Hajrudin Somun o pregovorima u Neumu: Možda je bolje ovako

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ne snalazim se dobro u mutnim vodama svoje zemlje Bosne i Hercegovine, ali ni kao njen građanin i neko ko godinama i godinama prati i bavi se njenim odnosima sa susjednim i daljim svijetom, ne mogu a da ne strahujem i ne pitam se kuda nas vode ove politike vodećih stranaka i njihovih vođa ako na još jednim izborima ostanu na vlasti.

Piše: Hajrudin Somun, za Radiosarajevo.ba

Tako sam se prije nekoliko dana pitao zašto se gospodin Palmer ispred američke administracije i gospođa Eichhorst ispred birokratije Evropske unije dovode baš u Neum da pregovaraju o izbornom zakonu BiH sa stranačkim liderima entiteta Federacije. Ako je to da se izmaknu od promrzlog Sarajeva i njegovog zagađenog zraka, a malo izlože jadranskom suncu, razumijem.

Trending

Dragan Bursać: Selma Bajrami, srpski neprijatelj broj 1

U Neumu prije 30 godina

Ali se sjećam kako sam pred rat protiv BiH 1992. godine odlazio u Neum s predstavnicima tadašnje još Evropske zajednice i njenih posmatrača koji su se nadali da će taj rat spriječiti.

Oni su već tada vodili odvojene razgovore s delegatima etničkih zajednica. Mene su, u razmaku od nekoliko mjeseci, tamošnji domaćini sve više gledali poprijeko i na moje „Dobar dan!“, a sve glasnije odgovarali „Bok!“

A jučer čujem kako načelnik Neuma Dragan Jurković, odgovarajući medijima o bojkotu pregovora od strane nekih oporbenih stranaka, kaže da se radi o „bošnjačkim strankama koje se predstavljaju građanskima“.

Od jutros iz Neuma stižu vijesti da je i ova runda pregovora propala. To se može lako iščitati iz noćašnje Palmerove izjave da se i dalje radi o„teškim pitanjima za koja će trebati vremena", i kako se mora mijenjati i ustav BiH radi provođenja pet presuda Europskog suda za ljudska prava“.

A što „nije nimalo jednostavno“. I na oproštajnom susretu s medijima Matthew Palmer je rekao da je „neophodno implementiranje presude Sejdić-Finci“. I u saopštenju američke ambasade u kojima se za pregovore kaže da su konstruktivni – ne bi bilo diplomatski reći da su destruktivni, naravno – kako bi se „svi građani BiH mogli kandidirati za Predsjedništvo i Dom naroda“. Tvrdi se i ono što vođstvo HDZ BiH neće ni da čuje - da je „stručnost Venecijanske komisije u ovom procesu neprocjenjiva“.

Bolje je što američki i EU emisari odlaze iz Nauma onako kako su i došli, uglavnom.

Večera bez Dodika

A dobro je da im sinoć nisu stigli na večeru Milorad Dodik, kako se pretpostavljalo da će doći ako se postigne sporazum o izbornom zakonu. Ovako je pitanje hoće li Čović otići u utorak u Banju Luku na sjednicu tamošnje Narodne skupštine kako bi se dogovarao o daljoj saradnji pred izbore koje bi morali da dobiju zahvaljujući elektronskom glasanju koje je tako dobro da je pomoglo Trumpu da postane predsjednik SAD.

Jer, lider HDZ BiH je odletio u Neum na krilima podrške njegove zagrebačke matice i predsjednika Hrvatske, uvjeren da je uspio njihov zajednički napor ubjeđivanja Amerike i Evrope kako su Hrvati jedini diskriminisani i ugroženi stanovnici Bosne i Hercegovine.

Valjda će i Palmer u Vašington i Angelina Eichhorst u Brisel otići s uvjerenjem ko koči reforme i uzdrmava temlje Bosne i Herecegovine i ubijediti, prvi Bidenovu administraciju, a gospođa Eichhort sjedište EU, da to nisu samo Milorad Dodik, sa svestranom podrškom Srbije i Rusije, nego i Dragan Čović zajedno s jednom članicom EU i NATO pakta.

Uz sve što kaže predsjednik Hrvatske Milanović, kako je Dodik najmanji problem BiH, i da Hrvati BiH samo što ne skapavaju od diskriminacije, premijer Hrvatske Andrej Plenković je odmjereniji, dolazi i u Sarajevo a ne samo u Mostar, diplimatski sroči zahtjev kako izmjenama izbornog zakona BiH treba da budu zadovoljna „sva tri naroda i drugi u BiH“, da Hrvata biraju svoje legitimne predstavnike u najviša tijela.

Na svim sastancima EU i bilateranim susretima, međutim, posebno kad je Hrvatska bila predsjedavajuća u EU, nametao je problem neravnopravnog položaja Hrvata u BiH. A njegov savjetnik za vanjsku politiku i ratni ministar vanjskih poslova Mate Granić bez imalo diplomatske uzdržanosti govori kako ”BiH ne može biti unitarno-građanska država”, pa - u duhu sporazuma Milošević - Tuđman - kako ”o Bosni treba razgovarati s Vučićem”, pa ako Srbi uzmu svoje i mi ćemo svoje”.

Ili da „Hercegovina u slučaju raspada mora nama“. Da i ne spominjem niži nivo podmetanja neistina u Evropskom parlamentu o položaju Hrvata BiH, poput parlamentarke Željane Zovko.

Pouke Zdravka Grebe

Ako misle to što danas kažu, pregovarači SAD i EU su mogli promijeniti redoslijed glavnih pitanja svojih posredničkih pregovora. Znači najprije izmjena dvosmislenog dejtonskig ustava u smislu presuda Evropskog suda, onda izborni zakon.

Još nešto, ako su zaista u Neumu došli do uvjerenja kome je koliko stalo do ustavnih i drugih reformi u BiH, ono bi možda bilo još ubjedljivije da su tamo otišle i vodeće ličnosti drugih opozicionih stranka iz Sarajeva.

Pa da tamo, a ne samo kod Senada Hadžifejzovića, na jednom zvaničnom pregovaračkom forumu kažu ko je ko u BiH i ko joj želi da se istrgne uz ralja etničkih oligarhija. Možda bi tako na narednim izborima, ako nisu na prošlim, mnogo više građana BiH poslušalo savjet velikog borca za demokratsku, jedinstvenu ali ne unitarnu Bosnu, Zdravka Grebe, čija se trogodišnjica smrti obilježavala upravo ovih dana. Pozivajući anonimnog Bosanca ili Hercegovca da iziđu na izbore, on mu je poručio: „Ako ti je dosta ovih koji vladaju 25 godina, pa promijeni!“

A što se tiče diskriminacije i ugroženosti Hrvata u BiH, sve čekam da jave kako su na mostarskoj Tepi uhitili jednog jadnog, siromašnog nezaposlenog Hrvata i sakrili ga negdje u zapadnu Hercegovinu da ih ne bruka pred međunarodnom zajednicom.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba