Dželaludin Hodžić: Sarajevo između života i rocka

13
Radiosarajevo.ba
Dželaludin Hodžić: Sarajevo između života i rocka
FOTO: Arhiv / Dželaludin Hodžić

Mnogi dječaci sanjaju o fudbalskoj karijeri. Da u dresu Reala, Barcelone, Uniteda ili Bayerna u devedesetinekoj minuti uđu s klupe i riješe utakmicu u korist svog tima. Oduševljenje na tribinama, desetine hiljada ljudi skandira samo jedno ime.

Piše: Dželaludin Hodžić

Na taj dječački san podsjetila me situacija s famoznim intervjuom Edina Forte britanskom The Guardianu.

Pogledajte dokumentarni serijal 'Branko Mikulić': Političar koji je bio ispred svog i našeg vremena

Pogledajte dokumentarni serijal 'Branko Mikulić': Političar koji je bio ispred svog i našeg vremena

Uz nekoliko razlika. Najprije, riječ je o kratkoj izjavi, a ne intervjuu za ugledni britanski list. Pa ipak, u tako malo vremena i prostora kantonalni premijer Forto uspio je ono za što mnogima trebaju sati i dani. Uspio je da se stidimo njegovog neznanja, površnosti i dezorijentiranosti u vremenu i prostoru.

Edin Forto, naime, u spomenutoj izjavi potvrđuje elementarni sukob s realnošću, ne samo ovom našom bosanskohercegovačkom, nego i nepoznavanje političkih procesa, njihovih temelja i karakteristika kako na lokalnom tako i na globalnom planu.

Njegovo lamentiranje nad izgubljenim rock duhom Sarajeva pokazuje da Edin Forto, ustvari, ne razumije da taj proces nije iznimka karakteristična za Sarajevo. To je u širem smislu dio procesa u kojem, parafraziram, umjetnost, postajući kič, laska neredu što caruje u ukusu ljubitelja. No, to bi trebalo biti opće mjesto, To da živimo vrijeme u kojem forma nudi materiju za utjehu i zadovoljstvo. Kantonalni premijer ništa, po svemu sudeći, o tome ne zna.

Naravno da to onda ne zna ni izreći. Naravno da mu se onda događaju ovakvi nezgrapni ispadi koji počesto podsjećaju na slona u staklarskoj radnji. To, uostalom, potvrđuje i njegov odgovor na mnoge rekacije u povodu sporne izjave:

"Tema teksta iz Guardiana je naša težnja da Sarajevo doživi kulturni preporod. Agresija na BiH nije bila tema. Vodimo rat protiv šunda, to nije tajna i o takvom ratu sam govorio. Dovoljno je pročitati tekst do kraja i isključiti svaku dilemu o tome šta je poruka."

Pročitao sam tekst do kraja, više puta i ta činjenica ništa ne mijenja na njegovom skandaloznom neznanju i nespretnosti. Ovoj vladi, njenim protagonistima i zaštitnicima to pravdanje, ta naknadna pamet i potreba da dodatno obrazlažu ono što su već rekli, da nam to malo približe, postaje glavna odrednica. To znači da i onda kada su u pravu, ne znaju to do kraja obrazložiti i predstaviti. A to ne znaju jer su, uglavnom, elementarno politički nepismeni i kao takvi vjerno odražavaju duh vremena. Da su Forto i njegovi kvazi-liberali dosljedni, valjalo bi u ratu protiv šunda krenuti od vlastitih redova ili, barem, od vlastitih koalicionih partnera. Pitanje je, recimo, kako bi onda bila izabrana gradonačelnica Sarajeva.

Tako navodni rat protiv šunda ostaje tek nemušta deklaracija koju ne prate stvarni potezi i politike Vlade. Nije samo rock scena ta koje više nema. Mnogo čega više u Sarajevu nema i zbog niza složenih razloga. Fortina izjava sporna je upravo zato što sve te brojne i složene razloge nedopustivo pojednostavljuje, pored činjenice da i ondje gdje nešto možemo sve, manje-više, činimo krivo.
Po čemu se Fortin stav, kao vjerni odraz sarajevskih kvazi-liberala, suštinski ne odstupa od one vrijednosne skale i spektra koji toleranciju, otvorenost i multikulturalnost mjeri po čvarcima i dostupnosti alkohola?

Ovdje nije riječ samo o izrazu neznanja, o tome da se (izborne) pobjede više ne ostvaruju kulturnim politikama. Kako je moguće da u ovakvim političkim kolnostima, u krizi u kojoj se nerijetko govori o ratu, kada četnici maltretiraju povratnike u RS-u, Forto govori o – borbi za rock?

U onoj asocijaciji s početka teksta, Forto je u sudijskom vremenu zabio efektan gol u vlastite rašlje. Saznat će to, ako ne prije, onda pred kraj godine. Problem je u tome što će najmanju cijenu platiti on i njemu slični. Oni će se i dalje okupljati na urbanim terevenkama, prisjećati se starog Sarajeva kojeg više nema, raspravljati o inkluzivnosti. Šta bi oni mogli znati o paradoksima uključenosti preko isključenja? Ali Agamben bi za premijera bio previše. Treba ponoviti osnovne naslove.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (13)

/ Povezano

/ Najnovije