva o prebijanju žena, a lideri tapšu i nazdravljaju, šalje jasnu poruku: nama nasilje nije prioritet.

Zato borba protiv nasilja nad ženama u u bh. entitetu RS neće biti vjerodostojna sve dok se politički vrh ne odrekne ovakvih narativa i ne pokaže istinsku posvećenost zaštiti žena, ljudskom dostojanstvu i društvenoj sigurnosti.

*Autor je profesor Univerziteta u Sarajevu – Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba