Nemamo više ni s kim, a ni protiv koga

Piše: Dragan Markovina (E-novine)

Momčilo Perišić kao paradigma uništenja jednog svijeta

Odmah da kažem, Momčilo Perišić zaslužio je višedesetljetnu zatvorsku kaznu i posve je, s obzirom na njegovu poodmaklu dob, nebitno hoće li biti koju godinu kraća ili duža. Iz njegove osobne perspektive također je sasvim nebitno je li optužnica propustila uzeti u obzir sva njegova ratna djelovanja u Hrvatskoj i granatiranje Mostara ili nije. Meni je također, iako se dobro sjećam njegovih riječi koje sam slušao u skloništu dok mi je granatirao rodni grad, sasvim nebitno je li i Mostar uvršten u optužnicu ili nije. Bitno je jedino to da će Perišić o svemu tome imati dovoljno vremena za razmišljanje u zatvoru.

Nakon svih ovih godina, gotovo dva desetljeća od tih zlosretnih ranih devedesetih, doista je vrijeme, kako je to cinično formulirao gospodin Šutanovac, da ne kopamo dalje po starim ranama i okrenemo se budućnosti i onome, što je moralo već od starta biti jasno svakome, s imalo soli u glavi, a to je neizbježna zajednička budućnost.

Rane rata, mi koji smo ga izravno doživjeli, nažalost nikad nećemo potpuno izbrisati iz vlastitih sjećanja, niti će nam psiha ikad više doći na mjesto na kojem bi najvjerovatnije bila da ga nismo doživjeli. No, svo zlo u tome. Puno će veće ožiljke zbrajati ljudi koji su izgubili najbliže ili ostali doživotni invalidi, ali i oni će jednom otići sa ovog svijeta i ono što će nam zauvijek ostati je promijenjena etnička slika ovih prostora i zauvijek razoren suživot i kompleksnost brojnih gradova u Hrvatkoj i Bosni i Hercegovini. Jel' koliko god se svi skupa trudili graditi novi život i koliko god logika života uvijek nadvlada logiku smrti, svima nam je jasno da više nema Vukovara, Knina, Sarajeva ili Mostara. O Srebrenici da ne govorim.

No čak i takva trajna rana na dušama ovih gradova koje su otplovile u neka sretnija područja i preživile samo u intimnim momentima njihovih ondašnjih stanovnika nije ono što zamjeram Perišiću i svim perišićima iz ovog rata. Zamjeram im što su zauvijek ubili ideju i oteli mi domovinu. Ne samo ideju Jugoslavije kao skladne zajednice naroda, već i ideju ljevice kao takve. Oni, koje je sustav odgajao da brane te ideje i vlastite građane uzeli su sebi za pravo da pucaju po vlastitim građanima i gradovima i da se još k tome smatraju nevinima i čistima pred moralom i zakonom.
Proizveli su to da nas danas svjetina pljuje. Svih nas koji ne želimo pristat na realnost novog svijeta.

Momčilo Perišić samo je jedan od kotačića u stroju koji su nas izručili fašistima, nacionalistima i klerikalcima i oteli nam argumente za raspravu, ostavili nas posve nemoćnima i svjesnima da, kao što jednom reče Džoni Štulić, nemamo više ni s kim, a ni protiv koga. To mu neću nikad oprostiti.

Preuzeto s prijateljskog portala E-novine.