Otvoreno pismo: Smrt još jednog bicikliste

Čitatelj piše potaknut viješću o saobraćajnoj nesreći koja se ovaj vikend desila u Banja Luci u kojoj je poginuo biciklista. Treba se podsjetiti kako u našoj zemlji ne postoje biciklističke staze, niti među vozačima motornih vozila vlada kultura poštivanja biciklista.   

Piše: Tihomir DAKIĆ,

'Jebiga!'. To je sve što dobijem tražeći partnera za borbu da se u našem gradu napravi više biciklstičkih staza i da se sigurnost pješaka i biciklista poveća. 'Jebiga!' je sve što dobijem tražeći 'intelektualce' i stručnjake iz pojedinih oblasti koji bi me mogli posavjetovali... Ponekad se pitam da li u našem gradu uopšte ima intelektualaca i stručnjaka?

Čitajući vijest o pogibiji još jednog bicikliste, želio sam da se okomim na nekoga, da istresem iz sebe sav gnjev i ljutnju zbog gubitka još jednog života i da odmah komentarišem o tome ko je kriv. Kada sam malo sjeo i počeo da prevrćem po glavi kako bi našao krivca za ovo ubistvo nisam se mogao zaustaviti samo na nesretnom Aleksandru koji je tek položio vozački ispit, a ni na još nesretnijem Đulagu koji je možda krenuo kući upravo završivši neki nadničarski posao...

Teško mi je kada pokušavam da objasnim onima koji možda žureći kroz svoj život ne razmišljaju o ovim stvarima i brinu o svojoj 'goloj' egzistenciji. To su najčešći izgovori kada počnem da pričam o nekom problemu ili događaju. Teško mi je kada pokušavam da objasnim mojim prijateljima koji na svu priču kažu 'Jebiga!'. To je sve što od njih dobijem tražeći odgovor na mnoga pitanja koja mi se vrzmaju po glavi. To je sve što dobijem tražeći partnera za borbu da se u našem gradu napravi više biciklstičkih staza i da se sigurnost pješaka i biciklista poveća. 'Jebiga!' je sve što dobijem tražeći 'intelektualce' i stručnjake iz pojedinih oblasti u ovom gradu koji bi me mogli posavjetovali da ne lupam gluposti i ne trošim snagu na pogrešne ljude ili stvari. Ponekad se pitam da li u našem gradu uopšte ima intelektualaca i stručnjaka? Ako znate nekoga ko može potrošiti pola sata sedmično na rješavanje jednog od problema u našem gradu, javite mi, molim vas!

Stoga, ovo pišem svima onima koji imaju koliko-toliko riješeno egzistencijalno pitanje, vama koji imate ukupan kućni bužet veći od 1600 KM (cijena potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu) i koji ste isplatili kredite, imate po dva auta ili jedan veći, vama koji ljetujete po Egiptima i Tunisima (pamtite te trenutke vjerovatno će biti jedinstveni), zimujete po Alpama (i njih pamtite, jer će snijega biti sve manje) i proslavljate Nove godine po evropskim metropolama, vama koji ste bogati (materijalno) i vama koji imate moć (prividno). Želim Vas da pitam: Ko je kriv i ima li neko među vama neko sposoban i uticajan da mi odgovori na ovo pitanje i da malo poradi na rješavanju ovog problema?

Aleksandar Jagodić?

Skoro položio vozački ispit. Ima 18 godina i sada će da odleži par godina za ubistvo, a taman je ušao u 'svijet odraslih', uzeo od tate auto i napravio problem sebi, roditeljima i Ćošabićevoj porodici. Možda nije završio ni srednju školu. Ako mu roditelji nisu bogati ili uticajni dobiće maksimalnu kaznu. A šta će nakon zatvora i šta ga čeka u ovoj zemlji zvanoj Apsurdistan? Čuće se!

Đulaga Ćošabić?

Čovjek koji se kretao na biciklu jedva popravljenom. Živio je u Česmi. Trošni bicikl mu je bio jedino prevozno sredstvo. Preživljavao je ljeta i zime na njemu dok je čekao da mu naša država baci milostinju, penziju ili socijalnu pomoć (41 KM). Čovjek koji možda nije mogao da sebi priušti zaštitnu kacigu i svjetlodobojni prsluk koji je država zakonom propisala da bi ga jadnog zaštitila. Da li bi ga uopšte spasilo i da je ih imao? Istraživanja kažu da ne bi. Neko će reći: 'Što se kretao tuda i u to vrijeme, a nije imao ni svjetla, ni kacigu, ni svjetloodbojni prsluk?', a sva ova oprema košta više od mjesečne socijalne pomoći. Đulaga se kretao po saobraćajnim propisima desnom stranom. Kao da je to sada važno!

Neka mu je laka crna zemlja, kako kaže njegov poznanik Zilhad Forić: 'Nesretnog čovjeka, Đulagu, sam posljednji put vidio u četvrtak. Svi koji ga poznaju složit će se da je bio dobar, skroman i tih čovjek. Uvijek je vozio biciklo. Imao je majku koja je ostala nepokretna, a o kojoj se jedino on brinuo. Tužan i žalostan kraj nesretnog čovjeka'.

Administrativna služba Grada Banje Luke (ASGBL)?

U prvi mah sam mislio da su oni glavni krivci, međutim, njihov je samo dio krivice. Banja Luka još uvijek ima samo 7,5 km biciklstičkih staza i jedno mjesto za parkiranje istih, dok automobili vladaju gradom zelenila ili biciklističkim gradom kako ga neki zovu. Mnogo im je odvojiti od naših para, npr. 500 000 KM za izgradnju 3 kilometra novih staza. Međutim, nije im malo da, kako 2010. godine, tako i ove 'krizne', izdvoje 3 000 000 KM za uređenje zelenila u našem gradu (kojeg je iz godine u godinu sve manje). Taj novac svi znamo gdje ide, a i znamo da nismo toliko zavisni od toga da nam Krajiška ljepotica bude još ljepša. Šta ćemo od te silne ljepote?

Vjerujem da dosta vas kaže da je ASGBL kriva, ali nije vjerujte mi. Da samo znate ko radi tamo sve bi vam bilo jasno. Jadno je, kada vam neko počne objašnjavati šta treba u ovom gradu da se napravi i na koji način, a svjesni ste da je ta praksa svuda u svijetu zastarjela i da se ne primjenjuje.

Kada su ubijeni deda i unuka u naselju Borik, postavljene su samo vibracione trake koje (kao) trebaju da upozore vozače da je pješački prelaz u blizini. Praktično je dokazano da što brže pređete preko tih traka to je manje štete za auto i buke za vaše uši. Pa čemu služi nešto što smo mi platili ako ne služi da uspori vozila u dijelu naselja gdje su pored te ulice vrtić, osnovna škola, supermarket, tržnica, glavna poveznica za pješake između dva dijela Borika, opštinska kancelarija i ostali saržaji?

Dok kod nas proširuju saobraćajnice i prave nove parkinge da prime još više automobila, u drugim zemljama organizuju čitava naselja i dijelove grada tako da se autombil uopšte ne koristi. Dok drugi gradovi ulažu sve napore da povećaju procenat dnevnih putovanja biciklima i javnim transportom, u našem gradu, čini mi se da se korištenje automobila promoviše još više. Da li griješim? Vjernici bi rekli: 'Oprosti im Bože ne znaju šta čine'. Automobila je sve više, a takođe i katastrofalnih urbanističkih i saobraćajnih rješenja.
Ministarstvo komunikacija i prometa BiH?

