Dragan Bursać / Kako su gusle pokušale ubiti Sarajevo

05. 04. 2020. u 16:43:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 4534

Koliko moraš biti monstrum po da pod opsadom 1425 dana ubijaš sistematski ljude, žene i djecu-sa kojima si disao isti zrak, dijelo koricu kruha, bolovao, preležao vodene ospice?Koliko možeš biti nedostojan svijeta, Boga, civilizacije i naroda, pa da ubiješ 14 011 ljudi, da u prah i pepeo pretvoriš 1601 dijete?

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

O opsadi Sarajeva napisano je nebrojeno mnogo knjiga, naučnih studija, smimljeno je dosta filmova. Igranih i dokumentarnih. Ljudi na katedrama sa psihologiju, filozofiju, socilogiju, ali i neuropsihijatriju izučavaju koje je to zlo natjeralo nekog ko se krio u ljudskom obličju da granatira svoj grad.

Mjera monstruma

Koliko moraš biti monstrum po da pod opsadom 1425 dana ubijaš sistematski ljude, žene i djecu-sa kojima si disao isti zrak, dijelo koricu kruha, bolovao, preležao vodene ospice? Koliki moraš biti zlotvor da se optcijepiš od samog sebe,svog grada i suštine, pa da sa Karadžićem, Mladićem i ostalom fašitičkom bratijom siješ smrt po nevinom gradu? Koliko možeš biti nedostojan svijeta, Boga, civilizacije i naroda, pa da ubiješ 14 011 ljudi, da u prah i pepeo pretvoriš 1601 dijete? Koliko se zamjeriti moraš zdravoj pameti, moralnom zakonu u sebi pa da se kao zvijer obrušiš na ljepotu pod sobom?

Razmislite, 329 granata u prosjeku po glavi stanovnika. Svakodnevno. I to je Sarajevo-Grad Heroj, Grad koji je preživio i nadživio i najveću opsadu u modernoj povijesti i arhitekte te opsade.

Gore čuči bijeda

Ali, nešto drugo mi je palo na pamet. Gledam fotografiju, na kojoj je na zaštitinom zidu sprejem ispisano Pink Floyd, ime jednog od najvećih bendova u povijesti. To je grad, grad sa duhom, ukusom i muzikom, kao najapstraktnijom umjetnošću. I tako se brani grad! A gore na brdima, reinkarnirane gusle, kao simbol novovjekovne kvazipobune srpBske, kao simbol najnovijeg nacionalizma, kao simbol četništva kome je toliko silno težio Karadžićev režim. Gore, u mnogo boljoj taktičkoj poziciji čuči duhovna bijeda, predvođena psima rata, nošena Cecom, Bajom Malim Knindžom, nošena zastrašujućim svijetom turbo-folka, koji je bio krajnja instanca zaglupljivanja srpskog naroda, zadnja ruka Ćosićeve arhitekture zla, čiji DNK vuče još od "Načertanija". I muzika na kraju ili na početku. Muzika slobodnog svijeta u opkoljenom gradu i muzika duhovnih božjaka u navodnoj slobodi ispraznosti. Velika je to razlika. U korist Sarajeva.

Shvatite to kako hoćete.

Sprem'te se, sprem'te četnici, Marš na Drinu, pa onda sila, tušta i tma ružne djece iz braka Ibarske magistrale, sintisajzera, loših droga i srBstva punila je bez prestanka uši, prazne glave i  duše usahle onih koji granatama ubijaju meso grada. A mnogi su potezali konopac plotunski-od pasa rata, vojnika Vojske Republike Srpske, srbijanskih oficira taktičara i obavještajaca, kojekavih kvazidisideata i bjelosvjetskih protuva poput onog ruskog fašiste Limonova, pa do Šešeljevih manekena, koji danas državničke funkcije obnašaju.

I izdržalo je Sarajevo. I muzikom, imeđu ostalog. I ciivilizovanošću, razumom, izdržalo je Sarajevo užas opsade. Nije možda vrijeme, ali u poređenu sa ratom, korona virus je zaista smiješna, nedostojna igračka bioološka iz poluživog svijeta. Branilo se muzikom, kad je trebalo.

