Ja mislim | Sejo Sušić: Zašto se Dejtonski ustav mora smatrati tranzicionim?

U ustavnopravnoj teoriji, tranzicioni (privremeni) ustav predstavlja most između rata i stabilne demokratije. Njegova svrha nije da bude trajno rješenje, već da omogući mir, osnovnu funkcionalnost države i otvori prostor za demokratsku transformaciju.

Piše: Dr. Sejo Sušić za portal Radiosarajevo.ba

Ustav Bosne i Hercegovine, koji je Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir, formalno ne nosi oznaku "tranzicioni" niti sadrži rok važenja. Ipak, njegova pravna priroda i politička funkcija jasno ukazuju da je riječ o ustavu nastalom kao odgovor na rat, a ne kao rezultat demokratskog ustavotvornog procesa.

Trending

Napadi iz zraka paralizirali Moskvu: Letovi otkazani, putnici zarobljeni u terminalima

"Ustavno primirje", a ne konačno rješenje

Dejtonski ustav često se opisuje kao primjer tzv. ustavnosti primirja. Njegov osnovni cilj bio je zaustavljanje rata, a ne izgradnja dugoročno održive, građanske demokratije.

To potvrđuju ključne činjenice:

• Ustav je usvojen izvan zemlje, u američkoj vojnoj bazi Dayton, kao dio međunarodnog mirovnog sporazuma;
• Fokus je bio na stabilizaciji, razdvajanju zaraćenih strana i minimalnoj funkcionalnosti države;
• Uspostavljena je snažna međunarodna supervizija kroz Ured visokog predstavnika (OHR), što je karakteristično za postkonfliktne i tranzicione države;
• Etničke kvote, entitetsko glasanje i mehanizmi veta uvedeni su kao privremeni instrumenti za sprečavanje konflikta, a ne kao temelj moderne demokratije.

Ustav s ugrađenim mehanizmima transformacije

Iako nastao u vanrednim okolnostima, Dejtonski ustav u sebi sadrži mehanizme koji jasno ukazuju da je zamišljen kao promjenjiv dokument.

Član X Ustava predviđa mogućnost ustavnih izmjena, uz dvotrećinsku većinu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, uz strogu zabranu smanjenja ljudskih prava i sloboda.

Posebno važna je odredba člana II/2, kojom se Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima daje direktna primjena i pravna supremacija nad svim domaćim zakonima:

"Prava i slobode sadržani u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima imaju prioritet nad svim drugim zakonima."

Ova norma svrstava Bosnu i Hercegovinu među rijetke države u kojima međunarodni standardi ljudskih prava imaju nadustavni karakter.

Šta to znači u praksi?

U teoriji:

• Građani se mogu direktno pozivati na Evropsku konvenciju pred svim sudovima i institucijama;
• Svi zakoni moraju biti usklađeni s evropskim standardima;
• Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima ključnu ulogu u zaštiti tih prava;

U praksi, međutim, situacija je znatno drugačija.

Presude koje se ne provode

Evropski sud za ljudska prava je u više presuda – Sejdić i Finci, Zornić, Pilav, Kovačević – utvrdio da je izborni i ustavni sistem BiH diskriminatoran i nespojiv s Evropskom konvencijom.

Suština tih presuda je jasna: sistem zasnovan na etničkoj pripadnosti mora biti zamijenjen građanskim modelom jednakih političkih prava.

Ipak, više od decenije kasnije, nijedna od ključnih presuda nije provedena.

Zašto je tranzicija zaustavljena?

Razlozi nisu pravne, već političke prirode:

• Neprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava.
• Dugogodišnje odsustvo službenog, jedinstvenog prijevoda Ustava.
• Dominacija etnopolitičkih elita koje profitiraju od postojećeg sistema.
• Zloupotreba mehanizama veta kao sredstva političke blokade.
• Ne postoji zajednička vizija budućnosti države.

Tako je ustav koji je zamišljen kao privremeno rješenje vremenom postao "zacementirani" poredak.

Mir nije isto što i demokratija

Dejtonski ustav je zaustavio rat i donio mir. To je historijska činjenica koju niko razuman ne dovodi u pitanje. Međutim, mir sam po sebi ne znači i pravedan, funkcionalan ili demokratski poredak. Dejton nije bio zamišljen kao konačno ustavno rješenje, već kao nužni kompromis u trenutku kada je prioritet bio preživljavanje države, a ne njeno dugoročno demokratsko uređenje.

Problem nastaje onda kada se privremeno rješenje počne tretirati kao trajna sudbina. Mehanizmi koji su trebali spriječiti obnovu sukoba – etničke kvote, veto, blokade – vremenom su se pretvorili u alat za očuvanje političke moći uskog kruga etnonacionalističkih elita. Umjesto da štite mir, oni danas proizvode institucionalnu paralizu, nejednakost građana i stalnu političku krizu.

Dejton ne smije biti prepreka demokratiji

Bosna i Hercegovina se već gotovo tri decenije nalazi u stanju zamrznute tranzicije. Formalno, ljudska prava imaju supremaciju. Suštinski, politički sistem i dalje dijeli građane na "pripadnike" i "ostale", na podobne i nepodobne, na one koji mogu i one koji ne mogu učestvovati u punom političkom životu države. Presude Evropskog suda za ljudska prava jasno su rekle da je takav sistem diskriminatoran. Ono što izostaje nije pravni odgovor, već politička volja.

Ključno pitanje danas više nije da li Dejton treba poštovati, nego da li se smije pretvoriti u prepreku demokratskom razvoju. Ustav koji ne može biti promijenjen da bi uklonio diskriminaciju prestaje biti zaštitnik mira i postaje kočnica budućnosti. Građanska demokratija ne znači negiranje identiteta, već jednaku političku vrijednost svakog pojedinca, bez obzira na etničku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost.

Sve dok se jaz između normativnog obećanja ljudskih prava i političke stvarnosti etničkih blokada ne zatvori, Bosna i Hercegovina će ostati zarobljena u permanentnoj krizi. Evropski put, o kojem se često govori, ne vodi kroz deklaracije, već kroz konkretne ustavne i političke promjene. Članstvo u Evropskoj uniji nije pitanje geopolitike, već test sposobnosti države da osigura jednakost svojih građana.

Mir je bio početak. Demokratija je zadatak koji još uvijek stoji pred nama.

*Autor je profesor na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Islamabadu na Odsjeku za šerijat i međunarodno pravo

**Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba