Mladen Jeličić Troko: Najteže je oprostiti uspjeh
Radiosarajevo.ba
Mi smo, na žalost u manjini. Možda ja i jesam dinosaurus iz prošlih vremena, ali šta ću, ja se još uvijek mnogo obradujem nečijem uspjehu i trudim se koliko god je moguće da mislim pozitivno. Ako treba pohvaliti, ja to najiskrenije učinim, a ako je potrebno pokuditi, trudim se da to ne bude rigorozno i zločesto.
Nikako da se nariktam na ovaj način koji je trenutno in, da sve u što je neko uložio pamet, vrijem, novac, trud, te realizirao nekakav uspjeh popljujem. Uostalom i neću, ne želim da budem takav i tačka. Sve je pitanje kućnog odgoja i obrazovanja. Najčešće svoje mišljenje iznose i cjene nemeritorni, oni polupismeni. Oni su najgori. Neznatno su iznad onih potpuno nepismenih, a veoma su daleko od pismenih, a još dalje od obrazovanih, no misle da su sveznajući i nedodirljivi.
Činjenica je da živim u zemlji, koju zovem svojom domovinom, a u kojoj ne mogu biti ni ono što jesam (Imam Bosanski pasoš, a ne mogu biti BOSANAC, nema ta tipa, ne postoji). Živimo u društvu gdje se radni doprinos u nauci, kulturi, umjetnosti, sportu i inim ljudskim djelatnostima mjeri brojem iskopanih kubika zemlje, ne tomovima napisanih i objavljenih radova, ne brojem slika i sjajnih kritika za predstave i filmove dobivenih tamo negdje u dalekom svijetu.
Još mi u glavi zvoni komentar upućen Gospođi, dami, rediteljki, intelektualki Jasmili Žbanić nakon njenog javno izrečenog stava u povodu blic kratkotrajne zabrane snimanja filma Anđeline đoli ‘’šta se ti buniš, pa svu svjetsku slavu stekla si eksploatišući priču o silovanim ženama. Šta si im učinila zauzvrat?'' Ama baš ništa!! Osim što je ''civilizirani svijet saznao za tragediju silovanih žena'', a planirano, masovno silovanje nakon njenog filma je stavljeno na listu ratnih zločina i na kraju što je vascijeli umjetnički svijet saznao da ovdje žive i nestvarno pametne, obrazovane, darovite i sposobne žene, sa visokim umjetničkim kriterijumima.
Prije par godina je eminentni, u akademskom svijetu priznat naučnik i pedagog, profesor Midhat Riđanović napisa knjigu o tome kako je, od trojice ovdašnjih, isključivo međusobno priznatih znanstvenika. Gramatika jezika nam svagdašnjeg, zapravo zbirka nesuvislih arhajičnih izraza i netačnih pravila. Te resavskim postupkom prenesenih, čak neprilagođenih dijelova gramatike Hrvatskog jezika. Niko od prozvanih ne odgovori, niti se počeša iza uha na navedeno, bar meni ostade nepoznato. O akademskoj raspravi, dijalogu o nebulozama ili o ostavkama na profesorska mjesta niti govora. Na Pravnom fakultetu Tuzle i Sarajeva dokazano da su ocjene u indexima budućih djelitelja pravde i zakona uglavnom ovisile od kvaliteta pruženih seksualnih usluga predmetnim izvoditeljima nastave i figura veneris.
Moj ponajbolji prijatelj Pašić Dr. Rešad - Paja , je u SAD ostvario zavidnu akademsku karijeru, Šef je odjela na ginekološkoj univerzitetskoj klinici u Louisville-u. Redovni profesor na tamošnjem medicinskom fakultetu, te do skora predsjednik Američkog udruženja ginekologa laparoskopičara. Dakle moj drug od gimnazijskog doba, svojim radom, znanjem, sposobnošću (uz iznimnu podršku supruge Đenite, bez čije pomoći ne bi imao šanse da uradi sve ono što je stigao ) je dotakao krov svijeta u profesiji kojom se bavi. Kada sam jednom našem školskom drugu inače Pajinom kolegi rekao za njegov iznimni uspjeh, ovaj je hladno odgovorio da je to laž i da doktor Paja radi na nekoj gerijatriji, gdje onemoćalim pripadnicima Američke nacije ''pere usrane guzice''. Pa čemu tolika zloća, zašto toliko omalovažavanje koleginog uspjeha. Zar je toliko teško ukucat ime i kliknuti na enter, otvoriti vrata ka svijetu informacija i saznati da je neko tebi blizak dosegao zvijezde. Biti sretan zarad njegovog uspjeha veseliti se i čestitati. Ja se osjećam sjajno i uspjeh svakog od mojih poznanika, prijatelja, kolega me činji sretnim i vjerujte da narastem po nekoliko centimetara i to me drži danima.
