Salmedin Mesihović: Između ideala i prijetnji

 

 

 

 

Rajko Vasić, poskok-kolumnista (Montaža: radiosarajevo.ba)

„Ko se bori može izgubiti,
ko se ne bori, već je izgubio“
Bertolt Brecht

U ovim sedmicama i danima, kada se predizborna kampanja zahuktala do samoga usijanja, u odnosu na buku kampanjiranja stranaka i kandidata, skoro je neprimjetno prošao protest radnika Polihema iz Tuzle. Ovaj protest se ni po čemu ne bi izdvojio iz miljea mnogih drugih kroničnih radničkih protesta koji su postali svakodnevnica života u ovoj zemlji, da nema jednog detalja. Pred zgradom vlade Federacije BiH (nekadašnja zgrada Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine), povrijeđene su dvije radnice u sukobu sa policijom. Nažalost, od halabuke strančarenja i borbe za preostale mrvice vlasti i privilegija Snježana Kuduzović i njega povrijeđena kolegica, kao i masa radnika sa bijelim majicama na kojima je pisalo „Aušvic“ su zauzele tek sporedno mjesto u vijesti.

Zapjenušana atmosfera predizborne kampanje jednostavno nije dopustila da se čuje glas povrijeđenih i opljačkanih. Gdje su sada raznorazni odbori za ljudska prava, gdje su sada stranke (posebno one sa ljevice), gdje su sada kandidati (ne znam je li ijedan kandidat posjetio radnike Polihema)... Izgleda da ih nema. Tako i radnici Polihema dijele sudbine radnika Zraka, Sokola, Željezare, Krivaje, TAS-a, Aide iz Tuzle, Granita, Žice, Energoinvesta, Unisa, Agrokomerca, Famosa, Šipada, Zore, TATa, Hidrogradnje, Natrona Maglaj, Pretisa, Igman Konjic, Vitezita, Koksno-hemijski kombinat Lukavac, bezbrojnih rudnika, KTK Visoko, Hepoka Mostar, Enegropetrola, Feroelektra, Interšpeda, Terminala, SIP Stupčanica, Slavka Rodića, Pobjede Goražde, naših banaka... itd... itd...

Nekada ponosni giganti i privredni kapaciteti su danas opljačkani, u ruinama tzv. „tranzicije“, a njihovi radnici u statusu parija. Ukratko rečeno „meso radnika“ je jeftinije od jagnjetine. Radnicima nije oteta samo egzistencija, nego i ponos i snaga... A onda se pojavljuju raznorazni spasioci nacija i religija, raznorazni samoproklamirani sveci i „izabranici“ koji se utrkuju ko će donijeti spas svome narodu... E gospodo (nažalost i drugovi) dušebrižnici narod se brani tako što se brane njegove fabrike i privredni kapaciteti, njegova monetarna suverenost, njegovo kvalitetno obrazovanje i progres... a ne posezanjem za primitivnom kvazi-patriotskom retorikom i demagogijom.

Patriotizam je borba da se uzdignemo privredno, kulturno i obrazovno, a ne da se takmičimo u mržnji. I zato ja u radnici Polihema Snježani Kuduzović prepoznajem kako to treba da narod zna kako da pobijedi beznađe, prepoznajem čovjeka kojemu je ova zemlja prije svega i zauvijek, i koja je snaga kojoj vjerujem u „ratu“ protiv mafije.

I gdje smo tu mi pojedinci, možemo li nešto učiniti. Da li smo spremni da nešto uradimo, da nešto promijenimo ili ćemo se prepustiti stihiji polagane propasti i apsorbiranja u dekadens. Naravno da je to moguće, jer i najmanji detalj koji pokrenemo u pozitivnom smjeru, je korak naprijed. Ja osobno ne vjerujem da će izbori nešto radikalno promijeniti situaciji i da će doći do sistemske promjene, ali promjene se ne dešavaju samo na izborima i u okviru partokratskog ustrojstva (kao što se to uobičajeno misli).

Detalji u našem ponašanju, radu, kreativnosti, odnosu prema drugim ljudima, ali i hrabrosti da kažemo šta mislimo i da se borimo za ono što mislimo da je progresivno su doprinos boljem i kvalitetnijem. Sadašnji moćnici i strani i domaći su obični „tigrovi od papira“, koji održavanjem partokratskog (vladavina stranaka), kleptokratskog (vladavina lopova) i kakistokratskog (vladavina najgorih) sustava i širenjem straha ustvari čuvaju svoje privilegije i pozicije. Potrebno je da mi promijenimo stav i da se čvrsto stane na stazu Spoznaje i promjena.

Dovoljno je samo primijeniti devizu Karla Paula Reinholda Niebuhra: „Bože,daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što mogu i mudrosti da prepoznam razliku među njima“. Ali boriti se za ideale je i direktno povezano sa drugom krajnošću, a to je suočavanje sa prijetnjama, uvredama i pokušajima diskvalifikacije. Znači poruka za sve one koji žele istinske, a ne kozmetičke promjene je jednostavna, a to je da je put koji su odabrali ustvari kretanje između ideala i prijetnji.

Zato se i ne treba plašiti niti očajavati kada se suočite sa izlivima otrova zmijskog srca koje još uvijek kuca, ali niti odgovarati na provokacije, prijetnje i malicioznosti. Oni to upravo hoće, kako bi se čovjek skrenuo sa staze koju je odabrao i upao u kaljužu u kojoj uspijeva proklijati samo sjeme zla. A u toj kaljuži se to sjeme zla hrani lažima, prijetnjama najniže vrste i uvredama (slično onima koje su prema autoru ovog teksta odaslane prošle sedmice), samo radi toga što je govorio istinu ili bar nastojao da govori istinu.

Zato i neće biti odgovora poskocima, Rajku Vasiću i onima koji šalju anonimne "poklone". Jedino počast radnicima Bosne i Hercegovine...

Napad Rajka Vasića i poskok-fašista na Salmedina Mesihovića
Salmedin Mesihović: Otvoreni i licemjerni neonacisti u BiH

radiosarajevo.ba