S ove strane Drine | Dragan Banjac: Plemenski mentalitet pobijedio

Moja draga i veoma poštovana bh/srj/sfrj pjesnikinja (F. D.) u vrelo poslijepodne u petak predveče poselamila me je stihovima Ćamila Sijarića iz pjesme: Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj. "Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj/I donese grčku tepsiju i po tijelu rane/žene mu rekoše da mu tepsija iz Grčke ne valja, jer je plitka./Mi mu rekosmo da mu ni rane Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke./Rekosmo mu: Mi bismo ti kod kuće zadali dublje/Rane."

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Uzvratio sam joj "tematski" slično, kratkim dijalogom koji mi je davno ispričao beogradski Nikšićanin (dakle Crnogorac) M. Z. predočivši mi razgovor dvojice njegovih zemljaka. "Ko ti izbi oko?" – pita jedan. "Brat!" – odgovori mu. "Zato je tako duboko", reče ovaj drugi.

Trending

Fotografije iz Sarajeva koje sve govore: Kako Miljacka izgleda ljeti?

Zašto smo mi (svi, redom!) na ovoj balkanskoj vjetrometini ovako žestoki obračunu i sa najbližima ne tražite odgovore. Nema ih. Naša zajednička mahnitost je duboko u nama i, slobodan sam reći, trajna. Ima li pomoći? Nema!

VELIKANI SVIJETA: Moj kafanski prijatelj, akademik Nenad M. Kostić (hemičar) i veliki poštovalac BiH, proslijedio mi je četiri najveće svjetske dženaze/sahrane. Navodi: Kraljicu Elizabetu II ispratilo je 2022. godine više od 500 šefova država i visokih zvaničnika. Živjela je 96 godina i nominalno vladala trideset dvjema suverenim zemljama. Čak 70 godina sjedila je na prijestolu Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske i zemalja Komonvelta širom svijeta. Umrla je kao monarh 15 zemalja.  

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Papu Jovana Pavla II ispratilo je (2005. godine) 165 kraljeva, kraljica, predsjednika, i premijera. Okupili su se hrišćani i nehrišćani. Vodio je globalnu, uticajnu Katoličku crkvu.

Nelsona Mandelu ispratilo je (2013. godine) oko sto aktivnih i bivših šefova država i vlada. Bio je i ostao moralni autoritet.

Josipa Broza Tita ispratile su (1980. godine) delegacije 128 zemalja, od 154 tadašnje članice Ujedinjenih nacija. Vodili su ih: 31 predsjednik, 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva, 47 ministara spoljnih poslova. Učestvovale su delegacije 40 političkih stranaka, Ujedinjenih nacija i još šest međunarodnih organizacija, šest oslobodilačkih pokreta. U vrijeme Hladnog rata okupili su se zvaničnici iz istočnog, zapadnog, nesvrstanog bloka.

NAŠ MEĐU ČETVORICOM: Rečeni Kostić koji je decenijama znanje prenosio studentima na mnogim američkim univerzitetima nakon povratka u domovinu trajno je, nema sumnje, zbunjen. Kako je moguće, s kneglom u grlu priča Kostić, da se mi, koji smo imali jednog svjetskog ponesemo kao posljednji ološ i citira Bogdana Bogdanovića.

"Jugoslavija je bila pokušaj urbanizacije i evripeizacije jednog duboko ruralnog i konzervativnog prostora. Kada su ti modernizacjski talasi posustali, divljina i plemenski mentalitet su pobijedili". O Bogdanoviću nešto više kasnije.

Kako je moguće da je na bivšim jugoslovenskim prostorima niklo toliko formata, a da tevabija povede krvavo kolo. I da se najviše zla sruči "na Evropu u malom", na Bosnu i Hercegovinu. No, krenimo, ne redom nego "'nako".

Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Miljenko Smoje, Mirko Frančeski, Zdravko Bazdan, Milan Milišić, Nikola Iaufi, Dragan Markovina, Ante Lešaja, Lordan Zafranović, Emir Balić, Dušan Bajević, Mehmed Baždarević, Rajko Živković, Ferida Duraković, Ivica Veliki Osim, Safet Pape Sušić, Ademir Kenović, Predrag Pašić. Džemil Huseinović, Bogdan Tanjević, Senad Hadžifejzović, Jovan Divjak, Zdravko Grebo, Boro Kontić, Sead Fetahagić, Kemal Monteno, Davorin Popović, Mirza Delibašić, Feliks Pašić, Marko Vešović, Branko Baletić, Jovan i Andrej Nikolaidis, Slavko Perović, Srđan Darmanović, Darko Pančev, Biljana Vankovska, Filip David, Nenad Prokić, Radomir Konstantinović, Latinka Perović, Dragan i Beba Kapičić, Žarko Korać, Vesna Pešić, Dževad Prekazi, redakcija Naše Borbe, Đorđe Lebović, Miladin Životić, Obrad Savić, Aljoša Mimica, Ivan Čolović, Branka Mihailović, Mirko Tepavac, Zoran Đinđić, Srđa Popović, Dubravka Stojanović, Srđan Valjarević, Žene u crnom sa Stašom Zajović, Čedomir Jovanović (u ranoj fazi), Zoran Vuletić, Sead Spahović, Nataša Kandić, Borka Pavićević, Sonja Biserko, Nikola Barović, Marko Kljajević, Goran Ilić, Mina Mitić, Ljubiša Rajić, Slobodan Inić, Laslo Vegel, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić, Mirjana Miočinović, Ljubinka Trgovčević, Dušan Petričić, Vidosav Stevanović, Aleksandar Nenadović, Dušan Makavejev, Nebojša Popov, Ivan Đurić, Rajko Danilović, Biljana Kovačević Vučo, Gordana Logar, Nataša Mićić, Nenad Čanak (kao i Čedomir Jovanović "u ranoj fazi"), Dinko Gruhonjić, Aida Ćorović, Hrvoje Zovko, Goran Babić, Jelena Trpković, Zoran Pusić, Aleksandar Saša Popov, Vehid Šehić, Selim Bešlagić, Jasmin Imamović, Nada Mladina, Ante Raos, Slavko Šantić, Gojko Berić, Marina Fratucan, Đorđe Balašević, Dušan Mijić, Mihailo Kovač, Dževad Sabljaković, Omer Karabeg, Mirjana Mime Rakela, Nino Salvia, Srđ Jakšić, Pave Župan Rusković,..  

