Kolektivna amnezija kroz turizam: Primjer logora "Vilina Vlas"
Na Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu, održanom od 19. do 22. februara ove godine, na štandu Opštine Višegrad među promotivnim materijalima reklamiran je i hotel "Vilina Vlas", uz slogan "Od kulture do avanture".
Piše: Hikmet Karčić za portal Radiosarajevo.ba
Hotel "Vilina Vlas" je banjsko-rekreacijski centar smješten sedam kilometara sjeverozapadno od Višegrada. U proljeće 1992. godine "Vilina Vlas" postala je ozloglašena kao mjesto zatočenja i sistematskog seksualnog nasilja, gdje su Bošnjakinje i djevojčice dovođene iz grada i okolnih sela kako bi bile silovane od strane vojnika i policajaca tzv. Republike Srpske. Tačan broj zatočenih žena i djevojčica nije poznat, ali se procjenjuje da ih je bilo najmanje dvije stotine. Većina onih koje su držane u hotelskim sobama bile su vezane lancima za radijatore. Zabilježeni su i brojni slučajevi u kojima su žene i djevojčice, nakon silovanja u "Vilinoj Vlasi", vraćane u grad - svojim kućama ili prebacivane u druge logore.
Kolektivna amnezija kroz turizam: Primjer logora "Vilina Vlas"
Međunarodni krivični tribuna za bivšu Jugoslaviju i Sud Bosne i Hercegovine utvrdili su relevantne činjenice o silovanjima i seksualnom zlostavljanju u logoru "Vilina Vlas".
Dana 29. maja 1992. godine Milan Lukić odveo je svjedokinju VG094 iz njenog doma u "Vilinu Vlas", gdje ju je silovao, a nakon čega ju je silovao i njegov rođak Sredoje Lukić. Dana 9. juna 1992. godine Milan Lukić i još jedan vojnik ušli su u stan svjedokinje VG131 i rekli njoj, njenoj sestri i prijateljici da moraju poći s njima u policijsku stanicu s ciljem identifikacije određenih osoba. Umjesto toga, odvedene su u hotel "Vilina Vlas", gdje je VG131 silovana od strane Milana Lukića. Njenu je prijateljicu Sredoje Lukić odveo na "ispitivanje" i ona više nikada nije viđena.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Američki novinar Peter Maass razgovarao je s Mersihom, žrtvom koja je preživjela zločine, te je njeno svjedočenje objavio u listu The Washington Post u decembru 1992. godine:
"Tada mi je naredio da skinem odjeću. Nisam to željela učiniti. Rekao je da moram, da će biti bolje da se sama svučem, inače će on to učiniti i biti nasilan. (…) Počela sam plakati. Rekao je da imam sreću što sam s njim. Rekao je da sam mogla biti bačena u rijeku s kamenjem vezanim za gležnjeve. Ali nisam to željela učiniti. Naljutio se, psovao i rekao: 'Dovešću deset vojnika.'"
Zloglasni "Hotel Auschwitz" kod Višegrada na sajmu u Beogradu predstavljen kao turistička atrakcija
Tokom suđenja Oliveru Krsmanoviću, svjedok optužbe Radovan Milosavljević, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske koji je bio stražar na kontrolnom punktu u blizini "Viline Vlasi", izjavio je: "Oliver Krsmanović, braća Milosavljević i Željko Lelek bili su među njima. Nisam znao šta se dešava unutar hotela." Teško je povjerovati da osoba koja je redovno bila stacionirana svega pedeset metara od mjesta zatočenja i silovanja nije znala šta se tamo dešava. Ipak, njegova izjava je značajna jer pruža uvid iznutra. Govorio je o jednoj žrtvi koju su Lukić i drugi vojnici doveli u hotel: "Skinuli su je i gurnuli prema njoj Slobodana Vukovića, koji je bio gluhonijem. Ekipa je bila tu… Oliver je također bio tamo."
Željko Lelek izveden je pred Sud Bosne i Hercegovine i proglašen krivim za silovanja počinjena u "Vilinoj Vlasi", uključujući silovanje svjedokinje M. H.
Više svjedokinja i svjedoka, među kojima A, C, D, M. H. i Z. K., potvrdili su tokom suđenja da je "Vilina Vlas" bila mjesto gdje su Bošnjakinje dovođene, zatočene i silovane od strane srpskih vojnika i policajaca.
Jasmina Ahmetspahić (1968–1992) bila je jedna od zatočenih Bošnjakinja u hotelu "Vilina Vlas" tokom ljeta 1992. godine. Nakon što je oteta i dovedena u objekat koji je u tom periodu služio kao mjesto zatočenja i sistematskog seksualnog nasilja, suočila se s prijetnjama i zlostavljanjem kojima su bile izložene brojne žene iz Višegrada i okolnih sela. Pokušavajući izbjeći dalje seksualna zlostavljanja i druge torture, Jasmina je skočila kroz prozor hotela i podlegla od zadobijenih povreda. Njena smrt postala je jedan od najpotresnijih simbola zločina u Višegradu.
U presudi Željko Lelek navodi se:
"I svjedok odbrane Petar Mitrović potvrđuje ove navode, kada kaže da je zajedno sa optuženim išao do banje gdje su saznali da su njihovi komšije Bošnjaci ubijani, a da je Jasmina Ahmetspahić iskočila kroz prozor. Ovaj svjedok je svojim svjedočenjem upravo povezao optuženog sa vremenom i mjestom krivičnopravnih radnji iz ove tačke optužnice."
"Vilina Vlas" je korištena i kao pritvorski centar u slučaju "Sjeverin". Naime, 22. oktobra 1992. godine, šesnaest Bošnjaka iz Sjeverina, sela u susjednoj Srbiji, svi državljani Srbije, oteti su iz autobusa u mjestu Mioče u Bosni i Hercegovini. Autobus je zaustavila grupa naoružanih muškaraca predvođena Milanom Lukićem. Otmicama su žrtve odvedene u "Vilinu Vlas", gdje su monstruozno mučene. Pripadnici "Osvetnika" fotografirali su muškarce tokom zlostavljanja. Nakon nepoznatog vremenskog perioda, ubijeni su.
Tokom 2020. i 2021. godine pokrenuta je široko podržana online-peticija na Change.org kojom se tražilo da se hotel "Vilina Vlas" ukloni sa Google-pretraživača i Google Maps kao turistička destinacija, uz argument da je riječ o mjestu gdje su tokom rata civili bili mučeni, silovani i ubijani, a ne "spa-odmorište". Skoro 28.000 ljudi potpisalo je ovu inicijativu, ali Google nije uklonio "Vilinu Vlas" iz svojih rezultata pretrage ili mapa niti je kompanija jasno odgovorila na zahtjeve i kritike aktivista i preživjelih žrtava. U isto vrijeme, hotel i dalje ostaje indeksiran kao "mjesto za odmor i relaksaciju". Ono što dodatno zabrinjava jeste da, dok se prostor zločina pretvara u turističku destinaciju, glasovi žrtava ostaju potisnuti, a kolektivna amnezija ne zahvata samo Višegrad, već i šire društvo – uključujući i međunarodne aktere poput čije deklarativno zalaganje za ljudska prava ostaje bez konkretne reakcije na očiglednu normalizaciju mjesta zločina.
*Hikmet Karčić je naučni saradnik na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
