Savez kolumnista | Dizdarević: Atentat na Trumpa - tragedija i farsa Amerike i svijeta

Činjenice su poznate i sve je u nekoliko rečenica: Mlađani atentator, očigledno individualac, došunjao se po krovu na puškomet do Donalda Trumpa koji je započinjao vrući predizborni govor u Pennsylvaniji i očešao metkom uho predsjedničkog kandidata.

Ubio je jednog i ranio dva pratioca, i prije nego što je i sam ubijen – otvorio planetarnu farsu od objašnjavanja kuda to sada idu Amerika (sic !) i svijet na svom "demokratskom putu".

Piše: Zlatko Dizdarević, za Radiosarajevo.ba

Trending

Zelenski poziva Ruse na pregovore o miru, oglasio se Kremlj, ali i Amerikanci

Uz dosta realnu pretpostavku kako su hici do sada nepoznatog Matthew Crooksa bezmalo već inaugurisali ponovo Trumpa za predsjedničku fotelju ispred Joe Bidena  – koji se za koji mjesec možda više neće ni sjećati ovog događaja – za bobu neprecizni metak samo je ukazao, na brutalan način, svu tragediju i farsu Amerike i svijeta u ubrzanom kotrljanju nizbrdo. Rijetko viđenom minulih decenija.

"Šok" koji će promijeniti sve

Ipak, najupečatljivija je sada u ovome utrka svjetskih "lidera" (koja tuga spram smisla "liderstva", posebno u Evropi od prije nekoliko decenija) u tragikomičnim izjavama o "političkom nasilju za koje u našim demokracijama nema mjesta".

I svi se kao papagaji poistovjećuju u tom strahu spram opasnosti za demokraciju. Od Stoltenberga i Macrona, preko al-Sisi, Erdogana, Šolca, Xi Jinping do Meloni, Ursule von der Leyen itd.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Čudo da u prvim reakcijama nije bilo i većini od njih prijatelja, lidera slobode i humanosti Netanyaha. No, on će svoje duboke slobodarske i demokratske porive nastaviti da dokazuje dnevno bombardujući evo sada ciljano i škole sa djecom u njima...

Na svoj način, ipak, vrhunac u odgovoru na krvavo uho Trumpa i njegove trijumfalne uzvike sa stisnutom pesnicom "Borba, borba borba...!" dosegao je Joe Biden nakon što su mu vjerovatno objasnili šta se to desilo, kazavši epohalnu konstataciju sa pozicije odlazećeg predsjednika: "Ovo je bolesno, u Americi nema mjesta za ovakvu vrstu nasilja..."

24.06.24. 08:44

Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Netanyahu napadnut - od vlastite vojske!

A nakon svega, evo sluti se bez ostataka da ga je već zamijenio sada novi heroj, metkom okrznuti Tramp koji je ne tako davno tražio da se naoružana djeca po američkim školama mogu eliminirati samo – "naoružavanjem nastavnika".

Kažu optimisti danas, dva dana nakon pucanja na Trampa, da će taj "šok" promijeniti sve.

Brzinom opredjeljivanja za genetskog tvrdolinijaša i kauboja iz starih filmova, umjesto za aktuelnog predsjednika koji na konferenciji NATO-a Zelenskog poziva na binu imenom Putina – hoće.

Tu počinje i završava kraj "mijenjanja svega". Sila nebeska u kojoj svekoliko odgajanje od rođenja ciljano, istinski, genetski, stvara uvjerenje da su najjači sa svim neupitnim pravima koja im iz toga slijede, pomnožena interesom i samo golim interesom, neće i ne može se promijeniti izborima. Jer izbori traže nastavljača tog mentaliteta vladanja, a na njega pucaju oni kojima se iz ko zna kakvih, velikih ili čak i bizarnih razloga, ovaj ili onaj ne sviđa.

Istorija praktično mlađane a odavno nekontrolisano moćne države, u mnogim aspektima nabildavanja, bilježi crnu listu lidera i ljudi u borbi za liderstvo na koje se pucalo kako je ko odlučio i smislio - od ubijena četiri predsjednika, Lincolna, Garfielda, McKinleyja i Kennedy, pa kandidata u predizbornim kampanjama, proput Roberta Kennedyja ili Martin Luther Kinga, do neuspjelih pokušaja ubistva u slučajevima atentata na Obamu, Reagan, Forda (dva puta) i Volasa...

U cijeloj ovoj istorijskoj sagi, tragedija je Amerike što je oduvijek odgajala, to čini neupitno i danas, mentalni sklop prava na planetarno liderstvo realizovano i silom, jer kaubojština to milom ne može.

Demokratski - do pucanja

To liderstvo traži pobjedu svugdje a po svaku cijenu gazi pred sobom svakoga ko vjeruje da ima pravo uz oružje misliti i ponašati se drugačije. Kažu, demokratski, do pucanja.

