Somun: Šta se krije iza Erdoganovog protjerivanja desetorice ambasadora?

Nije neobično što je Osman Kavala, turski biznismen i promotor kulturnih pluralističkih institucija građanskog društva u zatvoru zbog optužbe za učestvovanje u neuspjelom državnom udaru 2016. godine. On je i prije toga već nekoliko puta hapšen.

Piše: Hajrudin Somun za Radiosarajevo.ba

Takvih je koliko hoćeš u Turskoj. Ali je veoma neobično da se zbog toga ambasadori prve sile svijeta i još devet zapadnih zemalja, gotovo redom članica NATO, proglašavaju nepoželjnim u Turskoj, takođe članici zapadne vojne alijanse. I da to obznanjuje lično predsjednik Tayyip Recep Erdogan.

Trending

Važna obavijest iz GRAS-a: Provjerite kako će danas saobraćati javni prijevoz

To je očito reakcija na saopštenje iz američke ambasade u Ankari od prije pet dana koje vrijedi citirati zbog stava tih zemalja o vladavini prava u Turskoj.
Kaže se da je 18. oktobra četiri godine otkako je Osman Kavala u zatvoru i da „stalno odgađanje njegovog suđenja, uključujući miješanje raznih slučajeva i stvaranja novih poslije prethodnih oslobađanja, baca sjenu na poštivanje demokratije, vladavine prava i transparentnosti u turskom pravosudnom sitemu.“

Šta je Erdogan zamjerio?

Zbog toga zajedno ambasade Kanade, Francuske, Finske, Danske, Njemačke, Holandije, Novog Zelanda, Norveške, Švedske i SAD vjeruju da "pravedna i brza odluka ovog slučaja mora biti na liniji međunarodnih obaveza i domaćih zakona", ukazujući na presudu Evropskog suda ljudskih prava o tom predmetu, pozivamo Tursku da osigura njegovo urgentno oslobađanje.

Vrlo je teško prosuditi zašto se predsjednik Erdogan odlučio na ovaj korak, bolje reći presedan u odnosima Turske sa svojim saveznicima. Proglasiti jednog ambasadora za personu non grata je već velika stvar, a ne deset, a još ako je među njima i predstavnik glavnog saveznika Turske od Drugog svjetskog rata - to je ravno diplomatskom skandalu.

Narednih dana će se vidjeti kako će se taj skandal dalje razvijati. U ovom trenutku pomišljam da je predsjednik Erdogan veoma blizu konačnom raskidu sa svojim zapadnim saveznicima i NATO paktom.

Proces razilaženja među njima traje gotovo deceniju, a nisu rijetka pitanja istaknutijih članova vladajuće stranke AKP u smislu: „Što će nam NATO?“

Nešto me kopka i zaoštravanje odnosa Zapada i Rusije, te zatvaranje predstavništva te zemlje u sjedištu NATO-a, što se, takođe, događa ovih dana. Je li ovo sve dio velikih prestrojavanja na svjetskoj političkoj sceni?

I da li Turska u Rusiji i Kini vidi bolje saveznike od ovih deset zapadnih zemalja? Ako ništa, iz Moskve i Pekinga se predsjedniku Erdoganu ne dijele lekcije kako će upravljati svojom zemljom i kakvu će imati vladavinu prava.

A što se tiče Osmana Kavale, u njemu predsjednik Turske odavno vidi „turskog Soroša“. On ga je još poslije protesta na istanbulskom Gezi parku 2013. godine markirao kao jednog od inicijatora tih demonstracija:

„Uskoro će izbiti na svjetlost veze osobe koju zovu turskim crvenim Soršom“, rekao je.

Ako nekog zanima više iz biografije Osmana Kavale, može naći da je, ako ni po čemu drugom, onda poznat po tome što ima velike pare naslijeđene od oca rođenog u današnjoj grčkoj Kavali, odakle mu i prezime.

Turski Soroš

Pa je, kao i Soroš, mogao da rahat živi, a da istovremeno finansira inicijative i projekte civilnog društva. Ima jedan detalj koji je mogao posebno razljutiti predsjednika Erdogana, ali i sve turske nacionaliste.

Naime, on je 2015. učestvovao na obilježavanju stogodišnjice genocida nad Jermenima koje je upriličeno na istanbulskom Taksim, gdje i Gezi Park protesti 2013. godine

Hans-Lukas Kieser u svojim zahvalama na kraju knjige „Talat paša: Otac moderne Turske, arhitekt genocida“ spominje da mu je pomoć Osmana Kavale „bila kritična za početak istraživanja“.

Nešto me još zanima ovim povodom: da li bi mađarski premijer Viktor Orban strpao u zatvor pravog Soroša.

Vjerujem da bi, kad bi mogao.

Autor je ugledni bh. novinar i diplomata, prvi ambasador samostalne Republike BiH u Republici Turskoj