Ministarstvo komunikacija i prometa BiH je ministarstvo koje donosi izmjene i dopune zakona bez prethodnog istraživanja i analiza, a po nahođenju priučenih stručnjaka. Dok su zemlje koje su poznate po razvoju bicikistikog saobraćaja davno ukinule mandatorne kazne za ne nošenje zaštitnih kaciga i svjetloodbojnih prsluka, kod nas se tek sada uvodi nešto što se pokazalo kao neefikasno i što je najgore, to bitno utiče na smanjenje broja biciklista u saobraćaju. Pa zar je teško da se kopiraju najbolji? Imitacija je odavno poznat i najlakši način učenja. Parlamentarna skupština BiH usvajaja svakakve zakone, jer u njoj sjede tzv. likovi/uše 'dizači/ice ruke' koji bez da prethodno pročitaju dokumentaciju daju svoj glas za usvajanje iste. Jesu li bili kažnjeni? Jesu li kome odgovarali? Jesu li dobili manje plate ili nisu za taj mjesec dobili platu uopšte? NISU!

To isto Ministarstvo npr. ne zna čemu služi kaciga koju nose biciklisti. Kaciga se ne testira u sudaru automobila sa glavom bicikliste, već u slobodnom padu bicikliste pri maksimalnoj brizini od 20 km/h (više ovdje). U većini slučajeva vam ne spašava život. Problem je još uvijek prisutan. Pošto ni oni ne znaju kako da naprave promjene u ovoj zemlji, nije im zamjeriti. Ili im možda trebamo zamjeriti, jer ih mi plaćamo za to??!

Pa ko je onda kriv?

To je pitanje svima vama koji ste se 'uhljebili', kako reče moj drug. Svi vi koji, kao nešto znate. Ekonomisti, pravnici, inžinjeri, popovi, naučnici, sen(r)atori(1)  i svi iz reda ostalih. Svi vi koji sve ovo gledate i ne kažete ama baš ništa. Pitam se kako se osjećate kada vidite ko kako radi i šta se sve radi, dok izlizujete stolove i stolice svojim sjenkama (to je sve što ostane iza vas). Vjerujem da osjećate da ste sve ostvarili u svom životu, završili fakultete, pa magistrirali, doktorirali, onda ste se negdje 'uvalili', potom obezbijedili porodicu, kumove i prijatelje. Je li to sve što dajete ovom društvu? Svaka vam čast ili alal vam vera! Zar vam je sve potaman kod nas u zemlji zvanoj Apsurdistan, ili se ona tako zove upravo zbog vas? Pitam se čemu učite djecu? Možda ih nagovarate da idu vani studirati s ciljem da se nikada više ne vrate, jer ste svjesni da ipak niste sposobni sa svim vašim diplomama da bilo šta dobro uradite. Ili možda tešete svojoj djeci neku malu fotelju na koju će da sjednu u nekom od ministarstava, opština, agencija, direkcija i ostalih 'cija', netom što završe fakultet?
Ha'jte, učinite nam uslugu, ako djecu želite poslati odavde idite i vi sa njima, molimo vas, i ne vraćajte se, niste od velike koristi! Ako pak želite da svoju djecu zaposlite u nekoj od institucija, molimo vas neka nauče bar osnove našeg jezika i bar malo engleskog! Bićemo vam vječno zahvalni i sagradićemo vam spomenik u centru Banje Luke.

A vi svi ostali (vas oko 80%)? Šta vi kažete na sve ovo? Još jedno 'Jebiga!'?

Dragi Đulaga, neka ti je laka crna zemlja, a nama neka je sretno sa svima nama ovakvima polumrtvima!

(1) Nadležnosti Sen(r)atora: Senat Republike Srpske je savjetodavno tijelo najviših ustavnih institucija Republike Srpske. Senat razmatra pitanja od posebnog značaja za politički, nacionalni, ekonomski i kulturni razvoj Republike Srpske i najvišim ustavnim institucijama dalje mišljenje o pitanjima iz njihove nadležnosti. Senat ima 55 članova koje imenuje predsjednik Republike. Za članove Senata imenuju se istaknute ličnosti iz javnog, naučnog i kulturnog života.