Prije nekog vremena pročitah na nekom od foruma post osobe koja se zgražava na visoke cijene u nekoj od slastičarni u gradu - kao skup Tiramisu i nalupa se ona ko niko živ da nju TEPSIJA (čuj tepsija) ove opće poznate i svjetski popularne slastice košta 10KM. Bio sam u totalnom šoku. Čisto informacije radi za standardnu tepsiju dimenzija uobičajenih za većinu električnih i plinskih štednjaka, trošak za materijal bi otprilike iznosio: 3 kutije sira mascarpone 8,5Km =25,5KM. veliko pakovanje piškota cca 750 gr. 5KM. 0,5l vina Marsala cca12 KM. Šećer 1KM,10 jaja 3KM 1 čokolada za kuhanje 1,5KM ukupno iznosi 47,5 KM. Dakle stvarna cijena nema šanse biti 10KM. Pitam se koja je potreba dotične osobe da napiše post u kojem laže, a moguće je u pitanju i neznanje, no opet zašto pričaš o nećemu što ne poznaješ.
Kontinuirano ne nailazim na odgovor na pitanje čemu zloća, čemu uživanje u tuđem neuspjehu, čemu omalovažavanje tuđeg uspjeha. Zašto lagati i izmišljati neistine kako bi srozali druge, po mogućnosti one uspješnije. Zašto toliko kradu i zašto ih ''njihovi '' amnestiraju za lopovluk. Kada mi neko kaže ''lakše mi je kada me moji kradu i varaju'', namah hoću da se pretvorim u prah. Čest paušalni odgovor : ''ma znaš ti nas'' mene ne zadovoljava, čini mi se da želim umrijeti kada se neko naslađuje tuđom nesrećom. Neću da prihvatim, to glupo znaš ti nas. Ne, ne znam nas i neću da nas upoznam na taj način, a ako je to stvarno tako - Ko sam? Odakle sam? Gdje pripadam? Jer neću, jer nisam glupi, lijeni, tupavi, zlonamjerni predstavnik ljudske vrste sa zajedničkim imenom Bošnjo.
Ja jesam rođen u Bosni od roditelja rođenih u Bosni, živim u Bosni i kanim tu ostati, no neću da spadam u nešto što se zove stereotip Bosnohercegovac, neću i nisam. Moja domovina nije zemlja plemenitih i dobrih, duševnih ljudi. Ovdje u velikoj mjeri žive zločesti, polijeni, nezainteresovani, sebeljubivi , samodopadni, slabo obrazovani i ograničeni pojedinci, a lako ih je svrstati u određeni tor na osnovu krivih poluinformacija uz pomoć loših predvodnika.
Moja baka koja je bila učiteljica je nama, unucima često govorila - trudite se da naučite što više i idite otvoreni prema svim opcijama, poslušajte druga i drugačija mišljenja kako bi donijeli ispravan sud. Ne letite sa svojim mišljenjam, od sebe samih nemate šta naučiti. Valjda je moja baka bila u pravu pa je valja poslušati, no ponekad i ja progovorim.
S poštovanjem za ono što radite i što pokušavate učiniti za sve nas.
radiosarajevo.ba
Nikako da se nariktam na ovaj način koji je trenutno in, da sve u što je neko uložio pamet, vrijem, novac, trud, te realizirao nekakav uspjeh popljujem. Uostalom i neću, ne želim da budem takav i tačka. Sve je pitanje kućnog odgoja i obrazovanja. Najčešće svoje mišljenje iznose i cjene nemeritorni, oni polupismeni. Oni su najgori. Neznatno su iznad onih potpuno nepismenih, a veoma su daleko od pismenih, a još dalje od obrazovanih, no misle da su sveznajući i nedodirljivi.
Činjenica je da živim u zemlji, koju zovem svojom domovinom, a u kojoj ne mogu biti ni ono što jesam (Imam Bosanski pasoš, a ne mogu biti BOSANAC, nema ta tipa, ne postoji). Živimo u društvu gdje se radni doprinos u nauci, kulturi, umjetnosti, sportu i inim ljudskim djelatnostima mjeri brojem iskopanih kubika zemlje, ne tomovima napisanih i objavljenih radova, ne brojem slika i sjajnih kritika za predstave i filmove dobivenih tamo negdje u dalekom svijetu.
Još mi u glavi zvoni komentar upućen Gospođi, dami, rediteljki, intelektualki Jasmili Žbanić nakon njenog javno izrečenog stava u povodu blic kratkotrajne zabrane snimanja filma Anđeline đoli ‘’šta se ti buniš, pa svu svjetsku slavu stekla si eksploatišući priču o silovanim ženama. Šta si im učinila zauzvrat?'' Ama baš ništa!! Osim što je ''civilizirani svijet saznao za tragediju silovanih žena'', a planirano, masovno silovanje nakon njenog filma je stavljeno na listu ratnih zločina i na kraju što je vascijeli umjetnički svijet saznao da ovdje žive i nestvarno pametne, obrazovane, darovite i sposobne žene, sa visokim umjetničkim kriterijumima.
