Nihad Hebibović: Valter ne brani Jablanicu

Piše: Nihad Hebibović, Abrašmedia.info

Vratio se Valter, vratio se Valter - radosno su u izbornoj noći vrištali samoprozvani avatari našeg vremena. Crveno- buržoaska, imaginarna maskota sa prebivalištem u Sarajevskoj gubreniji, poput duha novog i svjetlijeg vremena aterirala je u bosanskohercegovačko beznađe. I ništa tu nebi bio čudno da obespravljena radnička klasa jablaničke tvornice Granit nije osjetila na svojim leđima svu silinu i jačinu udraca nenarodne vlasti a od Valtera ni traga ni glasa. Možda se doista i vratio, ali u općoj pometnji koja je nastala njegove junačke podvige niko nije bio kadar upratiti. Je li tome kriva Valterova imaginarnost ili nemarnost, to se ne može adekvatno i kvalitativno procijeniti.

U noći sa sedamnaestog na osamnaesti oktobar falanga od petsto „olovnih vojnika“ u ime pljačkaško kapitalističke nemani (stečajnog upravitelja Abdulaziza Mahmutovića i bratije okupljene oko interesa sličnih pomenutom) brutalno je napala radnike preduzeća Granit koji su pokušali da spriječe nelegalan ulazak u firmu i okončanje stečajnog procesa koji se spremao. Na meti demonstratora sile, pored radnika su se našli i rijetki klasno osviješteni građani Jablanice koji su stupili u pomoć radnicima.

Jutros oko osam sati sam stigao u Jablanicu. Odmah po dolasku jedan od drugova koji je uz lakše povrede preživjeo pakao Granita, pokušao mi je opisati ono što se samim riječima vrlo teško može iskazati.

Vrijeme ulaza stečajnog upravitelja uz asistenciju sudske policije je bilo zakazano za osamnaesti oktobar u 10 sati, međutim već u tri sata iza pola noći uz pratnju policije započeo je proboj stečajnog upravitelja kroz živi štit koji su formirali radnici i građani.

Branik vlasti

Prvi branik demonske vlasti utjelovljen u policijama Hercegovačko-neretvanskog kantona i kantona deset nije se libio koristiti suzavce, topovske udare, pucnjeve iz pištolja i konstantno pendrečenje radnika i građana, sve dok se stečajni upravitelj nije uspio na sporedni ulaz probiti u prostor preduzeća. Nakon dvosatnog kasapljenja radnika i građana, bilans povrijeđenih i uhapšenih je bio sljedeći: jedan teže povrijeđen radnik i preko deset lakše povrijeđenih, uhapšeno osamnaest radnika od kojih je sedam prebačeno u policijsku stanicu Konjic, a njihovo puštanje je tokom sutrašnjeg dana bilo uslovljavano povlačenjem radnika sa kapije Granita.

Kako već možemo čuti, režimska policija se poziva na minimalno upotrebljavanje sile. Nesrazmijer između angažovanih batinaša i obespravljenih radnika je i više nego evidentan. Petsto unifomiranih oklopnih gorila se obračunavalo sa manje od tri stotine golorukih radnika i građana. Minimalna upotreba sile kod naše policije je tu noć također podrazumijevala i reakciju na rezignirano dobacivanje batinašima koji su naravno u skladu sa svojom profesijom znali odgovoriti. U najkraćim crtama rečeno, tako je završilo prvo poluvrijeme krvavog pira, odigranog što pod reflektorima, što u tami Granitnog dvorišta.

Drugo poluvrijeme jablaničke golgote je započelo hitnom građanskom akcijom i distribuiranjem letaka preko kojih se narod Jablanice obavještva o rabotama što su počinjene predhodne noći, te ujedno i poziva na okupljanje ispred kapije Granita.

