S ove strane Drine | Dragan Banjac: Nakon smrti Ratka Mladića, najviše državne počasti druge države

Jedanaestog jula 1995. godine u Srebrenici iz jedne "bukove glave" (Ratka Mladića) izašle su ove riječi: Srpskom narodu poklanjamo ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se poslije bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovom prostoru.

Turci su mu Bošnjaci!

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Beogradski advokat:Ako Srbija sahrani Mladića uz najviše počasti priznaje da je odgovorna za genocid

Taj isfabrikovani heroj a zapravo kukavica najvišeg ranga ubrzo će se, uz pomoć srbijanskih bezbjednosnih službi i najviših predstavnika vlasti (nekoliko garnitura) skrivati kao nekakva strina da bi napokon u Lazarevu kod Zrenjanina rekao tragateljima "Ja sam taj koga tražite". Isporučen je Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu gdje je nešto više od 15 godina pokušavao da smiri svoju napaćenu i grešnu dušu.

Ne vjerujem da postoji ljudski stvor koji bi mogao da se raduje bilo čijoj smrti ili nevolji, čak ni oni kojima je kuće zavio u crno, a najmanje će da ga tobož žale oni koji bi da i na njegovj smrti nešto ućare.

MINISTAR VUJIĆ: General Vojske Republike Srpske Ratko Mladić biće sahranjen uz najviše državne počasti, potvrdio je jučer za banjalučku Alternativnu televiziju (ATV) ministar pravde Srbije Nenad Vujić. Ko ne čita pažljivo pomisliće da je ovo izjavio nazovi ministar nazovi državice sa nezvaničnim sjedištem u banjalučkim Banskim dvorima a, kao što se vidi, sa upravom u Beogradu.

General Mladić je general i znaju se protokoli...čiji general, ministre bijedni! Zna se, kaže, i njegova uloga, ali i ono što pripada generalu Mladiću to će sigurno biti ispoštovano. "Napominjem da je Republika Srpska neko ko ovdje ne odlučuje, porodica će odlučiti i o mestu na kojem će biti sahranjen jer to jeste stvar njegove porodice", rekao je Vujić za ATV.

Na kraju ministar koji se pača u poslove/nadležnosti banjalučke vlasti veli: "Mi očekujemo od Mehanizma da nam da određeni vremenski okvir koje su procedure i koji su koraci koje treba da preduzmemo. Spremni smo da ukoliko bi rekli da dođemo sutra ujutro, bili bismo  u Hagu i preuzeli tijelo generala Mladića".

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

OSTALA POLJA SMRTI: Urednik nedjeljnika Vreme Filip Švarm komentarišući smrt haškog osuđenika, ratnog zločinca Ratka Mladića, rekao je za N1 TV da je otišla figura "iza koje su, gdje god je bio u ratovima od 1991. do 1995. godine, ostala polja smrti. On je čovjek polja smrti".

Za Bosnu i Hercegovinu, to je odlazak čovjeka koji je odgovoran za Srebrenicu, takve će biti i reakcije tamo. Kad je riječ o Hrvatskoj, oni će podsjetiti na Mladićevu ulogu 1991. i 1992. kad je bio komandant tadašnje jedinice JNA, odnosno srpske vojske Krajine neko kratko vrijeme. I konačno za Srbiju to će biti još jedan pokušaj relativizacije, kao i u Republici Srpskoj, kao i jedan pokušaj revizije nove istorije, gdje će se Mladić predstavljati kao mučenik, veliki borac za Srbiju i Srbe, žrtvu Haškog tribunala", naveo je Švarm u "Danu uživo" na N1.

15.07.26. 10:25

S ove strane Drine | Dragan Banjac: Presuda Natpopu

ČONGRADIN: Snežana Čongradin, novinarka dnevnog lista Danas na početku teksta ("Smrt genocidaša Mladića") kaže da je teško "sabrati misli, posljedična osjećanja, kada umre jedan zlikovac. Pogotovo ako je pripadnik tvog naroda, države, gdje si se rodila ili rodio, odrasla ili odrastao ili gdje i dan danas živiš i radiš. Odgajaš djecu…

U zemlji u kojoj najveći broj građanki i građana misli o tom zločincu, tom gadu, tom najgorem čovjeku koji je rođen na ovim prostorima i dobio priliku da svu tu svoju zlobu ispolji u punoj snazi, da je heroj, da je branio srpski narod, da je doprinio njegovom dostojanstvu. Također, jako je teško živjeti u zemlji u kojoj su na vlasti, ponovimo, prilika je, pa me izvinite, portparoli genocida koji je Ratko Mladić izveo na terenu, pobio više od osam hiljada Bošnjaka za tri dana. Samo zato što su Bošnjaci. Tako su se rodili i na tom, nesretnom mjestu se 11. jula 1995. našli. U Srebrenici.

