Erol Avdović o potezima Olivéra Várhelyija: Naša sumnja je legitimna i potrebna

Naravno da je već u svojoj najavi odlazak evropskog komesara za proširenje Olivéra Várhelyija u Banja Luku na sastanak s Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović pobudio sumnje u dosljednost onoga što je mađarski političar visokom funkcijom u EU izrekao u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Piše: Erol Avdović, za Radiosarajevo.ba

Mislim da neki evropski političari, uostalom kao i predstavnici ove američke administracije čine veliku grešku što se sastaju sa takvim rušiteljem bh. države, kočničarom njenog napretka i uostalom glavnim političkim vazalom Moskve na zapadnom Balkanu - gospodinom Dodikom.

Trending

Portal Radiosarajevo.ba traži novinarke/novinare

Sve to šalje zbunjujuće, pa i štetne poruke i urušava vjerodostojnost u namjere spomenutih međunarodnih dužnosnika prema reformskim procesima u BiH. Razumijem i iz dugogodišnjeg iskustva u UN-u znam, da se u diplomatiji treba razgovarati stalno, i posebno s neistomišljenicima. Ali, se isto tako mora voditi računa o protokolu, pa i o manirima, a posebno o "tajmingu" (odabranom vremenu) susreta.

Diplomatija je ogledalo realnosti

Diplomatija ne može, a da ne bude odraz stvarne situacije kakva je trenutna politička kriza u Bosni. U principijelnoj diplomatiji nikada nisu svi isto krivi ili zaslužni. Ovakvim trčkaranjem po Banjoj Luci ili neobazrivom srdačnošću po Sarajevu ta se realnost negira. I, eto, već kardinalne greške u startu, jer se šalje poruka da vrijedi biti bahat i bezobrazan, da se "isplati" psovati poput Dodika?!

To je stalni prigovor kojeg treba isticati, i ne miriti se šutke sa takvim ponašanjem nekih Evropljana, pa i Amerikanaca.

Jer, ako Amerikanci, koji u BiH uz Evropljane važe za šampione borbe protiv korupcije, onda se mora povesti računa, da se ne pregovara s najkorumpiranijima.

Posebno ne o reformi Izbornog zakona, nudeći pri tome u biti čak i više - etnički korumpiraniju verziju na granicama izbornog apartheida. A to kao i ovaj odlazak na noge zvaničnicima RS-a u Banja Luku od strane Olivera Várhelyija samo pojačava sumnju u stvarne namjere takvih diplomatskih manevara iza kojih može recimo stajati prešutna promjena strategije. Sumnja je, da podsjetim, u politici sasvim legitimna, čak i neophodno potrebna.

Komšićeva trka sa vremenom

U pravu je zato predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, koji duboko razumije, da je država koju predstavlja i za koju se bori u trci s vremenom. Zato je požurio da nakon sastanka s komesarom Várhelyijem - javnosti odmah predoči četiri najvažnije poruke.

Sasvim je opravdano stalno ponavljati kako EU stoji iza najvažnijeg Mišljenja Evropske komisije o BiH kad je u pitanju implementacija 14 ključnih prioriteta iz tog mišljenja, jer to je platforma na kojoj se brani multietnička, rekao bih čak i iskonska Bosna i Hercegovina, poput svake druge demokratske države na Zapadu.

Naravno, važno je da je među prioritetima koje je mađarski političar na visokoj funkciji u EU reafirmirao u Sarajevu, dalje jačanje institucija BiH, a ne njihovo slabljenje. To je korisno, čak iako se radi o više deklerativnom i afirmativnom, nego implementiranom stavu iza koga EU stoji konzistentno.

U biti sve se u BiH vrti oko korumpiranog sistema, kome međunarodna zajednica s nekim svojim postupcima ponekad da infuziju za preživljavanje, posebno - zbrkom prioriteta, kakav je po mom sudu ova žurba o promjeni izbornog zakona, umjesto da se prvo ide u reformu pravosuđa.

No, dobro je to što je gospodin Várhelyi u okviru već notorno slabe borbe protiv korupcije u Sarajevu naglasio i važnost Zakona o javnim nabavkama, jer netransparentnost tih nabavki hrani tajkune, rekao bih i po Bosni i po Hercegovini.

EU regionalno tržište ili "Otvoreni Balkan"

Ali, čini mi se da je među važnijim porukama to što je, čak i ovaj Orbanov aparatčik, kako gospodina Várhelyia nazivaju neki u Briselu i u regionu, ipak, bio primoran izreći kako je, Zajedničko regionalno tržište (CRM), za koje je EU obećala 29 milijardi eura, u temeljima ekonomskog napretka regije s BiH u njenom epicentru, a ne na periferiji. Dobro bi bilo da ta EU poruka bude bez trunke ambivalentnosti nakon brzoplete izjave američkog izaslanika za zapadni Balkan Gabriela Escobara - o podršci Vučićevom "Otvorenom Balkanu".

Siguran sam da će se o tome u Washingtonu još govoriti.

Na koncu, važna je i poruka, da EU ne preporučuje u ovom trenutku smanjenje kapaciteta Oružanih snaga Bosni i Hercegovini. Šta će mađarski političar u Banjoj Luci razgovarati iza zatvorenih vrata sa Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović dakako ostaje pod znakom upitnika. Ali i sumnje, da ne bude nekih skrivenih detalja, jer u politici je "vrag uvijek u detaljima".

Posebno, kad nominalni šef ovog mađarskog političara s visokom funkcijom u EU - Victor Orban dolazi s vojnim avionom na aerodrom u Banja Luku - sastaje se s Dodikom i na neki način zaustavlja EU sankcije protiv njega zbog rušenja Dejtona, ali i države Bosne i Hercegovine. To jeste razlog za brigu, ali i signal za nastavak razborite politike u Sarajevu, koja se - ako to može, jer lakše je to reći nego primjeniti - treba osloniti na vlastite državne i demokratske potencijale.