Ljepota će spasiti svijet, to je sigurno.

Shine On You Crazy Diamond

"You reached for the secret too soon, you cried for the moon
Shine on you crazy diamond
Threatened by shadows at night, and exposed in the light
Shine on you crazy diamond
Well you wore out your welcome with random precision
Rode on the steel breeze"

Ne, neće nam ljepota vratiti onih 1600 ubijene  djece što su ljudima i još više građanima Sarajeva trebali postati. Ne, ljepota nam neće vratiti niti 14 hiljada ljudi koji nisu sa nama, što je samo strašni eufemizam za ciljani pokolj. Ali će ljepota trajati. Makar na fotografijama, da se divimo "Sjaju ludog dijamanta", kako Gilmur krsti svoju i generacijsku himnu Pink Floyda. Jer Sarajevo, možda jeste bilo po opsadom, ali samo fizičkom.

Sa druge strane, cijeli jedan narod, ili njegova većina, srpski narod je bio pod mentalnom, duhovnom-unutrašnjom opsadom, najlošijih svojih predstavnika. Oporavilo se Sarajevo od te blokade, toliko dobro, sjajno i razgovjetno ustalo, jer nikad palo nije i pružilo ruku pomirenja asasinima svojim. A većina asasina i onih koji su podržavali opasau, na žalost još uvijek žive u mraku guslarskom, uspavani i otuđeni i od svoje suštine i od duhavremena.

Danas, 28 godina poslije, danas, skoro tri decenije od Olgine i Suadine krvi, dok sjedimo u karantinima svojim, na miru razmišljamo kako je to bilo tada.

Neko će reći isto: ljudi su kazali, par dana i proći će; isto niko vjerovao nije u trajanje; isto...ne, NIJE isto, ne ponovilo se!

Jer tada je neko rekao, dosta je, uzeo sprej i napsiao Pink Floyd na potpornoj zaštiti. Da štiti grad od bezumnlja i barbarizma, onih koji su muziku, poeziju i umjetnost kao takve, zamijenili urlikanjem zvjerskim, atavističkim divljaštvom i fašističkom ideologijom krvi i tla.

I ne, ne mogu gusle pobijediti rifove Fenderovog Stratokastera, ne mogu pobijediti londonske momke Gilmura i Votersa-kako tada, tako i sada:

"Hello? Hello? Hello? 
Is there anybody in there?
Just nod if you can hear me
Is there anyone at home?
Come on now
I hear you're feeling down
Well I can ease your pain
Get you on your feet again
Relax
I'll need some information first
Just the basic facts
Can you show me where it hurts?"

Odjekuje glas i danas iznad svih nas.

Planeta nam je u muškom polnom organu. Otuđeniji smo od samih sebe, više nego ikada. Potrebne su nam silne zanimacije, igre, Netflixi, vježbe, lajfkoučevi, da se ne bi susreli sa samim sobom u tzv. izolaciji. Opsesivno jedemo. Jer imamo šta jesti. U gotovo neograničenim količinama. A onda, prije 28 godina, mlad grad, mladih ljudi, iz srca neimaštine i materijalne oskudice, duhom je nadjačao sva artiljerijska oruđa i oružja, pobijedio i slomio i granate, ali i nazalne gusle, koje su uljuljkane nekakvim snovima u Velikoj Srbiji kao korona, kao deset korona, kao stotine korona gusalnjem paklenim poharale nepokoreni grad.

I Sarajevo je pobijedilo, kao Feniks se uzdiglo iznad torture, blokade i smrti! Pobijediće i ovo zlo, to je sigurno!

Da se ne zaboravi:

Na današnji dan prije 28 godina počela je opsada Sarajeva koja je trajala 1.425 dana i bila jedna od najdužih u istoriji modernog ratovanja. Tokom opsade poginulo je 14.011 ljudi, a ubijeno je 1.601 dijete.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

NEMA KOMENTARA