"Snažno, sa tadašnjom mladalačkom energijom političkih retarda, samoživaca, glupana, bezosjećajnih ljudi, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije i Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova, podstrekavali su i podržavali da se genocid dogodi, da njihov narod, srpski narod, bude zauvijek obilježan kao onaj čiji su predstavnici genocid izveli.

Kako su uspjeli da poslije toliko godina, više od tri decenije, pobjeđuju na izborima, da budu omiljeni među građankama i građanima Srbije, nije teško pretpostaviti. Kad si tako silan da braniš genocid, da staješ iza genocida, opravdavaš ga, negiraš, ne priznaješ, ne odričeš se te najgore, najružnije prošlosti, svakako da imaš "sposobnosti" da silom i brutalnošću postupaka, lažima, krađom, teškim obmanama, držiš narod pod kontrolom. Huškaš ga na sve druge koji vide stvarnost onakvom kakva jeste, kakva je dokazana. Ne samo kroz hiljade i hiljade svjedočenja i dokaza, nego i kroz najdirektnije izjave koje stoje u odbranu jednog takvog zlikovca koji je umro u zatvoru u Haškom tribunalu, piše Čongradin.

Sjećam se dana hapšenja. Bila sam sretna. Na vlasti su bili pobjednici 5. oktobra. Međutim, i ta vlast je izbjegavala da stvari nazove pravim imenom. Da kaže šta se dogodilo u Srebrenici. Kakvo zvjerstvo, kakav zločin, kakva odvratna stvar, u ime našeg naroda, mene, tebe, nas. Ta vlast je izbjegla da u Deklaraciji Skupštine Srbije koja je bila izglasana 2010. godine, genocid nazove genocidom. Da time sa naših leđa zauvijek skine to obilježje, da objasni narodu da su Ratko Mladić, Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj…, ljudi-neljudi, koji više nikada ne smiju da se nađu u pozicijama da odlučuju, o našim sudbinama govore.

08.08.26. 13:48

S ove strane Drine | Dragan Banjac: Plemenski mentalitet pobijedio

UBIJEN U ZATVORU: Zvanični Beograd drži se uzdržano. Kada je riječ o sadašnjem predsjedniku, on se o Mladiću izjasnio davno lijepeći tablu sa njegovim imenom – Bulevar Ratka Mladića u novobeogradskoj ulici koja je nosila ime Zorana Đinđića. Ali srbijanski mediji, ako se izuzmu Vreme i Danas (Švarm i Čongradin), idu od toplog do mlakog. U prvim najavama vijesti o Mladićevoj smrti čitači su počinjali "Umro je general Mladić", bez dodavanje da je general Vojske RS. Zapravo, to je tačno, on je bio general GŠ iz Nemanjine...

Agencija Tanjug navodi da je Mladić za većinu Srba veliki patriota, a za Bošnjake ratni zločinac. Kaznu je, dodaje Tanjug, a prenosi beogradski dopisnik Hine, služio u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu, "a njegov život je u dužem vremenskom periodu bio ugrožen bolešću", dok su njegova obitelj i odvjetnici podnosili više zahtjeva da ga se pusti na privremenu slobodu radi liječenja u Srbiji, ali su svi ti zahtjevi odbijeni.

"Odbijanje Haga da pusti Mladića na liječenje uz porodicu mnogi su tumačili kao naknadnu presudu da on bude osuđen na smrt", navodi agencija, dodajući da je Mladić tokom boravka u pritvoru imao dva moždana i srčani udar.

Radio-televizija Srbije (RTS), faktografski navodeći Mladićev životopis, njegovu karijeru oficira u nekadašnjoj JNA, a potom i u vojsci bosanskih Srba, podsjeća na presudu u ICTY-a. Također, RTS, uz beogradski dnevnik Večernje novosti, podsjeća da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić sredinom augusta tražio da se Mladiću omogući da "posljednje dane života provede kod kuće".

