Jasmin Medić: Da li je nezavisnost Bosne i Hercegovine 1992. godine imala alternativu?
/ Komentari (3)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Bosna i Hercegovina nije imala druge alternative s obzirom da je i kao sve druge bivše Jugoslavenske Republike imala jednako pravo na izjašnjavanje i svoju nezavisnost, to se nije sviđalo onim hegemonistima koji su joj htjeli osporiti to pravo ali oni se o tome nisu mogli pitati, a građani BiH su se izjasnili i izglasali svoju nezavisnost i potvrdili kontinuitet njene državnosti. Oni kojima se to nije svidjelo su otpočeli agresiju i uništavanje BiH potpomognuti JNA i Srbijom, odn krnjom Jugoslavijom. I pored svega toga nisu je mogli uništiti i pocjepati.
Ako su Bosnjaci slabi, jadni, nemocni i nesposobni, onda su Srbi jos slabiji, jadniji, nesposobniji i nemocniji jer ih je bilo pet puta vise, a sa Hrvatima 7 puta, i Bosnjaci su ih sprijecili u historijskoj prilici da naprave carstvo. Reci ce, pomogo je Zapad. Pa pomago je i njima u Balkanskim ratovima, Prvom Svjetskom i u svakoj prilici gdje se Osmanlijama moglo naskodit. Da skratim, da su bili za Carstva ima li bi ga. Ovako, nek sanjaju o mitskom Dusanovom.
Da li je Zulfikar imao šansu dogovora, to je pravo pitanje. Ako su Tuđman i Sloba pregovarali, mogli su i naši, E tu dolazi do izražaja Alijina patološka ambicija za vlast, koja je u koliziji sa kompetentnošću za bilo šta osim mahalskog spletkarenja. Faktički rat se u Hr završava padom Vukovara, i onda Tuđman seli rat u Bi H. Hr treba da se pita šta bi bilo da su Bošnje skupa sa Srb. nastupali prema Hr.. I danas Bošnjačka strateška politika je bezidejna.