Prije par godina je eminentni, u akademskom svijetu priznat naučnik i pedagog, profesor Midhat Riđanović napisa knjigu o tome kako je, od trojice ovdašnjih, isključivo međusobno priznatih znanstvenika. Gramatika jezika nam svagdašnjeg, zapravo zbirka nesuvislih arhajičnih izraza i netačnih pravila. Te resavskim postupkom prenesenih, čak neprilagođenih dijelova gramatike Hrvatskog jezika. Niko od prozvanih ne odgovori, niti se počeša iza uha na navedeno, bar meni ostade nepoznato. O akademskoj raspravi, dijalogu o nebulozama ili o ostavkama na profesorska mjesta niti govora. Na Pravnom fakultetu Tuzle i Sarajeva dokazano da su ocjene u indexima budućih djelitelja pravde i zakona uglavnom ovisile od kvaliteta pruženih seksualnih usluga predmetnim izvoditeljima nastave i figura veneris.
Moj ponajbolji prijatelj Pašić Dr. Rešad - Paja , je u SAD ostvario zavidnu akademsku karijeru, Šef je odjela na ginekološkoj univerzitetskoj klinici u Louisville-u. Redovni profesor na tamošnjem medicinskom fakultetu, te do skora predsjednik Američkog udruženja ginekologa laparoskopičara. Dakle moj drug od gimnazijskog doba, svojim radom, znanjem, sposobnošću (uz iznimnu podršku supruge Đenite, bez čije pomoći ne bi imao šanse da uradi sve ono što je stigao ) je dotakao krov svijeta u profesiji kojom se bavi. Kada sam jednom našem školskom drugu inače Pajinom kolegi rekao za njegov iznimni uspjeh, ovaj je hladno odgovorio da je to laž i da doktor Paja radi na nekoj gerijatriji, gdje onemoćalim pripadnicima Američke nacije ''pere usrane guzice''. Pa čemu tolika zloća, zašto toliko omalovažavanje koleginog uspjeha. Zar je toliko teško ukucat ime i kliknuti na enter, otvoriti vrata ka svijetu informacija i saznati da je neko tebi blizak dosegao zvijezde. Biti sretan zarad njegovog uspjeha veseliti se i čestitati. Ja se osjećam sjajno i uspjeh svakog od mojih poznanika, prijatelja, kolega me činji sretnim i vjerujte da narastem po nekoliko centimetara i to me drži danima.
Prije nekog vremena pročitah na nekom od foruma post osobe koja se zgražava na visoke cijene u nekoj od slastičarni u gradu - kao skup Tiramisu i nalupa se ona ko niko živ da nju TEPSIJA (čuj tepsija) ove opće poznate i svjetski popularne slastice košta 10KM. Bio sam u totalnom šoku. Čisto informacije radi za standardnu tepsiju dimenzija uobičajenih za većinu električnih i plinskih štednjaka, trošak za materijal bi otprilike iznosio: 3 kutije sira mascarpone 8,5Km =25,5KM. veliko pakovanje piškota cca 750 gr. 5KM. 0,5l vina Marsala cca12 KM. Šećer 1KM,10 jaja 3KM 1 čokolada za kuhanje 1,5KM ukupno iznosi 47,5 KM. Dakle stvarna cijena nema šanse biti 10KM. Pitam se koja je potreba dotične osobe da napiše post u kojem laže, a moguće je u pitanju i neznanje, no opet zašto pričaš o nećemu što ne poznaješ.
Kontinuirano ne nailazim na odgovor na pitanje čemu zloća, čemu uživanje u tuđem neuspjehu, čemu omalovažavanje tuđeg uspjeha. Zašto lagati i izmišljati neistine kako bi srozali druge, po mogućnosti one uspješnije. Zašto toliko kradu i zašto ih ''njihovi '' amnestiraju za lopovluk. Kada mi neko kaže ''lakše mi je kada me moji kradu i varaju'', namah hoću da se pretvorim u prah. Čest paušalni odgovor : ''ma znaš ti nas'' mene ne zadovoljava, čini mi se da želim umrijeti kada se neko naslađuje tuđom nesrećom. Neću da prihvatim, to glupo znaš ti nas. Ne, ne znam nas i neću da nas upoznam na taj način, a ako je to stvarno tako - Ko sam? Odakle sam? Gdje pripadam? Jer neću, jer nisam glupi, lijeni, tupavi, zlonamjerni predstavnik ljudske vrste sa zajedničkim imenom Bošnjo.
Ja jesam rođen u Bosni od roditelja rođenih u Bosni, živim u Bosni i kanim tu ostati, no neću da spadam u nešto što se zove stereotip Bosnohercegovac, neću i nisam. Moja domovina nije zemlja plemenitih i dobrih, duševnih ljudi. Ovdje u velikoj mjeri žive zločesti, polijeni, nezainteresovani, sebeljubivi , samodopadni, slabo obrazovani i ograničeni pojedinci, a lako ih je svrstati u određeni tor na osnovu krivih poluinformacija uz pomoć loših predvodnika.
Moja baka koja je bila učiteljica je nama, unucima često govorila - trudite se da naučite što više i idite otvoreni prema svim opcijama, poslušajte druga i drugačija mišljenja kako bi donijeli ispravan sud. Ne letite sa svojim mišljenjam, od sebe samih nemate šta naučiti. Valjda je moja baka bila u pravu pa je valja poslušati, no ponekad i ja progovorim.
S poštovanjem za ono što radite i što pokušavate učiniti za sve nas.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