Dragan J. Vučićević, glavni i odgovorni urednik smrdljivog tabloida i smrdljive TV Informer, vrlo bliskih Prepodobnom Josifu, ocijenio je kako "prava vijest ne treba da glasi da je preminuo Ratko Mladić, već da je ubijen u Haškom tribunalu". Vučićević, uz izjavu saučešća porodici, navodi da je Haški sud "teroristička organizacija koja ima (on nije pretjerano pismen i kaže "ima za cilj" – prim. D. B) "za cilj da osudi Srbe za genocid, a sada je ubila generala" i da će to što su njemu uradili u Hagu "ostati vječita bruka međunarodne pravde".

VULETIĆ IZUZETAK: Predsjednik Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić proslijedio mi je deo teksta koji je napisao za Slobodnu Bosnu, sat vremene prije vijesti o Mladićevoj smrti. On uz pitanja koja je dobio sebi je postavio još jedno: Da li većina Srba poštuje, cijeni i obožava Ratka Madića zbog zločina koje je počinio? Nažalost DA! Svi znaju da je sve za šta je osuđen tačno. Da to nije tačno ne bi ovih dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predjsednik hrvatskog parlamenta Gordan Jandroković razmijenjivali poruke kao da smo ured rata. Nema budućnosti za srpsko društvo sa politikom koju podržava. Srpsko društvo se potpuno raspalo. Ratko Mladić je bio 90-ih godina najrevnosniji izvršilac zločinačke politike Srbije prema susjednim državama/narodima. Srbija danas, 30 godina nakon izvršenog genocida u Srebrenici koji je naredio Ratko Mladić nema nijednu, najmanju poslaničku grupu koja bi predložila Rezoluciju o osudi genocida i Zakon o zabrani presuđenog genocida. Šta drugo možemo da zaključimo osim da naši poslanici izlaze u susret lobotomiranom srpskom narodu. Sami sebe isključijemo iz normalnog diela svijeta, zato ostajemo kako reče bivši predsjednik Tomislav Nikolić crna rupa na prelijepom persijkom (EU) tepihu.

Prije oko 22h

Dragan Bursać: Zaslužuju li Beograd i Banja Luka ulicu Ratka Mladića i zašto DA?!

SUSRET U SREBRENICI: Pošto sam, uz rahmetli Zorana Petrovića Piroćanca, onih julskih dana bio jedini insan iz Srbije u Srebrenici ne mogu da ne pomenem nekoliko susreta sa 'goropadnim' Ratkom. Prvi put smo se sreli na Palama. Osamili smo se kratko u borovini, gde sam ga ubijeđivao da batali služenje pjesniku sa udubljenjem na bradi a on meni da je krajnje vrijeme da se "priključim srpskoj stvari". Ubjeđivanje nije donijelo rezultat. Susreli smo se i u Bileći tokom sjednice nekakve Skupštine SAO Hercegovine, gdje su osim Radovana Karadžića i njega na sednici nastupali i lokalni hercegovački politički đilkoši sa sve Božidarom Vučurevićem, kamiondžijom i pjesnikom.

U Srebrenicu sam išao sa pomenutim kolegom Piroćancem. Negdje sam to već rekao, možda baš na ovom portalu tokom razgovora sa kolegom Farukom Vele u sarajevskom hotelu Europa, moji (Borba) nisu bili previše zainteresovani za tu priču. Dvojica urednika koji više nisu živi i zato ih ne pominjem, govorili su mi da mi je dosta tumaranja po ratištima i da će to da pokriju - agencijama.

Ipak sam otišao. Brzo smo naletjeli na Mladića. Ko ti je taj, Zorane? Ne brini, generale, moj pomoćnik, naš je, kaže Piroćanac i shvatim da su oni na "j*bi si mater". Znam ja ko je on, vidjet ću s ovim mojima da večeras na njemu isprobaju ruku.

Kama je izostala. Valjda je i njemu i njegovim bilo dosta klanja tih dana. Da sam ga vidio živog zahvalio bih mu na tome, ovako neću.

Ratko, nekako na kraju sve dođe na mjeru! Ovi što te navodno žale brzo će da prekreče tvoje herojstvo sa beogradskih fasada, a sokače sa imenom teško ćeš da dobiješ i u Božanovićima kod Kalinovika.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.