Slijedećih stotinjak "dopišite" sami!

Tevabija je, dakle, nadjačala. I ne samo to, mentalitet rulje se penjao i zaposjeo sam vrh. A tu, na tom vrhu zasjeo je pantokrator koji je Srbiju pretvorio u ogromni panađur. Nedostaje samo ringišpil.

BOGDANOVIĆ, DAVID, KONSTANTINOVIĆ... Na prvoj sesiji "Druge Srbije" Filip David je odgovorio na optužbe da smo izdajnici, pričao je pisac Filosofije palanke Radomir Konstantinović i citirao Filipa: "Jedino što nam preostaje jeste da postanemo izdajnici. Izdajnici sistema koji priziva rat i glad, gdje narodi žive u groznici, hranjeni mržnjom i obmanama, bolesni od manije gonjenja i manije veličine u isti mah. Biti izdajnik u takvoj zemlji, u takvom sistemu, najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovjek".

Civilizovani svijet će, prije ili kasnije, s ravnodušnošću slegnuti ramenima na naša međusobna klanja. Šta bi drugo? – govorio je arhitekta Bogdan Bogdanović i dodao: Ali rušenje gradova neće nam nikada zaboraviti. Bićemo – i to baš mi, srpska strana – bićemo upamćeni kao rušitelji gradova, novi Huni. U pitanju su lepi, vrlo lepi, najljepši gradovi: Osijek, Vukovar, Zadar; sada su (izgovoreno 25. aprila 1992) na redu Mostar i Sarajevo. Udar na Dubrovnik – užasavam se da to kažem, ali moram -  bio je namjerno usmjeren na primjerak izuzetne, gotovo simboličke ljepote. Napadači podsjećaju na ludaka koji lijepoj ženi baca u lice solnu kiselinu i pri tom joj obećava novo, ljepše lice.

Govoreći o "demokratskom nacionalizmu" Konstantinović primjećuje da je u duši demokratskog nacionalizma Ravna gora, ona iz slogana "Ravna gora pobijediti mora" kako je kiseli i tromi Vojislav Koštunica u selu Ba pozdravio ravnogorce 8. maja 1995. godine. Šta smo mogli da radimo, pitao se Konstantinović, nego da branimo svoju moralnost. Odbrana morala, to je posljednja odbrana. Moral je posljednje što ostaje sirotinji. "Čitao sam negdje u vezi s našim radom, da je malo koristi od ’lijepih duša’. Te ’lijepe duše’ pozajmljene su od Hegela, iz njegove Fenomenologije duha. To su duše neučestvovanja u svjetskim stvarima, duše zaokupljene sopstvenom moralnošću".

Ništa nije vrijedilo. Plemenski ljudi bili su brojniji, silniji, jači. Taj njihov duh bio je kadar da poruši čitave gradove. Da sruši banjalučku Ferhadiju i fočansku Aladža džamiju, zapali Vijećnicu u Sarajevu, poruši Stari most i Partizansko groblje u Mostaru... Spisak je dugačak.

KAĆIPER: Istoričar Milan St. Protić je mišljenja da je Aleksandar Vučić (u daljem pominjanju Prepodobni Josif) bruka i sramota ovog naroda. "To podilaženje tim najnižim strastima naroda, ta jeftinoća, to ispijanje rakije. On prstima uzima ćevape sa roštilja pa onda kao ispekao ruke. To da će on sa običnim svijetom da pije širu, to je toliko neukusno, toliko bljutavo, i toliko neiskreno, i toliko puta već viđeno i doživljeno da nije vrijedno komentara. On nema kapacitet za više od toga, ni intelektualno ni, da izvinite, civilizacijski.  

Milošević je bio velika štetočina ali je djelovao kao državnik. Negativan, štetan, poguban, ali hajde da ne kažem državnik, kao vlastodržac. Ovaj je kaćiper, najobičniji kaćiper koji ne osjeća šta ima smisla jedan predsjednik države da radi, a šta nema smisla, šta jedan čovjek sebi smije da dozvoli a gdje treba da se zaustavi."

Ne znam dali je Protić namjerno upotrijebio izraz kaćiper jer je u Rječniku SHKJ naveden samo za ženski rod – kaćiperka – ženska osoba koja se mnogo kiti. Prepodobnom Josifu bi bolje pasao gizdavac iako je on daleko od toga.

Prethodnih dana stado je, đa po Srbiji, đa po Bosni dohranjivao mržnjom, ko zna koji put obmanjivao javnost o svom dedi kojeg su navodno ubile ustaše dok se borio na srpskoj strani. Pojavio se damanti da se deda Jovo zapravo borio pod barjakom crno-žute monarhije protiv Srba.

Prepodobnom Josifu ne prizivam fizički kraj i navođenje one četiri sahrane nisu nikakva aluzija na njegov ispraćaj. Želim mu skori politički kraj i suđenje za sva nedjela koja je počinio, a u mislima imam i sutkinju koja bi mu izrekla krivnju.    

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.