Otud i milioni mrtvih unaokolo po svijetu na prostorima sa kojih valja izvući razna bogatstva i rezerve, od energenata, do vode, ruda, hrane itd. Otud eno i "demokratskih revolucija" a zapravo klasičnih zločina nad onima koji ne igraju zadatu igru. To su onda "proljeća" a zapravo duboke jeseni tamo gdje se hoće dirigovano "sunce"... Otud i robotizacija uma i pameti jer sloboda misli onome kome treba uzeti nije dozvoljena. Konačno, otud i eutanaziranje nekadašnjeg svjetskog poretka, političkih sloboda i autentičnosti, sve do doista jadnih utrkivanja da se, evo i u ovoj situaciji, tzv. lideri takmiče u zgražavanju nad "nasiljem u ugrožavanju demokratije".

Možemo se sjetiti demokratije sa Trumpom i svega onoga što je već pokazano u minulom mandatu tamo gdje mu je to trebalo – recimo sa Izraelom i Jeruzalemom, ili sa Bidenom što je ostavio otvorena vrata do današnjeg dana za genocid neviđenih razmjera u Gazi koji traje i traje i traje.

Uz doslovno šprdanje Netanyaha sa Bijelom kućom i njihovim "sugestijama" iako mu, eno i kod kuće, u Izraelu, sada već i većina stanovništva saopštava da treba da ide sa vlasti – odmah!

Krvava mrlja i potoci krvi

Cinizam ukupnog planetarnog konteksta storije sa krvavom mrljom na licu Trumpa koja treba da preokrene cijeli svijet na bolje, jer je "ovo bolesno, ne možemo biti ovakvi" (čuj ne možemo, mi Amerika!)  jeste u prenemaganju onih koji šutke posmatraju "ovakvu Ameriku" i tako će i nastaviti koliko sutra, da o vremenima nakon pobjede Trampa u novembru i ne govorimo.

Krcat će se oružje Izraelu dalje, uključujući i one iz drugog plana za koje se, recimo, mislilo da to neće, poput Srbije ili Turske, a posebno uz neupitne lidere demokracije kao što su Velika Britanija, Francuska itd.itd. "Čestiti" Arapi će i dalje sarađivati sa Netanyahauom kao što to radi Rijad čije obavještajne službe već decenijama sarađuju sa Mosad-om, a Emirati, Bahrein, Maroko sa njima jedva dočekali da "normaliziraju odnose"sa Izraelom, pa brže-bolje to zaledili kad je Gaza prokrvarila do genocida.

Mnogi su dokazi povjerenja u "snagu demokratičnosti" velikih i najmanjih "lidera" sa Trumpom, eto nedopustivo napadnutim kandidatom za Bijelu kuću uz nekoliko kapi krvi na licu. U danima kada teku potoci krvi djece koje ta demokracija ne želi da odbrani zbog interesa krvoloka "najdemokratskije zemlje na Bliskom istoku".

Neka oproste optimisti

Bezbrojni su i mali i zaboravljeni događaji što govore o ushitu sa ovih prostora spram lidera Amerike. Recimo, Sporazum o "ekonomskoj normalizaciji" što su ga na zahtjev Trumpa 2020. potpisali Srbija i Kosovo, a Izrael onda priznao Kosovo kao državu pa ovi otvorili ambasadu u Jeruzalemu. Kobajagi teško razočarani Vučić kompenzaciju onda nalazi u uzletu ekonomskih i vojnih odnosa sa Izraelom, a preko njih i sa Amerikom. Jasno, uz ambasadu Srbije u Jeruzalemu.

Svoju "demokratsku poslušnost" Washingtonu, pasivnošću spram Bliskog istoka pa evo i Palestine iskazali su i svi oni koji nisu imali vlastite hrabrosti, ali jasno ni dozvole, da svojevremeno podrže zahtjev Palestine za prijem u Ujedinjene nacije (UN) čak ni u statusu države-promatrača. A bio bi to kapitalan napredak Palestini samim dobijanjem prefiksa "države" u Svjetskoj organizaciji, sa zastavom u New Yorku. Među onima koji nisu smjeli podići ruku "ZA", uz uočljivu manjinu, bile su i BiH i Hrvatska!

Sve ovo danas, na prvi pogled, može se činiti nevažnim u poređenju sa realnostima u kojima živi planeta. Ali, upravo je ta realnost svojevrsna tragedija i istovremeno farsa do koje je došla realnost svjetske politike. I očekivanja da će se to sada sigurno promijeniti u uznesenom napretku "demokrate" Trumpa nad aktivnim, odlučnim i stamenim Bidenom.

Neka oproste optimisti, istinski ili natjerani uz nalog da takvi budu, ali – propadanje nekadašnje "planete", uz sve ratove u muke, jadno do cinizma. Ili šprdnje. Sa i bez naloga učiteljima da se naoružaju u odbrani pred učenicima. I nalogu da se eto, ta zemlja ovim "ujedini".

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba