Fahrudin Đapo: Besmrtni Nijaz Duraković

Zar je minulo 14 godina otkako sa nama nije Nijaz Duraković? Iako je protok vremena neumitan, još ne magli slika tog januarskog dana kada smo u haremu Alipašine džamije u besmrtnost ispratili našeg profesora, političkog velikana i prijatelja.

Piše: Fahrudin Đapo*

Ne znam objasniti kako, ali tako valjda obično biva s uspomenama, sjetio sam se jednog razgovora s Nijazom u Modu, kafiću blizu našeg fakulteta.

Trending

Jurišić prozvala Čovića zbog duga BHRT-a: "RTV taksa nije plaćena zbog bojkota iz HDZ-a"

Često smo tamo znali sjesti, a generacija će znati koji je to kafić. Sada je tamo novoizgrađeni hotel. I, kako to obično biva, skakali smo s teme na temu. Pričao je profesor o Sartru, o Kunderi, Sulzbergeru i Hemingveju, o Koči Popoviću koji je, s iskustvom Sorbone, postao Titov komandant i kasnije ministar...

Veličanstveni intelektualac

U jednom trenutku, ničim izazvano, upitao sam ga kakav je njegov stav o vjeri, o Bogu...

Veličanstveni intelektualac kakav je bio, zastao je malo, a onda mi citirao nobelovca Camusa – "ne vjerujem u Boga, ali nisam ateista".

Kao mladom studentu, ostavio mi je zadatak da se zamislim nad ovom rečenicom. Zašto sam ovo napisao sada? Otkud odjednom da sam odlučio objaviti ovo sjećanje?

Možda ova crtica može biti odgovor onima koji mu ni do dana današnjeg, ni mrtvom, još nisu oprostili što je ukopan u haremu džamije – onima i s jedne i s druge strane, s desna i s lijeva. Mada su, čini mi se, rigidniji i ofanzivniji oni tzv. socijaldemokrati, ljevičari, komunisti ili pod kakvom se već etiketom vide.

A upravo su takvi, rigidni, dakle, neprosvijećeni, podmukli i pokvareni, Nijazu ukrali, oteli partiju koju je utemeljio, kojoj je dao ime i napisao program. Nećete, međutim, nigdje na službenom profilu sadašnje klijentelističke udruge koja se zove SDP naći ni jedan podatak o tome, ni jedno slovo o Nijazu Durakoviću.

Oni se falsifikatorski referiraju na neki apstraktni stoljetni kontinuitet, što nema nikakve veze s realnošću.

Isti oni koji su ga otjerali, popljuvali i pokušali poniziti i zatrti mu svaki trag u povijesti stranke, bez imalo srama obilježili su i ove godine godišnjicu Nijazove smrti. To je forma bez suštine, lažni ceremonijal. Ne daj Bože da su pročitali neku profesorovu knjigu, neki intervju ili zapamtili neku njegovu poruku. Tome nećete svjedočiti.

Nijazovo proročanstvo

Sjetite se proročanstva Nijaza Durakovića od prije dvadesetak godina, kada je s govornice stranačkog kongresa povišenim tonom kazao – "izaberite Lagumdžiju i sahranit ćete socijaldemokratiju na ovim prostorima".

Kakav je sadašnji SDP, mnogi vjeruju da bi i onom Zlatku profesor oprostio, kao političkom kolosu u odnosu na postojeće "lidere".

Guliveri fraza i liliputanci djela, da parafraziram velikog Tenžeru, današnji Lagumdžijini sljedbenici su skorojevići bez ideja, tranzicijski snobovi koncentrirani jedino na plijevljenje budžeta i štimanje javnih nabavki.

Možda je ovo sjećanje gorko, oporo, ali takva nam je stvarnost.

Poznavao sam dobro Nijaza Durakovića, od studentskih dana pa sve do njegove smrti, i vjerujem da bi bio još oštriji prema ovom zlu banalnosti koje nas je snašlo i vladavini nesposobnih, nekompetentnih i nedoraslih – čemu, nažalost, nijemo svjedočimo.

Mnogo je izjava Nijaza Durakovića kojih se sjećamo i koje često citiramo, od "tamjana" do one "ako hoće veliku Srbiju, nek je grade nasprat".

Onima koji su se katkad kuražili da mu protivriječe ili polemiziraju s njim, znao je reći: "Ja sam više zaboravio nego što ste svi vi zajedno pročitali".

Neka je vječni rahmet našem velikanu, mom profesoru i prijatelju, besmrtnom Nijazu Durakoviću.

*Autor je dugogodišnji novinar i urednik. Radio je kao višegodišnji glavni urednik Dnevnog avaza, urednik u Ljiljanu i Slobodnoj Bosni, na TV1 i Federalnoj televiziji. Objavljivao je u brojnim regionalnim i inozemnim medijima. Radio je kao izvršni producent vijesti na Al Jazeeri Balkans.