Goran Sarić: Avdo i Nemanja u blatu Drvengrada

Da odmah kažem – veoma mi je blizak, i drag Avdo Sidran. Sjajan scenarist, ni za jotu slabiji poeta, autor sjajnih poetskih knjiga “Šahbaza”, “Kost i meso”, “Sarajevska zbirka”…

Znam ga, što bi se reklo, “sto godina”. Još kao mlad, poneseni poeta, nadobudni apsolvent književnosti, iz Sarajeva ga dovodio u rodni mi grad, na književne večeri. Prijalo mu, reče, s kakvim sam mu se tada, nakon čitanja njegove poezije, poštovanjem obratio: “Tako sam ja birvaktile prilazio Meši Selimovići”, sjećam se da mi je tada, na njemu svojstven, ozbiljno-šeretski način rekao.

Pet-šest godina kasnije, u istoj sali, skupa sa Predragom Matvejevićem i Gajom Sekulićem osnivali lokalnu podružnicu UJDI-ja, Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu. U naivnoj vjeri da su riječi “teže” od metaka.

Te večeri na pragu devedesetih, u osvit rata, nakon osnivačke skupštine, dugo smo sjedili u prostorijama Amaterskog pozorišta Neretva. I dok smo mi, ostali, “trunili” o politici, Slobi, “mitinzima istine”, dnevnom listu “Politika”, koji se od izvrsnih novina pretvorio u ratnohuškačko glasilo, pjesnik je, već mrvu “pod gasom”, stalno ponavljao: “Samo mi Srbe, samo mi Jugu ne dirajte.” Poslije je, iz opsjednutog grada, nemoćan, i bijesan na Slobine političke protuhe, izjavljivao da ga se “samo na tenku može dovesti u Beograd.” Ko bi mu normalan to tada mogao zamjeriti?

Kao da su vjekovi od tada protutnjali.

Poslije mi recenzirao, i, bogami, nahvalio, dvije knjige poezije. I, rekli mi prijatelji, kad god bi svratio u Konjic (a ja već otišao “preko grane”), vazdan se raspitivao za “onog malog, nadarenog Sarića.” Posljednjih smo godina nekoliko puta kontaktirali telefonom. Opet mi nešto pomogao, ali sad nekako žurno, vazdan nestrpljivo: “Požuri, molim te, o’ladiće mi se supa!”

Naravno, nisam mu zamjerio. Godine, bolest, besparica... Uostalom, ko sam ja da zamjeram Avdi Sidranu? No, kad već spomenuh besparicu …

Gledam onaj kratki isječak njegove posjete Drvengradu, i novopečenome Nemanji. I mada nekako tužan, nisam baš mnogo iznenađen. Ta zar nije sam Kusta, u onom nes(p)retnom, nedovršenom intervjuu Aci Stankoviću (ili već nekoj drugoj emisiji, ne sjećam se tačno) izjavio da mu se je Avdo “nedavno” obratio s indirektnim prijedlogom da nastave saradnju? Radi se, valjda, o planiranom, a iz poznatih razloga nikad dovršenom radu na ekranizaciji “Na Drini ćuprije”.

S dobrim razlogom pretpostavljam, da se vratimo novcu, da iza Avdinog približavanja “zakletom neprijatelju” i “otpadniku od Sarajlija”, u osnovi, stoje dvije stvari: nedostatak novca i jed na sarajevsku čaršiju. Jer, što jest-jest, filmovi se sve rjeđe snimaju, od poezije ne može živjeti čak ni Avdo Sidran, a saraj’ski “intelektualni krugovi”, sa i bez navodnika, već dugo ne maze uvaženog akademika. Podmeću mu gdje mogu, spletkare, nipodaštavaju skoro sve – a dosta je toga, doista – što je ovaj velikan pisane riječi na papir stavio.

Niko hadžija u svom selu, veli jedna stara poslovica.

Najedio se Avdo na kolege, pa, veoma načetoga zdravlja, više skoro i ne živi u Gradu, već u jednome selu, mislim, kod Goražda. O Sarajevu i čaršijašima rijetko progovara. A kad to ipak uradi, čini to teško, stisnutih zubiju. I valjda ih je, osim Avdinih problema sa novcem, baš taj jed na ljubomornike i klepetuše na koncu i zbližio. Jer, Kusti sigurno love ne fali. Filmadžija, poduzetnik, ljubitelj srbijanske vlasti… I to – koja god naiđe!

Nego, uz sve poštovanje, tužno mi, brate, gledat’ onemoćalog Sidrana kako ga skoro-pa-otvoreni Karadžićev štovalac, vlasnik i osnivač Drvengrada, voda po ranoproljetnom blatu njegove “čaršije”. Ponosno mu pokazuje njene “znamenitosti”. Ređaju se tu velika, teška, imena: Nikola Tesla, Če Gevara, Andrić … I, naravno, neizostavni Matija Bećković, onaj što bi’se, je l’ te, “još ćerao”.

Kusta, onako krupan i otresit, naprijed, a Avdo sve za njim.

Drago mi je samo, a i dobrom Avdi zacijelo, što se od onog, u bijesu i nemoći izmaštanog, “tenkovskog” pohoda na Beograd ništa nije ostvarilo. Inače, ko zna ko bi za kim sada, po bivšoj zemlji Serbiji, mal i umoran kaskao?

Sidran i Kusturica opet zajedno (VIDEO)

Tekst je preuzet s prijateljskog portala E-novine.com