Višeslojni kordoni policije se ponovo formiraju ispred ulaza u preduzeće a okupljeni građani, više u očaju nego u zbilji skandiraju gospodi što je nelegalno zauzela firmu. Negdje oko dvanaest sati stiže dopis iz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, kojim se obustavlja stečajni proces. U dopisu Tužiteljstva između ostalog stoji da se „imovina poduzeća treba zaštiti kako nebi došlo do štetnih posljedica za poduzeće i uposlene radnike Granit d.o.o Jablanica“

Tim činom radnici su dobili formalno-pravnu mogućnost da uđu u prostorije firme, ali ih je policija i dalje sprječavala u tome. U međuvremenu je procurila informacija kako okupatorski stečajni upravitelj nastoji iznijeti određenu dokumentaciju iz firme, da bi se policija oko jedan sat poslijepodne povukla ispred ulaza u Granit…

Ničiji ljudi

Politička pozadina cijelog procesa je još jednom pokazala da je radnička klasa prepuštena na milost i nemilost kapitalističkoj nemani koja ne bira sredstva pomoću kojih će na ulicu izbaciti preko dvjesto radnika i time najdirektinije ugroziti egzistenciju radnika i njihovih porodica. Sistematsko uništavanje Granita prvobitno je započela Stranka za Bosnu i Hercegovinu, da bi potom dosljednost pljačkaške politike nastavila i „državotvorna“ Stranka demokratske akcije. Načelnik općine Jablanica Salem Dedić, inače kadar SDA se nije udostojio pojaviti pred radnicima a kamoli nešto više.

Što se tiče naših kvaziljevičarskih partija, one su svojom nezainteresovanošću po ko zna koji put pokazale koliko im je stalo do obespravljene radničke klase. Pokazali su da njihova isprazna demagogija o socijalnoj pravdi vrijedi samo u onim slučajevima kada tu vrstu pravde nastoje namaknuti sebi i svojoj birokratskoj mašineriji.

Država u kojoj je izbornu pobjedu slavila Socijaldemokratska partija, koja u isto vrijeme ne mari ni pišljivog boba za činjenicu koja govori da se kapitalistički pendrek omotava oko bubrega obespravljenih radnika, najveći je mogući neprijatelj radničke klase.

Gdje je predsjednik SDP-a?

Nije pred Granitom bilo niti će biti predsjednika SDP, niti generalnog sekretara, niti bilo koga ko se zaklinjao u vraćanje dostojanstva radnika. Istini za volju, oko popodnevnih sati pojavio se Aner Žuljević nosilac kantonalne liste za skupštinu Hercegovačko-neretvanskog kantona, ali je poslije izvjesnog vremema i on nestao. Na isti način kako su svojevremeno telefonskim putem prikupljali glasove i tako gradili „državu za sebe“, tako je i danas SDP slao riječi solidarnosti pretučenim radnicima. Možeš zamisliti kakvu snagu dobija pod policijskim pendrekom radnik, dok mu iznad glave visi spoznaja kako ga svi forumi mladih SDP-a zdušno podržavaju svojim facebook statusima. Logika SDP-ovog ljevičarstva se jedino sastoji u sveopćoj mobilizaciji za vrijeme predizborne kampanje. Kroz mnoge od BH gradova se sve do nazad dvadeset dana mahalo crvenim zastavama, kriještala je mladež iz sveg glasa ali na vapaj radničke klase SDP-ovska revolucionarna mladež je odveć gluha.

Ipak i pored sramnog odnosa vrha SDP-a treba biti korektan pa reći da je općinska organizacija SDP-a Jablanica pružila pomoć i podršku radnicima Granita. Kada se već govori o nemaru političkih struktura tobože ljevičarske orijentacije, valja pomenuti i jednu kombi-ljevičarsku stranku što je vaktile objavljivala tzv. „rat mafiji". Međutim ta sitnointeresna partija ovih dana je više zabrinuta položajem pedera, homosexualaca, gay osoba ili kako god već, nego položajem radničke klase.

Na kakvim to fronotvima ratuju gospoda Bajić, Mustafić i ostali?

Naravno, pomenuta gospoda će javnosti ravno u brk i sa sigurne distance izraziti gnušanje nad barbarskim činom policije, ali to može biti samo dovoljno da ih se prvom prlikom i pri prvom susretu pljune u njihovo „pošteno lice“. A zašto i iz kojeg razloga?

Krv sa pločnika će se prije ili kasnije saprati, rane koje su radnici zadobili prije ili kasnije će zacijeliti, ali oni (kvaziljevičarske elite) će i dalje ostati vjerne sluge parlamentarne demokratije koja će sve dok postoji podržavati organizovanu i sistematsku primjenu nasilja nad ljudima.